Književnost Najdraži stih

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
O KLASJE MOJE...

O klasje moje ispod golih brda,
Moj crni hljebe, krvlju poštrapani,
Ko mi te štedi, ko li mi te brani
Od gladnih ’tica, moja muko tvrda?

Skoro ce žetva... Jedro zrnje zrije...
U suncu trepti moje rodno selo.
No mutni oblak pritiska mi čelo,
I u dno duše grom pada i bije.

Sjutra, kad oštri zablistaju srpi
I snop do snopa kao zlato pane,
Snova ce teći krv iz moje rane –
I snova pati, seljače, i trpi...

Svu muku tvoju, napor crnog roba,
Poješće silni pri gozbi i piru...
A tebi samo, ko psu u sindžiru,
Baciće mrve... O, sram i grdoba!...

I niko neće čuti jad ni vapaj –
Niti će ganut bol pjanu gospodu...
Seljače, goljo, ti si prah na podu,
Tegli i vuci, i u jarmu skapaj!
O klasje moje ispod golih brda,
Moj crni hljebe, krvlju poštrapani,
Ko mi te štedi, ko li mi te brani
Od gladnih ’tica, moja muko tvrda?!

Aleksa Šantić
 
Odjava za veceras

Pođem, klecam...

Podjem, klecam, idem, zastajavam,
Šetalicu satu zadržavam,
Jurim, bežim, ka' očajnik kleti,
Zborim reči, reči bez pameti:
"Ne, ne sme umreti!"
Vičem Bogu: Ona je još mlada!
Vičem pravdi: Ona se još nada!
Anđelima: Vi joj srca znate!
Vičem zemlji: Ona nije za te!
Ni otuda nema mi odjeka...
Vičem sebi: Zar joj nemaš leka?...
Idem, stanem, ka' očajnik kleti,
Opet zborim reči bez pameti:
"Ne sme nam umreti!"
Idem, stanem, pa mi klone glava
Nad kolevkom gde nam čedo spava.
Čedo s' budi, pa me gleda nemo;
Gledamo se, pa se zaplačemo;
Pa i njemu, ka' očajnik kleti,
Zborim reči, reči bez pameti:
"Ne sme nam umreti!"

J.J. Zmaj
 


I keep a close watch on this heart of mine
I keep my eyes wide open all the time.
I keep the ends out for the tie that binds
Because you're mine,
I walk the line

I find it very, very easy to be true
I find myself alone when each day is through
Yes, I'll admit I'm a fool for you
Because you're mine,
I walk the line

As sure as night is dark and day is light
I keep you on my mind both day and night
And happiness I've known proves that it's right
Because you're mine,
I walk the line

You've got a way to keep me on your side
You give me cause for love that I can't hide
For you I know I'd even try to turn the tide
Because you're mine,
I walk the line
 
Willie Nelson - On The Road Again


On the road again
Just can't wait to get on the road again
The life I love is makin' music with my friends
And I can't wait to get on the road again
On the road again
Goin' places that I've never been
Seein' things that I may never see again,
And I can't wait to get on the road again.

On the road again
Like a band of gypsies we go down the highway
We're the best of friends
Insisting that the world be turnin' our way
And our way
Is on the road again
Just can't wait to get on the road again
The life I love is makin' music with my friends
And I can't wait to get on the road again

On the road again
Like a band of gypsies we go down the highway
We're the best of friends
Insisting that the world be turnin' our way
And our way
Is on the road again

Just can't wait to get on the road again
The life I love is makin' music with my friends
And I can't wait to get on the road again
And I can't wait to get on the road again

Dobro vece moja Astro - i`m on road again
 
Mama Don't Let Your Babies Grow Up To Be Cowboys :: Willie Nelson

Mama don't let your babies grow up to be cowboys
Don't let 'em pick guitars and drive them old trucks
Make 'em be doctors and lawyers and such
Mama don't let your babies grow up to be cowboys
They'll never stay home and they're always alone
Even with someone they love
Cowboys ain't easy to love and they're harder to hold
And they'd rather give you a song then diamonds or gold
Lonestar belt buckles and old faded Levi's each night begins a new day
And if you don't understand him and he don't die young
He'll probly just ride away
Mama don't let your babies grow up to be cowboys
Don't let 'em pick guitars and drive them old trucks
Make 'em be doctors and lawyers and such
Mama don't let your babies grow up to be cowboys
They'll never stay home and they're always alone
Even with someone they love
Cowboys like smokey old pool rooms and clear mountian moringin's
Little warm puppies and children and girls of the night
And them that don't know him won't like him
And them that do sometimes won't know how to take him
He ain't wrong he's just different
but his pride won't let him do things to make you think he's right
Mama don't let your babies grow up to be cowboys
Don't let 'em pick guitars and drive them old trucks
Make 'em be doctors and lawyers and such
Mama don't let your babies grow up to be cowboys
They'll never stay home and they're always alone
Even with someone they love
Mama don't let your babies grow up to be cowboys
Don't let 'em pick guitars and drive them old trucks
Make 'em be doctors and lawyers and such
 
@ Rujevit hvala ti za Domovinu. Znači mi nebo ....
Pozdrav svima!!!!

Večnoj Srbiji

Čuvaj se, moj rode, svojih stranputica,
Jer put neizvestan uvek je put vražiji.
Ne boj se jastreba nego kukavica,
Ne boj se lažova nego njine laži.

Bog neka te spase tvojih spasilaca,
Na svakome uglu ima ih po jedan.
Prezri mudrost glupih i glupost mudraca!
Nož tvog izdajnika biće uvek žedan.

Kao grom ćeš naći svoga puta,
I kao nit zlatna probiti kroz stenu.
Zar hrabrost poltrona da ti snagu sputa,
I da nož zločinca prospe zadnju venu!

Kosovski vitezi prvi put su znali
Za vojsku ubica što će da ih srete:
Za gnusno junaštvo onih što su klali
U postelji starca, u kolevci dete.

Zastavu ideje u ruci podlaca!
Mesto mač što svetli, uvek nož što para!
Borca što se blatom mesto kopljem baca,
Junaka što pljačka i žreca što hara!

Zastavu u sramni zločin zamočenu;
Slobodu u senci tuđih bajoneta;
Otadžbinu celu u pljačci i plenu;
U krvavoj ruci gde je pričest sveta.

Prezri ljubav podlih i bratstvo ubica.
I reč verolomnih i čast klevetnika!
Nosi, rode slavni, taj mač bez korica
Znamen krstonosca i Božjeg vojnika!

Da bi štit Ahilov bio slave veće,
Sam Bog Hefaistos ode za kovača!
I ti, rode srpski, znaj da nikad neće
Nož ubice stići dužinu tvog mača.

Znaj samo iz krvi heroja se rađa
Zvezda putovođa za daleke pute...
Vetrom neba ide mučenička lađa,
Suze su nevinih do neba dignute...

Jovan Dučić
 
OTADZBINA

I ovaj kamen zemlje Srbije,
Sto pretec' suncu dere kroz oblak,
Sumornog cela mracnim borama
O vekovecnosti prica dalekoj,
Pokazujuci nemom mimikom
Obraza svoga brazde duboke.
Vekova tamnih to su tragovi,
Te crne bore,mracne pecine;
A kamen ovaj, k'o piramida
Sto se iz praha dize u nebo,
Kostiju krsnih to je gomila
Sto se u borbi protiv dusmana
Dedovi tvoji valjano slagali,
Lepeci krvlju srca rodjenog
Misica svojih kosti slomljene,
Da unucima spreme busiju,
Oklen ce nekad smelo preziruc'
Dusmana cekat' cete grabljive.
I samo dotle,do tog kamena,
Do tog bedema-
Nogom ces stupit',mozda,poganom;
Drznes li dalje?...Cuces gromove
Kako tisinu zemlje slobodne
Sa grmljavinom strasnom kidaju;
Razumeces ih srcem strasljivim
Sta ti sa smelim glasom govore,
Pa ces o stenja tvrdom kamenu
Brijane glave teme celavo
U zanosnom strahu lupati!
Al' jedan izraz,jednu misao,
Cuces u borbe strasnoj lomljavi:
"Otadzbina je ovo Srbina!"

DJURA JAKSIC


Ajde da ne ispadne da propagiram samo kantri...
 
Evo da se ja iskupim u nase ime ;) ....

Vece
Kao zlatne toke krvlju pokapane,
Dole pada sunce za goru, za grane.
I sve nemo cuti, ne mice se nista,
Ta najbolji vitez pade sa bojista!
U srcu se zivot zastrasenom taji,
Samo vetar huji... To su uzdisaji..
A slavuji tiho uz pesmicu zale
Ne bi li im hladne stene zaplakale.
Nemo potok bezi - ko zna kuda tezi?
Mozda grobu svome - moru 'ladjanome!
Sve u mrtvom sanu mrka ponoc nadje,
Sve je izumrlo - sad mesec izadje!...
Smrtno bleda lica gore nebu leti...
Poginuli vitez... eno se posveti!

Djura Jaksic
 
I jos malo Jaksica:

Ponoc

Ponoc je.
U crnom plastu nema boginja;
Slobodne duse to je svetinja...
To gluvo doba, taj crni cas -
Al' kakav glas?
Po tamnom krilu nema ponoci
Ko grdan talas jedan jedini
Da se po morskoj valja pucini -
Lagano huji - ko da umire,
Il' da iz crne zemlje izvire?
Mozda to dusi zemlji govore?
Il' zemlja kune svoje pokore?
Il' nebo, mozda, dalje putuje,
Da moju kletvu vise ne cuje?
Pa zvezde placu, nebo tuguje,
Poslednji put se s zemljom rukuje...
Pa zar da neba svetu nestane?
Pa zar da zemlji vise ne svane?
Zar da ostane -
Tama?...
I hod se cuje
Da l' ponoc tako mirno putuje?
Ni vazduh tako tiho ne gazi -
Ko da sa onog sveta dolazi?
Il' kradom oblak ide navise?
Il' bolnik kakav tesko uzdise?
Il' andjo melem s neba donosi?
Il' ostru kosu da ga pokosi?
Da ljubav ne ide?... Da zloba nije?
Mozda se krade, da nam popije
I ovu jednu casu radosti?
Il' mozda, suza ide zalosti?
Da nas orosi tuzna kapljica?
Ili nam mrtve vraca zemljica?

Vrata skrinuse...
O, duse! O mila seni!
O, majko moja! O, blago meni!
Mnogo je dana, mnogo godina,
Mnogo je gorkih bilo istina;
Mnogo mi puta drhtase grudi,
Mnogo mi srca cepase ljudi;
Mnogo sam kajo, mnogo gresio
I s hladnom smrcu sebe tesio;
Mnogu sam gorku casu popio,
Mnogi sam komad suzom topio...
O, majko, majko! O, mila seni!
Otkad te, majko, nisam video,
Nikakva dobra nisam video!...
Il' mozda mislis: Ta dobro mu je,
Kad ono tiho tkanje ne cuje,
Sto pauk veze zicom tananom
Nad onim nasim crnim tavanom,
Medju ljudma si - medju bliznjima
Al' zlo je, majko, biti medj njima!
Pod ruku s zlobom pakost putuje,
S njima se zavist bratski rukuje,
A laz se uvek onde nahodi
Gde ih po svetu podlost provodi;
Laska ih dvori, izdajstvo sluzi,
A nevera se sa njima druzi...
O, majko, majko, svet je pakostan
Zivot je, majko, vrlo zalostan...
 
VEČE NA ŠKOLJU
Aleksa Šantić

Pučina plava
Spava,

Prohladni pada mrak.

Vrh hridi crne
Trne

Zadnji rumeni zrak.

I jeca zvono
Bono,

Po kršu dršće zvuk;

S uzdahom tuge
Duge

Ubogi moli puk.

Kleče kosturi
suri

Pred likom boga svog -

Ištu. Al' tamo,
Samo

Ćuti raspeti bog.

I san sve bliže
Stiže,

Prohladni pada mrak,

Vrh hridi crne
Trne

Zadnji rumeni zrak.


Imam i ja par omiljenih...
 
Orao
Blizo do neba gora je čarna,
ne treba orlu tek jedan let,
Samo da pusti krila nemarna
Prezro je davno prezreni svet..
Po tamnoj magli teškog vihora
Neće na zemlju ni nebo, hol!
Nebo mu s' čini da pasti mora,
A pusta zemlja sam jedan bol.
Tiho se vije, oblake goni,
Preziruć gleda u sunčan zrak...
Strelovit posle na zemlju roni
I krvlju kaplje zemaljski mrak.
Djura Jaksic
 

Scar Tissue

Scar tissue that I wish you saw
Sarcastic mister know it all
Close your eyes and Ill kiss you cause
With the birds Ill share
With the birds Ill share
This lonely view
With the birds Ill share
This lonely view

Push me up against the wall
Young Kentucky girl in a push-up bra
Fallin all over myself
To lick your heart and taste your health cause
With the birds Ill share
This lonely view...

Blood loss in a bathroom stall
Southern girl with a scarlet drawl
Wave good-bye to ma and pa cause
With the birds Ill share
With the birds Ill share
This lonely view
With the birds Ill share
This lonely view

Soft spoken with a broken jaw
Step outside but not to brawl
Autumns sweet we call it fall
Ill make it to the moon if I have to crawl and
With the birds Ill share
This lonely view...

Scar tissue that I wish you saw
Sarcastic mister know it all
Close your eyes and Ill kiss you cause
With the birds Ill share
With the birds Ill share
This lonely view
With the birds Ill share
This lonely view...back to top

Otherside

How long how long will I slide
Separate my side I dont
I dont believe its bad
Slit my throat
Its all I ever

I heard your voice through a photograph
I thought it up it brought up the past
Once you know you can never go back
Ive got to take it on the otherside

Centuries are what it meant to me
A cemetery where I marry the sea
Stranger things could never change my mind
Ive got to take it on the otherside
Take it on the otherside
Take it on
Take it on

Pour my life into a paper cup
The ashtrays full and Im spillin my guts
She wants to know am I still a slut
Ive got to take it on the otherside

Scarlet starlet and shes in my bed
A candidate for my soul mate bled
Push the trigger and pull the thread
Ive got to take it on the otherside
Take it on the otherside
Take it on
Take it on

Turn me on take me for a hard ride
Burn me out leave me on the otherside
I yell and tell it that
Its not my friend
I tear it down I tear it down
And then its born again

How long I dont believe its bad
Slit my throat
Its all I ever
 
Under The Bridge

Sometimes I feel
Like I don't have a partner
Sometimes I feel
Like my only friend
Is the city I live in
The city of Angels
Lonely as I am
Together we cry

I drive on her streets
'Cause she's my companion
I walk through her hills
'Cause she knows who I am
She sees my good detail
And she kisses me windy
I never worry
Now that is a lie

I don't ever want to feel
Like I did that day
Take me to the place I love
Take me all the way
I don't ever want to feel
Like I did that day
Take me to the place I love
Take me all the way (yeah yeah)

It's hard to believe
That there's nobody out there
It's hard to believe
That I'm all alone
At least I have her love
The city she loves me
Lonely as I am
Together we cry

I don't ever want to feel
Like I did that day
Take me to the place I love
Take me all the way
I don't ever want to feel
Like I did that day
Take me to the place I love
Take me all the way (yeah yeah)
Ooh no (no no yeah yeah)
Love me I say yeah yeah

Under the bridge downtown
Is were I drew some blood
Under the bridge downtown
I could not get enough
Under the bridge downtown
Forgot about my love
Under the bridge downtown
I gave my life away (yeah yeah)
Ooh no (no no yeah yeah)
Love me I say yeah yeah
 
Hey now, little speedyhead,
the read on the speedmeter says
you have to go to task in the city
where people drown and people serve.
Don't be shy. Your just deserve
is only just light years to go.

Me, my thoughts are flower strewn
ocean storm, bayberry moon.
I have got to leave to find my way.
Watch the road and memorize
this life that pass before my eyes.
Nothing is going my way.

The ocean is the river's goal,
a need to leave the water knows
We're closer now than light years to go.

I have got to find the river,
bergamot and vetiver
run through my head and fall away.
Leave the road and memorize
this life that pass before my eyes.
Nothing is going my way.


There's no one left to take the lead,
but I tell you and you can see
we're closer now than light years to go.
Pick up here and chase the ride.
The river empties to the tide.
Fall into the ocean.

The river to the ocean goes,
a fortune for the undertow.
None of this is going my way.
There is nothing left to throw
of Ginger, lemon, indigo,
coriander stem and rose of hay.
Strength and courage overrides
the privileged and weary eyes
of river poet search naivete.
Pick up here and chase the ride.
The river empties to the tide.
All of this is coming your way.

jos jedna za Ofi...
 
@Fleur, svaka cast za Ducica, to mi je njegova najlepsa rodoljubiva pesma.Nisam je stavio cuvajuci je samo za sebe:), ali vidim da se neko ipak setio da je otkuca.Takodje Djura Jaksic i Aleksa Santic-odlican izbor

@Kaa, dobra ti je ta kombinacija rodoljubive poezije i jednog novog vremena i novog stila(kantri, rock, reggae...)

Bas ste me vas dvoje lepo iznenadili
 
Malo i od Beckovica

Kosovo polje

Kradu mi pamćenje,
Skraćuju mi prošlost,
Otimaju vekove,
Džamijaju crkve,
Araju azbuku,
Čekićaju grobove,
Izdiru temelj,
Razmeću kolevku.

Kud da čergam s Visokim Dečanima?
Gde da predignem Pećaršiju?

Uzimaju mi ono
Što nikome nisam uzeo,
Moje lavre i prestonice,
Ne znam šta je moje,
Ni gde mi je granica,
Narod mi je u najmu i rasejanju,
Pale mi tapije
I zatiru postojanstvo.

Zar da opet zatrapim Svete Arhangele?
Da mi pomunare ponovo Ljevišu?

Očni živac su mi odavno rasturili,
Sad mi i beli štap otimaju,
Žrtveno polje sa krvavom travom
Ne smem da kažem da je moje.
Ne daju mi da uđem u kuću
Kažu da sam je prodao,
Zemlju koju sam od neba kupio
Neko im je obećao.

Ko im je obećao
Taj ih je slagao,
Što im ne obeća
Ono što je njegovo?
Zato jurišaju na mene udruženi
Kivni što sam ih poznao.

1987.
 
Jos Beckovica



Poeziju više niko neće pisati

Poeziju više niko neće pisati
Opevani predmeti napustiće pesme
Nezadovoljni kako su do sada tumačeni i
prepevavani.

Sve što je bilo predmet poezije
Ustaće protiv nje i njenog kukavičluka!
Stvari će same izražavati nešto od onoga što se
nisu usudili pesnici.
More – stara lektira pesnika zauvek će
napustiti poeziju
I vratiti se svome grobu u kome je odraslo.
Zalazak sunca izblamiran u pesmama,
Zvezdano nebo dovedeno do kiča,
Dići će ruke od poezije!
Ruže insistiraju na svojoj boji
I neće pristati na prevrtljivost pesnika.
Reč sloboda će pobeći iz poezije i vratiti se
svome značenju
Pesnici neće imati jezika na kome bi pevali.
Između poezije i pesnika neće biti nikoga
I pesme će tada napasti pesnike,
Tražeči od njih da ispune obećanja.
Pesnici će pokušati da izmaknu ispred onog što
su rekli,
Ali će ih stići ono što su izmišljali i
predviđali.
Poezija će tražiti njihove živote
Da bi njene metafore bile istinite i potvrđene.
U novim generacijama:
Niko po tu cenu neće hteti da bude pesnik,
A pesnik se ne može biti drukčije u tolikoj laži.
Budući pesnici radiće pametnije poslove.
Slobodni ćovek neće pristati da piše pesme
Da bi zbog toga bio pesnik,
A pesnik se ne može biti drukčije.
Drvo, dojučerašnji simbol u poeziji,
Zapevaće na trgu o svojoj mračnoj prošlosti
I niko neće moći da ga zameni
Jer zna o sebi bolje od ikoga!
Pravi pesnici će biti protiv poezije,
A pravi pesnici svuda u svetu misle istu misao.
Zbog ugleda u očima pravih pesnika,
Poeziju više niko neće pisati.
 
Veceras nema nikoga da mi pravi drustvo:(
Nema veze.Evo za neke zalutale ako naidju ovde

PADANJE LISCA


Koracase nema, hladna, pored mene,
Bez srebrne suze u mutnome oku;
Kraj nas behu mrtve ruze i vrbene,
Padalo je vece na vodu siroku

Stare jedne reke.Njen je korak bio
Ko korak samoce, necujan i setan.
Besmo tako tuzni; nas tistase tiho
Isti jad bez suza i bol istovetan.

Mrak bolesne noci zasipase prahom
Platane po vrtu, jezero prozirno;
Nasa srca behu ispunjena strahom
Tuda, gde sve tako umirase mirno.

I kad u to vece sto sve vecma mraci,
Priblizismo usta sto ledeno cute,
Vaj, mi osetismo, s uzasom, da znaci
I taj svaki poljub smrt jedne minute.

Svaki udar srca, smrt neceg sto zivi!
Svaka zelja strepi da ce nesto strti!
U ovaj novembar, camotni i sivi,
Ne postoji Zivot drugde neg u Smrti.


Jovan Ducic
 
Rujevit:
@Fleur, svaka cast za Ducica, to mi je njegova najlepsa rodoljubiva pesma.Nisam je stavio cuvajuci je samo za sebe:), ali vidim da se neko ipak setio da je otkuca.Takodje Djura Jaksic i Aleksa Santic-odlican izbor

Hvala za pohvale Rujevit i meni se izuzetno dopadaju tvoji prilozi. Ti, Angely i ostali ste neumorni i uvijek me ili nasmijete ili rastuzite kad dodjem na ovaj kutak. Hvala!
Izvini sto sam te preduhitrila za Ducica. Da sam znala, stavila bih neku drugu meni dragu pjesmu. Mada sve ih volim. Savrsenstvo ;)
Pozdrav iz kisovitog i tmurnog pustinjskog grada.
 
Ceznja u Tudjini
Da mi je da ne umrem u tudjini
Lepe su sve bukove u zemlji ceste,
livada svaka lepa je mlada,
i sve reke nepoznate,
svi vrhovi sto se suncem zlate,
sve i gde nije i gde jeste
pogled i noga mi stupila kada.

Ali kut zemlje na kom smo zito zeli
i sa koga smo cedili vina,
zemlja koju smo pili i jeli,
cija na ognju palili drveta,
gde smo sahranili oca i sina,
kao da je sva grob pradedovska,
krvavo nam je bliska i sveta.

U tu bih zemlju hteo da legnem,
u taj kraj gde biljka svaka,
gde bubica svaka bolno me dira
kao zbun sto na bratovom grobu cveta,
kao mrav sto njime mili.
Zemlja sa koje smo jeli i pili,
koja nam je kao srce rodjeno jasna
i tajanstvenija od svemira,
hteo bih da mi grobom bude.
Desanka Maksimovic
:( :( :( :( :( :(
 

Back
Top