Književnost Najdraži stih

[Cvetna]

"...poljubila me u
čelo
a ja pružio ruku
i ovlaš dodirnuo
jednu od njenih svilenih
nogu. .."

C.B.

 

[fisherman1]

GLAVA MI U TORBI
Glava mi u torbi
Apetit u menzi
Uživam u čorbi
To sa tim u vezi
Mleko je piće
Što jača mišiće
Mnogo volim slano
Kiselo i ljuto
Mlado pohovano
Gorepomenuto
Jedite testo
I mnogo i često
Na šporetu šerpa
Paprike se lome
Lepa šargarepa
Meñutim dabome
Jedite puter
Dok vozite skuter
Zubi mi ne trnu
Volim kafu belu
Pio bih i crnu
Tako u načelu

Ljubomir Ršumović

 

[Sekura]

Vidim li koju zenu tebi da lici
u kaputu pepeljastom i belom sesiru
desava se na ulici da zastanem.
I mada znam,
odavno vec da trunes
pomislim-mozda si ti
Inace, ti znas
u Boga nismo vjerovali
ni ja ni ti
i zaista nema to sa njim veze
sto zelim
pred slikom tvojom kandilo da palim.

Risto Ratkovic

 

[REVELIN]

Duša se moja sjeća tvog lica

Duša se moja sjeća tvog lica,
mada te oči nisu srele.
Idem i zagledam lica ljudska,
i tražim te, tražim, toliko te tražim
da te valjda i ne umijem naći.

I možda sam davno kraj tebe prošla
na kakvom trgu, u gužvi perona,
mudro te pustiv da zauvijek prođeš,
jer već sam mogla, živote moj, bez tebe,
ali ne bez ovog traganja za tobom.

Vesna Krmpotić

 

[Arhimedes]

OVAJ GORKI JEZIK

Poznajem ulice tvoje, o grade slatki,
Poznajem demone i anđele koji skupljaju se
I gnezde u deblima tvojim kao ptice.
Poznajem tebe, reko, kao da kroz srce si mi protekla.
Ja sam tvoja ratnička kći.
Tu su slova sačinjena od tela tvog
Kao što je fontana sačinjena od vode.
Tu su jezici
Čija si kopija ti
I dok govorimo njima
Grad ustaje.

- Elka Klouk

 

[Net & Neta]

Izmislio sam te - Paul Eluard

Veliku zahvalnost dugujem životu
Ne svome već svekolikom
Jer ti si žena sveukupna
I ništa te ne svodi na samu tebe
Spavaj detinjstvo moje zlatno poverenje moje
Na nosiljci u kojoj nam je samo jedno srce
Izbegavaj bedu sa licem čoveka
Bditi nad tobom znači sanjati da si ti

Biti ozbiljan
I ništa ne shvatati
A da mi se glava razumom osvetli
Bio bih samo čovek koji nije u pravu
Ja sam budućnost i ništa granica nema
A ti me uspavljuj jer nemam sna
Mi delimo nerazgovetnu masu
Plodova cveća plodova koje pokriva cveće
I sunca koje se upliće u noć

Kao da je noć
Bila zemlja boja
Kao da se zelenilo i jesen
Rađaju iz inja na granama
Kao da se živi koji se nazivaju
So zemlje ili svetlost noći
Ne mogu praviti da su ono što nisu
Ne mogu imati stomak skromniji
Grudi pristojne ljupke predusretljive
I ruke uporne na radu milovanja
Gde si to ti ja živim živeo sam živeću
Ja stvaram stvorio sam te pa i izmeniću te
A ipak za tebe sam samo dete bez smisla

Izmislio sam te ja

 

[tetkaD]

JA ĆU ZNATI

Pošalji mi poljubac na kapima kiše
Neka se nježno spusti na moje usne
I dozvoli da ih upijem
Ja cu znati da si to ti...

Pošalji mi dodir na krilima vjetra
Neka se zaplete u moju kosu
I poigra nestašnim pramenovima
Ja ću znati da si to ti...

Pošalji mi osmijeh na odsjaju zvijezda
Neka zabljesne u mojim očima
I nikada se ne ugasi.
Ja ću znati da si to ti...
Ž.Krznarić

 

[Net & Neta]

negde između onoga
što bi trebalo da bude
i naših grešaka,
leži ta priča
koju zovemo – sudbina

verovatno će
skoro svako od nas
umeti da uz čašu vina
ispriča neku tugaljivu
priču

i po ramenima ćemo odmah
nekako otežati
nakupljeni, natopljeni i mokri
od te magle,
koja se uvuče u naš džemper,
dok sedimo preko,
s druge strane,
i slušamo priču

i pripovedača koji se lomi

priču
od koje nam se stave violine u uši
i upadnu trunci
u oči…

ljubav,
kad stegneš ode,
kad pustiš – ode

ali da ti šapnem!

ako znaš
šta treba da radiš u ljubavi
ti onda i ne znaš
da voliš…

tek kad nemaš pojma
ja ti potpuno verujem

Ratko Petrović

 

[duca03]

MALI PROSJAK

Mali prosjak
traži milostinju od ptica

Oh,
ne ostavljajte mi punu šaku
ja ću ostati tu do noći ako treba

I u njegovu se pogledu pojavi zraka žalosti

Tu zraku
primijetila je jedna ptica

I netom
iako nije bila gladna priđe mu lagano
sitnim obazrivim korakom da pozoblje iz dječje ruke
kruh tako jednostavno ponuđen

I radost zapali sve vatre u očima malog prosjaka.

Žak Prever

 

[Vlado]

Moj privatni raj

Nek me drumovi moji sada povedu,
mome domu, zavičaju dragu.
Neka me tebi, dušo, dovedu,
da spustim sjenu na tvom pragu.
Neka me drumovi povedu,
miluje me vjetar doma mog.
Jedino mi daju utjehu,
zelene doline koje stvori vječni Bog.
Lijepo je vratiti se kući,
gledati zoru i more kako se zlati.
Gdje god da me život odnese,
moje se srce kući vrati.
Sva draga lica,
plavo, bistro nebo puno ptica.
Taj nebeski svod
i zeleni pod.
Vjetar maše haljine,
pas laje pokraj kuće.
Kakvo divno nadahnuće!
Daleka stazo kući vodi me,
još jednom
pod nebom djetinstva rodi me.
Kao stepenik do neba,
vruče ljeto u mome zavičaju.
Sa dugom u oku,
letim preko krovova mogučnosti,
vratio sam se u prošlost iz budučnosti.
Kao raj na Zemlji,
od hladnih zima utočiše.
Sad se zlati kišom kvašen kraj,
Ja ga zovem moj privatni raj.
K’o Noina arka ,
na suhom čeka vode da je gurnu.
Moja kuća od kamena,
ne mari za oluju burnu.
Neka me drumovi povedu,
čarobnom tome kraju.
Tamo, mome domu,
tom livadskom Zemaljskom raju.
Neka me drumovi povedu,
pod zvijezdama ovog svoda.
Nek me vodi tebi rijeka,
kao pero paunovo voda.
Da se još jednom u oku,
poljima ječam zlati.
i da se duša moja opet kući vrati.
Nema premca dobrom jutru,
nema tome daru.
Tu običnu livadu zelenu,
ne dam ni za koju paru.
Neka me drumovi povedu,
starom cestom pokraj drvoreda.
Još se sječam dvorišta i kuće,
al’ je slika mutna, blijeda.
Kad me pozna zora s kraja neba,
molit ću nebo da me čuva.
Eto me dome moj,
Stižem tebi i njoj.
Neka me drumovi povedu,
da se sretnemo,
kao ptice u duboko plavom nebu.
Da kažem tiho u sebi:
svi me putevi vode
u tvoje dvorište- tebi.

 

[Vlado]

"Prema jednoj legendi postoji ptica koja peva samo jednom u zivotu,
lepse nego bilo koji drugi stvor na zemlji.Od trenutka kad napusti gnezdo
ta ptica trazi trnovito drvo i nema mira dok ga ne nadje.
Uvuce se medju njegove divlje isprepletane grane i pevajuci nabode se na najduzi,najostriji trn.
Dok umire,njen bol prerasta u pesmu daleko lepsu od pesme slavuja ili seve.
Cena te predive pesme je zivot,ali citav svet zastaje da slusa a Bog na nebu se osmehuje.
Jer ono najdublje sto u nama postoji moze se dobiti samo po cenu velike boli,ili bar tako kaze legenda."

 

[Фјодор]

Mudrosti, neiskusno sviću zore,
Na obične reči više nemam pravo!
Moje se srce gasi oči gore.
Pevajte, divni starci, dok nad glavom
Rasprskuju se zvezde kao metafore!
Što je visoko isčezne što je nisko istruli.
Ptico dovešću te do reči. Al vrati
Pozajmljeni plamen. Pepeo ne huli.
U tudjem smo srcu svoje srce čuli.
Isto je pevati i umirati.

Branko Miljković - Balada ohridskim trubadurima

 

[Laida]

Flüchtge Rosse tragen
Mich ohn Furcht und Zagen
Durch die weite Fern.
Und wer mich sieht,der kennt mich,
Und wer mich kennt ,der nennt mich :
Den heimatslosen Herrn...

Neimand darf es wagen ,
Mich danach zu fragen,
Wo mein Heimat sei:
Ich bin wohl nie gebunden
An Raum und flüchtge Stunden,
Bin wie der Aar so frei ! .....

 

[Net & Neta]

Reč krv! najlepša reč koja se ne sme.

A koliko ptica i zveri u krvi mojoj prenoći!

Možda izvan moga srca i nema pesme,

jer krv je vanvremena mastilo bez moći - Branko Miljković.

 

[Net & Neta]

U svojim prstima negovao si nežnost koju si učio plimi i oseki
Kao da nisi opažao da je ona devojka živela na dnu okeana i
Nije umela da govori jer se u njenim ustima umesto jezika presijavao biser
Svaki put budio si se kao neko drugi- Školjkica, Ewa Zonnenberg

 

[goxy]

Every one who is the one
Is out looking for the last door
And if you are the one my friend
You don’t need to look any more

And if you are too my friends
Then you know that there’s no place left to go
A reckless hate, baby, we don’t need
No, no, no, no, no, no
Let him go, let him go, let him go, let him go

How else do u think I could
Talk with you except through the music
How else do u think I could stop
The confusion that’s in your mind

Come on, sing me a song
As u come along to the music

Each unto his own kind

Now everybody knows
That there’s nothing to know
Everybody knows
That there’s no place left to go

When you travel fast
It’s much better than slow
Cause it’s coming down quick
And you know you know

(Don’t look back)
(Just go, go)
Don’t look back
Just go, go

Just follow the music
Just follow the sound
Just follow the music
Just follow the sound

The clouds are close to the ground
And the wind has lost its sound
The oceans empty and the world is turning
(Upside down)
it’s turning
(Upside down)
It’s upside down
(It’s turning)
It’s upside down
(It’s turning)

Yeah, though you walk through the Valley of Death
I’ll be beside you
(Ride away)
Yes, and nearing the end
So now come on in and I’ll find you
(Ride away)
He rides like the wind
(Ride away)
With his hair long and flowing
(Ride away)
Ain't no crime, ain't no sin
(Ride away)
in his eyes always knowing
(Ride away)
The fear is all gone
(Ride away)
And the timeless winds are blowing
(Ride away)
His motor’s running good
(Ride away)
And over the mountains he’s going
(Ride away)

Get on ride away
Get on ride my way
Ride my way
The world is my play, man
So come on ride away then

Like the wind you do ride
(Ride away)
With your past far behind you
(Ride away)
We’ll find a place to hide
(Ride away)
Where the man won’t find you
(Ride away)
Get on ride away
Come on ride my way
Ride my way
The world is my play, man
So come on ride my way, then
Come on away, then
You got to get underneath the man with a gun
You know that ain't out for havin no fun

 

[Net & Neta]

Jovan Dučić:IZMIRENJE

I kada te život bolno razočara,
i kada prestanu i želje i snovi,
ono što ti vrati jedna suza stara,
vredi jedan život, neznani i novi.

Pamti što je prošlo, s puno vere neme.
Kroz sve dane dugih stradanja i mijena
čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme
kad se živi samo još od uspomena.

Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadano:
zašto samo suze, zašto boli samo?
I što da žališ moje srce jadno,
kada je sve naše - sve što osećamo!

 

[goxy]

Reč krv! najlepša reč koja se ne sme.

A koliko ptica i zveri u krvi mojoj prenoći!

Možda izvan moga srca i nema pesme,

jer krv je vanvremena mastilo bez moći - Branko Miljković.

Poslije noćne kiše.
Svanulo krvavo jutro.
Blješte vode niz cestu ko male vatre.
Poslije noćne muke, o, zašto mi crvenim jutrima
Navještaš nemirne dane?
Je li to neka nebeska šala
Suncu na njegovom putu?
— O, lako je suncu,
Na nevidljivom koncu
Tvoje sile hoditi nebom,
Vječno i isto!
A meni je teško držati korak u svirepoj igri
Sjaja i mraka nad mojom ubogom glavom,
O, ako je nesvjest konac ko i početak
Tog kratkog sna.
Zašto me budiš crvenim jutrima?
JUTRO

Ivo Andrić

(1919)



Ex ponto, nemiri, lirika

 

[Mala sanjalica]

''Poklonio mi se vatar. Poklonila se tišina.I sumrak se poklonio.
Ovo su njihove reči:Kako da nađete granice i pročitate krajeve,
ako ih uporno tražite na mestu gde ih nema?
Svako je dno - svemir nečemu ispod njega.
Svako je nebo - plićak nečemu iznad njega.
Kako dodirnuti kraj, kad je to samo zglob?
U provinciji barskog bilja
i trska je primer za ogromno.
Kome je oko - okean, i kitovi su mu - trunje.
Ko hoće da opipa rubove neka ne isteže ruke.
Treba presaviti um.
Možda vi i znate da letite,
ali još niste probali na sve moguće načine...''

Mit o ptici

 

[REVELIN]

Šute šume i rijeke,
more bez vala sniva,
vjetar u spilji smiren otpočiva,
a tamna noć je puna
tišine, koju stvara bijela luna:
svu ljubavnu milinu
mi sakrismo u tminu:
nek ljubav naša večeras ne diše
nek se ne glasi,
nek su nijemi poljupci i moji uzdasi.


Torquato Tasso

 

[Фјодор]

А ти не постојиш, нит' си постојала.
Рођена у мојој тишини и чами,
на сунцу мог срца ти си само сјала,
јер све што љубимо, створили смо сами.

Дучић

 

[Sekura]

Vrijeme odluke

Svijetlo u dnu sobe, plavicasti trag
da li me prepoznajes, o cemu razmisljas
dim iz cigarete nosi moje sne
gledam tvoje oci hladne, daleke

Hajde, dijete, otvorimo ples
zamisli da svira najdrazi bend
veceras igram samo za tebe
svejedno kako, to je nebitna stvar
ne zelim pricom da te zamaram
ljubimo se poslednji put

Ja ti nudim srecu kao iluzionist
tamnu stranu grada, govor ulice
ljudi na peronu, sajam tastine
ostajes u krevetu, bojis se gomile

Sve moje predodzbe, rubna fikcija
sjena u ogledalu, krug se zatvara
htjela bih da te nema, al' to ne ide
htjela bih da spavas, vrijeme je odluke

Dzoni Stulic

 

[goxy]

If I was looking you caught me looking or laughing
If I was broken too broke to bother anyway
You know I wanted to blow it all through the ceiling
You know I wanted to kiss it off
And it's a broken line that slices through and through
This simple understanding
And it's a quiet sound that shifts my heartbeat
Never to go away or to follow

And then you found me with nothing to offer gladly
It was a broken too broke to bother anyway
You know I wanted to throw it all away for the feeling
You know I wanted to run away
And it's the broken times that linger on and on
Through every shifting's demanding
And it's a beckoning call that keeps me moving
Never to go away or to follow

It's not the same to me
And I watch it blow away and
Lock the door to me
It's not the same to me
And I watch you blow away and
Lock the door to me

 

[goxy]

The story goes you know every detail
Everybody knows the books that I'm in.
The story goes I've been self-destructive
Everybody knows that I'm steeped in sin
Everybody knows I've got no sense of humour
I'm too morose and too damn peculiar
And the weakness shows...

The story goes that I'd give up gladly
The story goes this is a deadman's prose
Everybody knows that I've fucked up badly
I'm just hanging on by the length of my nose
Everybody knows I've only got one song
And it's much too slow and it's much too long
And this is how it goes.

Everybody knows this is some kinda diary
The story goes in some unsecret code
It's always later rather than sooner
I'm always there when the punch line explodes
The story goes I've got the world by the horns
And all this from a well-dressed fawn
And there's something gone wrong.

 

[Фјодор]

И ништа нам срца неће ганут,
душе биће смирене посвема.
Ко изгоре, тај не може планут,
ко љубљаше, тај љубави нема.

Јесењин