Književnost Najdraži stih

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Ukrašcu tvoju senku, obuci je na sebe i
pokazivati svima. Biceš moj nacin odevanja
svega nežnog i tajnog. Pa i onda, kad
dotraješ, iskrzan, izbledeo, necu te sa sebe
skidati. Na meni ceš se raspasti.
Jer ti si jedini nacin da pokrijem golotinju
ove detinje duše. I da se više ne stidim pred
biljem i pred pticama.
Na pocepanim mestima zajedno cemo plakati.

Zašivacu te vetrom. Posle cu, znam, pobrkati
moju kožu s tvojom. Ne znam da li me
shvataš: to nije prožimanje.
To je umivanje tobom.

Ljubav je cišcenje nekim. Ljubav je neciji
miris, sav izatkan po nama.
Tetoviranje maštom.

Evo, silazi sumrak, i svet postaje hladniji.
Ti si moj nacin toplog. Obuci cu te na sebe
da se, ovako pokipela, ne prehladim od
hladnoce svog straha i samoce....
 
When, when will the icicle melt,
The icicle, icicle?
And when, when will the picture show end,
The picture show, picture show?

I should not have read the paper today,
'Cause a child, child, child, child he was taken away.

There's a place for the baby that died,
And there's time for the mother who cried.
And she will hold him in her arms sometime,
'Cause nine months is too long, too long, too long...

How, how could you hurt the child,
How could you hurt the child?
Now, does this make you satisfied,
Satisfied, satisfied?

I don't know what's happ'ning to people today,
When a child, child, child, child, he was taken away.

There's a place for the baby that died,
And there's time for the mother who cried.
And she will hold him in her arms sometime,
'Cause nine months is too long, too long, too long...

There's a place for the baby that died,
And there's time for the mother who cried.
And you will hold him in your arms sometime,
'Cause nine months is too long, too long, too long,
Too long.
 
"Boliš me, telo moje,
boliš me.
Voliš me, punjena budalo, ne voliš me, voliš me.

Otkidam latice svetlosti da te smrt manje peče.
Prolećem kao stoleće.
Kao proleće ponad tebe tečem.

Boliš me. Ne preboliš me. Razboliš me.
Razbolim.
Mrzim te. Ne prebolim te.

Gorim te, a ogoliš me.
Goriš me, a ogolim te.
Volim te. Stvorim. Oborim. Ne volim. Volim te.

Otkidam latice vremena.
O, veruj mi,
u nas će grunuti topovi mržnje, i u ljubav urašće.

A da li će zarasti to more ljubomore?
Moli me.
Otvori se.
Bori se.
Borim se.
Ne preboli me."

Mika Antić
 
Burning - feel the pain sear
Pathless - animation nears
Download delinguent fears
Sit back - enjoy the rot!

Down in the zero
Dilemma trebles
To balance - erratic stance
Behind eyes hide a fascist prance

Down in the zero
Now we perish as we bury
Down in the zero

Beyond the point of breaking
Down on level zero
Vexed - the reasons
Unheard like a muted scream

Forced in to an action
Trauma-faked perception
Bindly-placed affection
Strange-faced deception
There's nothing for no-one
 
Inside the torn apart
Feeding on the lies
Lair of sedition
Perverse incubation

Live through this
Love through this... hate this!
Learn from this
Break through this... hate this!

Crisis spawning decadence
Trial or tribulation
Grotesque imitations
Bleed the rumors dry
 
“Ал’ за дивље срце Мир ко пакао траје,

То коб твоја беше; ватра која гори,

Комешање духа које не престаје

У сопственом тесном бићу да тавори

И ван својих граница би да се разгори;”
 
Goran Tadić- Dosadiće ti nežnost

Uzdržaću se da, nakon poljupca,
ne kažem da ne pamtim kada si me poljubila
(ne bih li izmamio još jedan)
i zarad očuvanja tvoje želje za nežnošću,
ostaću željan svih poljubaca između dva jubilarna,
al’ sanjaću te nežno, najnežnije, kao što te sanjam sada,
da ti bude nežno, al’ da ne znaš, jer bi ti dosadilo,
pa bi na javi rekla da se od nežnosti ne živi
i ja bih te ostao željan, kao što sam sada.
 
Kušanje

Jednom
kad me pojede sram
za sve moje nepočine,
kad žrtava mojih ne bude
među živima da mi oproste,
jednom,
kad ostanem sam
i sve u zaumlje mine,
hoću li i tad išta želeti,
hoću li bar tad Bogu stremiti
ili đavolu u sebi dati se
kao poslednji zalogaj.

Todora Škoro
 
BUDUĆNOST VATRE -Branko Miljković

Sakriću te u moju zimu
Večito proleće zaleđena zoro
Sunce je tvoj neprijatelj
U ime pravde u ime pustinje

Sunce se okreće istina menja mesto
Onima koji ostju verni ostaje samo laž
Al na istinitom mestu je hlaldno
Na istinitom mestu neko ne diže dom

Ledena ptica vatre je jedino znanje
O kamenu koji žvaće svoj pepeo
O pepelu koji ugovara novu nadu
O nadi iz koje ona izleče napuštajući je

Čudni dijalog izmedu vatre i ptice
Obećava pticu čarobniju vatru pametniju
Ako pronadu zajednički jezik
Ptica i vatra mogu da spasu svet
 
MOJI TRENUCI - Slobodan Rakitić
(Po Horhxeu Luisu Borhxesu)

Kada bi mi Gospod ponudio još jedan život,
opredelio bih se ponovo za isti
ovakav kakav sam i do sada živeo,
za iste svoje greške i iste radosti,
iste zablude i ista oduševljenja.
Kada bih, nekim slučajem, mogao da biram,
izabrao bih ponovo tebe,
tvoju jogunastu i nepredvidljivu narav,
tvoju srdžbu
i tvoju blagost;
tvoje kasno ustajanje
i moj rane jade.
Kada bi mi Gospod dao još jedan život,
sapleo bih se opet o isti kamen,
studirao medicinu,
završio nepotrebno književnost,
napisao nekoliko knjiga stihova,
ponajviše o ljubavi i o siromaštvu,
i zbirku eseja o svojim prijateljima pesnicima.
Kada bih drugi put mogao da biram
između ovog i nekog drukčijeg života,
opredelio bih se ponovo za isti.
Radovao bih se i tada jagorčevini u proleće,
trčao za decom i vrapcima
po brdima iznad Vlasova,
i svako leto provodio kraj Ibra,
čas na jednoj a čas na drugoj peščanoj obali.
Zamišljao bih opet daleke gradove gledajući s večeri
kako se pale i gase zvezde nad Raškom.
Divio bih se i u drugom svom životu
studeničkoj Bogorodici,
sopoćanskim anđelima i apostolu Jovanu;
bar jednom godišnje peo bih se na veliki kamen
iznad roditeljske kuće,
na koji se sada penje naš sin,
i gledao svet
i vozove, noću osvetljene, kako jure
ibarskom prugom.
Kada bi mi, drugi put, Gospod dao da biram,
izabrao bih iste prijatelje
i iste neprijatelje,
žudeo istu žudnju, uzaludno,
i radovao se istim stvarima.
Ali ja znam da neću moći da biram,
i sve što sam živeo, živeo sam,
najčešće opirući se,
kao da sam sve video što se može videti,
kao da sam sve živote proživeo.

18. februar 1991.
 
Though tears from the heaven is better ..dry
Low rain under the ..risin no rain behind
No change in the seasons going inside.

No one is free no no,
No one is free no no
To ... free free free.

Sleep the great divine, crips .. in spite of
Your faith like the fight of
... at the mirror.

Chorus:
Said no one is free no no, no one is free no no
I was ..free, you’re ..free.
All the kids of the street kids no no
going wild with the ..
you gotta let em go, let em go,
let you know ..grow.

Here comes the ..let it cool.., let it .. and pain
Let em break the .. and releave the stray
Let em be the teacher there was only the day
Chorus:
‘cause no one is free no no, no one is free no no
I was ..free, you’re ..free.
All the kids of the street kids no no
going wild with the ..
you gotta let em go, let em go,
let you know ..grow.

Though tears from the heaven is better ..dry
Low rain under the ..risin no rain behind
 
El-a'awer. talbis iblis.
Gulshan-i raz. zat-i shaitan.
Drink the wine of aluqah and breathe the secret smoke of god.
Intoxicated by the green shadows of the paradise.
Know that nothing's true and that everything is permitted.
So read the old man of the mountain in his book of lies.
El-a'awer. talbis iblis.
Gulshan-i raz. zat-i shaitan.
Ya zat-i shaitan. drink the wine of aluqah and breathe the secret smoke of god.
Intoxicated by the green shadows of the paradise.
Know that nothing's true and that everything is permitted.
So read the old man of the mountain in his book of lies.
The nectar of aluqah will run down my dreams.
The spring of this paradise hide deep inside the unknown streams.
 
Čekaj me - Konstantin Simonov

Čekaj me i ja ću sigurno doći
Samo me čekaj dugo
Čekaj me i kada žute kiše noći ispune tugom
Čekaj i kada vrućine zapeku
I kada mećava briše
Čekaj i kada druge niko ne bude čekao više
Čekaj i kada pisma prestanu stizati iz daleka
Čekaj me i kada čekanje dojadi svakome koji čeka
Čekaj me i ja ću sigurno doći

Ne slušaj kada ti kažu da je vreme da zaboraviš I da te nade lažu
Nek poveruju i sin i mati da više ne postojim
Neka se tako umore čekati i svi drugovi moji
I gorko vino za moju dušu nek piju kod ognjišta

Čekaj
I nemoj sesti s njima
I nemoj piti ništa
Čekaj me i ja ću sigurno doći
Sve smrti me ubiti neće

Nek rekne ko me čekao nije taj je imao sreće
Ko čekati ne zna
Taj neće shvatiti niti će znati drugi
Da si me spasila ti jedina čekanjem svojim dugim
Nas dvoje samo znat ćemo kako preživjeh vatru kletu
Naprosto ti si čekati znala kao niko na svetu.
 
Bukovski-Fusnota o stvaranju masa

Neki ljudi su mladi i ništa više,
a neki ljudi stari i ništa više,
a neki ljudi ni stari ni mladi i samo to.

I da muhe nose odjeću i sve zgrade izgore u zlatnoj vatri,
da se nebo zaljulja kao trbuh striptizete
i sve atomske bombe zaplaču,
neki bi ljudi bili mladi i ništa više,
a neki ljudi stari i ništa više,
a ostali bi bili isti
ostali bi bili isti.
 
Winding your way down on Baker Street
Light in your head and dead on your feet
Well another crazy day, you'll drink the night away
And forget about everything

This city desert makes you feel so cold
It's got so many people but it's got no soul
And it's taken you so long to find out you were wrong
When you thought it held everything

You used to think that it was so easy
You used to say that it was so easy
But you're tryin', you're tryin' now

Another year and then you'd be happy
Just one more year and then you'd be happy
But you're cryin', you're cryin' now

Way down the street there's a lad in his place
He opens the door, he's got that look on his face
And he asks you where you've been, you tell him who you've seen
And you talk about anything

He's got this dream about buyin' some land
He's gonna give up the booze and the one night stands
And then he'll settle down in some quiet little town
And forget about everything

But you know he'll always keep movin'
You know he's never gonna stop movin'
Cause he's rollin', he's the rollin' stone

And when you wake up it's a new morning
The sun is shining, it's a new morning
And you're going, you're going home


 
Kada nisi tu,
kada te samo na trenutak nema,
kada mi se izgubiš iz pogleda,
iz očiju,
iz kruga mojih dodira,
Kada ti glas ne čujem,
pa makar izdaleka,
kada ti svetlost ne vidim,
što odsjaj od zvezda,
na tebi sja...
Kada ne mogu ,
da te zagrlim,
kada ne mogu
rukom da te uhvatim,
i približim sebi...

Ja onda poludim,
Jer tako,
Tako mi trebaš...

I sam taj tren,
kada samo na malo,
izađeš ispred vrata...
Ti meni već nedostaješ...
Da li me shvataš...

...Gorki...
 
”Читав свод и земља ћуте: сваки зрак

Звезда, и језеро, и планински мрак,

У живот јединствен, снажан се сажима,

Где ниједан дашак, искра, листић лак,

Нису изгубљени, већ у свима њима

Један део Творца и суштине има.”
 
Artur Rembo - Ofelija

Na mirnom crnom valu gde zvezde sanjaju
Bela Ofelija poput velikog krina
Leluja velovima koji uranjaju...
Odjek hajke stiže iz šuma, iz daljina.

Već vekovima Tužna Ofelija tako
Plovi, sablast bela, rekom što crna teče.
Već vekovima krotka ludost njena lako
Romori svoju romansu u lahor, u veče.

Vetar velove vije, grudi joj celiva,
voda ljuljuška velove, spletene, bele;
Na ramenu joj drhte, plaču rese iva,
Nad čelom koje sanja trske se nadnele.

Uzdišu oko nje lokvanji koji venu;
Katkada u jovi zaspaloj budi gnezda
Iz kojih mali drhtaj prhne u trenu:
- Tajanstvena pesma sa zlatnih pada zvezda.

Bleda Ofelijo! Lepa poput snegova!
Da, Ti umre, dete, odnele su te vode.
- Vetrovi što se ruše s norveških bregova
Šaptali su ti reči opore slobode;

To dah jedan što ti guste svijao kose
Čudne nosaše zvuke tvom dahu što sanja;
Slušao ti je srce pev prirode, što se
Javi uzdahom noći i tužaljkom granja.

To ti glas lugih mora, grcaj nedogledan
Slomi detinju grud, a preblaga je bila;
To u aprilsko jutro lep bledi vitez jedan,
Jadni ludak, nemo sede do tvog krila.

Raj! Ljubav! Sloboda! Ludo, kakva snivanja!
Na toj si vatri bila ko sneg što se topi;
Reč ti vizija stesni u svoja zbivanja
- Sa stravom se beskraj u plavom oku stopi.

A pesnik kaže da preko zvezdane pruge
Dolaziš noću, tražiš cveće što si brala,
I da vide na vodi velove tvoje duge;
Ofelija plovi, veliki krin vrh vala
 
U nameri

U nameri da budemo isti
sa što manje razlika u sreći
sa svoje sam silazio zvezde
trudio se da ne budem veći

Ceo svet sam držao na oku
da ne čini što ti ne bi htela
revolver sam nosio o boku
spremao sa na opasna dela

Kad si ruku pružila za dugom
plakao sam od velike časti,
gospodar sam al ću biti slugom -
smanjujem se da ti možeš rasti

Šta je dalje bilo ne zna niko
i za dugo niko neće znati
ja je čekam zna se tek toliko
da mi se sa svoje zvezde vrati

Duško Trifunović
 
SAMO TI

Tražio sam te po celom kosmosu
medju zvezdama...
Tražio sam te i na Zemlji,
po mnogim gradovima,
ispod kamenja
i ronio u dubine mora
sa nadom da te možda tamo nadjem...
Tražio sam te u bajkama
i u maštanjima,
ali ne mogoh da te nadjem.
A onda sasvim slučajno
pogledah u devojku,
malu, garavu, crnih očiju
što me čitav moj život gledala,
i gledao sam i ja nju
čitav njen život,
i u njoj te pronadjoh.

Goran Lazetic
arantza_sestayo_1.jpg
 
Заклопим очи, али то не значи да сам угасио сазвежђе.
Небо може бити сиромашније за једну мртву звезду или галаксију,
али не и за њену светлост.
Над неким кровом, у некој крошњи, на врху неког гребена,
једна нова планета, која тек расте из прамагле,
знам, већ је уморна од мог умора.

Мика Антић
 
Остај недостижна, нема и далека,
јер је сан о срећи више него срећа.
Буди бесповратна, као младост, нека
твоја сен и ехо буду све што сећа.

Јован Дучић
 
Ne pamtim baš stihove,ali ovi Šilerovi su mi se urezali...



PEVAČEV OPROŠTAJ

Ćuti sad muza; sa stidom na svom
devičanskom licu, ona stoji
pred tobom, da sud sasluša nad njom,
sud koji ceni, al’ ga se ne boji.
Dobrom bi da se svidi, samo tom
ko istinu od lažnog sjaja dvoji,
Kom za lepotu bije srce vrelo,
taj samo sme da njoj ovenča čelo.

Pesme mi biće samo dotle tu
dok bude jedne duše da ih sreće;
da maštanjima slatkim spliću nju,
uzvišenog joj čuvstva beru cveće,
S vremenom one rode se i mru
i do potomstva dolebdeti neće.
U magnovenju nastanu, zabruje,
Pa s brzim kolom časova othuje.

Proleće dođe! Tle zagreja mlak
vetar, pa život svud mladićki bije.
Sve prože miris omaman i jak;
a s neba pesma veselo se lije.
Staro i mlado blagosilja zrak
i svakim svojim čulom radost pije.
S prolećem sve to minu! Sazre cveće,
što na svet dođe, mirno grobu kreće.
 

Back
Top