Književnost Najdraži stih

[Milena27]

Utjeha kose

Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.

Antun Gustav Matoš

 

[Milena27]

"...Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno -
Našto samo suze, našto boli samo?
I šta da ikad žali srce jadno,
Kada je sve naše, sve što osećamo!."

Jovan Dučić

 

[maja.bur]

...Ne daj se Ines - A.Dedic

Evo me ustajem tek da okrenem plocu
Da li je to nepristojno u ovakvom casu
Mozart Requiem Agnus Dei
Meni je ipak najdrazi pocetak
Raspolazem s jos milion njeznih
I bezobraznih podataka nase mladosti
Koja nas pred vlastitim ocima vara, i krade, i napusta

Ne daj se Ines

Poderi pozivnicu, otkazi veceru, prevari muza
Odlazeci da se pocesljas u nekom boljem hotelu
Dodirni me ispod stola koljenom
Generacijo moja, ljubavnice


...Mostarske kise – P.Zubac

Govorio Sam Joj Ti Si Deriste Ti Si
Balavica
Sve Sam Joj Govorio
I Plakala Je Na Moje Ruke Na Moje Reci
Govorio Sam Joj Ti Si Andjeo Ti Si Djavo
Telo Ti Zrelo Sta Se Pravis Svetica
A Padale Su Svu Noc Neke Modre Kise
Nad Mostarom
…
Ona Je Prostrla Svoje Godine Po Parketu
Njene Su Oci Bile Pune Kao Zrele Breskve
Njene Su Dojke Bile Tople Ko Mali Psici
Govorio Sam Joj Da Je Glupava Da Se Pravi
Vazna
Svetlana Svetlana Znas Li Ti Da Je
Atomski Vek
De Gol Gagarin I Kojestarije Sve Sam
Joj Govorio
Ona Je Plakala Ona Je Plakala[/QUOTE]

Moj čovek.... potpuno se slažem..u to ime dobijaš

Dodala bih još jedan najomiljeniji stih na svetu "Mudrosti, neiskusno sviću zore,
Na obične reči više nemam pravo...... Smrtonosan je život, al smrti odoleva.
Jedna strašna bolest po meni će se zvati...."

"Isto je pevati i umirati."

 

[Kreten92]

"This is the end. My only friend, the end." - Jim Morrison, dobro nije bas "klasicna" poezija, al ja na njega, Bob Dylan-a i druge gledam kao na pesnike. Nemam bas zavidan citacki staz, tako da mi je trenutno proza prioritet

 

[goxy]

Sun King - Harry Crosby
I exchange eyes with the Mad Queen

the mirror crashes against my face
and bursts into a thousand suns
all over the city flags crackle and bang
fog horns scream in the harbor
the wind hurricanes through the window
and I begin to dance the dance of the
Kurd Shepherds
I stamp upon the floor
I whirl like dervishes
colors revolve dressing and undressing
I lash them with my fury
stark white with iron black
harsh red with blue
marble green with bright orange
and only gold remains naked
columns of steel rise and plunge
emerge and disappear
pistoning in the river of my soul
thrusting upwards
thrusting downwards
thrusting inwards
thrusting outwards
penetrating
I roar with pain
black-footed ferrets disappear into holes
the sun tattooed on my back
begins to spin
faster and faster
whirring whirling
throwing out a glory of sparks
sparks shoot off into space
sparks into shooting stars
shooting stars collide with comets
Explosions
Naked Colors Explode
Into
Red Disaster
I crash out through the
window naked, widespread
upon a
Heliosaurus
I uproot an obelisk and plunge
it into the ink-pot of the
Black Sea
I write the word
SUN
Across the dreary palimpsest
I pour the contents of the
Red Sea down my throat
I erect catapults and
Lay siege to the cities of the world
I scatter violent disorder
Throughout the kingdoms of the wold
I stone the people of the world
I stride over mountains
I pick up oceans like thin cards
And spin them into oblivion
I kick down walled cities
I hurl giant firebrands against governments
I thrust torches through the eyes of the law
I annihilate museums
I demolish libraries
I oblivionize skyscrapers
I become hard as adamant
Indurated in solid fire
Rigid with hatred...
I am the harbinger of a
New Sun World
I bring the Seed of a
New Copulation
I proclaim the Mad Queen
I stamp out cast empires
I crush palaces in my rigid hands
I harden my heart against churches
I blot out cemeteries
I feed the people with stinging nettles
I resurrect madness
I thrust my naked sword
Between the ribs of the world.
I murder the world.

 

[*BILJA*]

"Ako ti veceras u san dodjem
i darujem te cistotom osjecanja,
iskrenim osmjehom i plavom pticom,
što je ukradoh nekada davno,
hoceš li oprostiti?


Ako ti veceras u san dodjem
i prekrijem te mirisnom kosom,
poljupcima lakim i nekom slutnjom
da sam samo tvoja,
što li ceš reci?


Ako ti od sna napravim bajku
i dodirnem te fantazijom,
zaplovi tom iluzijom,
ne dozvoli jutru da nas razdvoji!


Ako veceras u san ti dodjem
i iskrenošcu obojim tvoje lice,
oprosti mi!"

 

[goxy]

Tell me, enigmatic man, whom do you love the best? Your father, or your mother, or your sister, or your brother?
I have neither father, nor mother, nor sister, nor brother.
Your friends?
You are using a word whose meaning remains unknown to me to this very day.
Your country?
I do not know under what latitude it lies.
Beauty?
I would love her gladly, goddess and immortal.
Gold?
I hate it as much as you hate God.
Well then! What do you love, extraordinary stranger?
I love the clouds … the passing clouds … over there … over there … the marvelous clouds!
http://jackysunchaser.wordpress.com/2010/09/16/the-stranger-by-charles-baudelaire/

 

[folie a deux]

KANCONIJER (CCXCII)

Oči o kojim tako toplo zborih,
i ruke, lice, stopala i dlani,
zbog kojih svetu ostadoh po strani
i samom sebi strancem sebe stvorih.

Uvojci kose čista sjajna zlata
i blesak smeška andjeoskog,
što je na zemlji nebo satvarao moje,
sad sve je samo pregršt gluvog blata.

No ipak živim, što mi žalost stvara
bez onog svetla, milog mi toliko u
buri kad je brod bez kormilara..

Nek ljubavna mi pesma svrši tu se,
presahnu žica uma svakolikog,
a citra moja u plač obrnu se.

Frančesko Petrarka

 

[goxy]

Quintus Horatius Flaccus was one of the writers on the payroll of the first Emperor Augustus. he wrote in a variety of forms, including lyric poetry.

Odes, Bk III, xxx
Exegi monumentum aere perennius,
regalique situ pyramidum altius,
quod non imber edax, non Aquilo impotens
possit diruere aut innumerabilis
annorum series et fuga temporum.
Non omnis moriar, multaque pars mei
vitabit Libitinam. Usque ego postera
crescam laude recens. Dum Capitolium
scandet cum tacita virgine pontifex.
dicar, qua violens obstrepit Aufidus
et qua pauper aquae daunus agrestium
regnavit populorum ex humili potens,
princeps Aoelium carmen ad Italos
deduxisse modos. Sume superbiam
quaesitam meritis et mihi Delphica
lauro cinge volens, Melpomene, comam.


I have created a monument more lasting than bronze,
And higher than the royal site of the pyramids,
Which neither harsh rains nor the wild North wind
Can erode, nor the countless succession of years
And the flight of the seasons.
I will not entirely die! and a large part of me will avoid the grave.
Constantly renewed, I will grow in the eyes of posterity,
So long as the Pontifex and the solemn Vestal visit the Capitoline.
Where the river Aufidus roars, and where Daunus in the dry summers, ruled his rural folk,
I, risen to greatness from humble beginnings, will be renowned
As the first to adapt the Aoelian verses to Italian meters.
Take the well-deserved pride, Melpomene,
And freely grant me the wreath of Apollo for my crown.

 

[gost 182607]

"U kosi joj bilo zapretano leto žutilo
Sunca malo mora
Prve joj noći i koža bila pomalo slana
Ribe zaspale u njenoj krvi .."

 

[gost 248950]

njena poezija mi nije draga, ne nalazim se u tom izmišljenom sestrinstvu...ali, kako je ovo pesma koja me podseća na jednu dragu osobu i puteve kojima je ona hodala, evo par stihova:

"Ja više ne tražim. I ne vjerujem…
Ne vjerujem u vrlinu gospodara.
Pamtim kako ruke bičevi postaju,
i kako je zagrljaj muškarca strašan
kada se odmaraju osvajači
i kad se u njihovu zahvalnu glasu
opet čuje zavijanje vukova.
Zato, mladići iz moje doline,
ne vjerujte mi kad ležim pored vas u travi
krotka i pokorna kao srna.
Ni kad vas napajam i tetošim,
ni kada ištem vašu vjernost
u zamjenu za proljetni oblak u visini,
za oluje mog promjenljivog srca."

Vesna Parun

 

[REVELIN]

Kad me zagrliš, poput vjetra huknem,
po meni se zvjezdana prašina spusti
i ja za tvojim poljupcima požurim,
da u porama vatrom procvjetam.

Kad osjetim kako mojom utrobom dišeš
i pučinom mojih toplih bedara ploviš,
uzbuđen u mekom carstvu se smirim,
i kao val, u luku blaženstva uplovim.

Zal Kopp

 

[jetch um]

H. Hesse - Biti srećan

U životu ne postoji nikakva dužnost
osim dužnosti: biti srećan.
Samo smo zato na svetu,
a sa svim dužnostima,
svim moralom
i svim zapovijedima
retko činimo jedno drugoga srećnim,
jer i sebe time ne činimo srećnima.
Ako čovek može biti dobar,
može to samo onda
kada je srećan,
kada u sebi ima sklada,
dakle kada voli.
To je bilo učenje,
jedino učenje na svetu.
To je rekao Isus,
To je rekao Buda,
To je rekao Hegel.
Za svakoga je na ovome svetu
jedino važno
njegovo vlastito najunutarnjije,
njegova duša,
njegova sposobnost da voli.
Ako je ona u redu,
onda je svejedno
jede li se proso ili kolači,
nose li se dragulji ili rite;
onda svet zvuči zajedno s dušom,
onda je dobro.

 

[andrvor]

"To con-vey one's mood
In sev-en-teen syll-able-s
Is ve-ry dif-fic ..."

Odnosno...

"Pisati pesme
Od sedamnaest
Slogova
Mnogo je teš ..."

J.C.Klark. "Haiku"

 

[scumbag]

Svu noc je sanjam. Budim se povremeno tek koliko da
osetim da je zapravo nema, da je realnost nemilosrdno
prosta i jasna. Nezasticeno je moje srce u ovakvoj noci,
razgoljeno za patnju. U snu ja s njom razgovaram,
prilazim joj, ne mogu da savladam prokletu granicu
izmedju nas – budim se – i osecam neizmernu tugu -
tesko mi se svila na levoj strani grudi. Ovo je majska,
kisna noc. Sada se cuje glas ptice iz baste. Poput suza
kaplje ta pesma. Sapucem njeno ime, sam iznenadjen
koliko sam zanesen. Ali me samo uzasna, potpuna
samoca svojim bestelesnim dlanom dodiruje ove noci.

 

[✿ ✿ ✿]

Walt Whitman

 

[✿ ✿ ✿]

BRANIM

Pogled bi mi
U prašini zakopali,
Ružu osmeha
Sa usana iščupali.

Čuvam prvo
Proleće u grudima,
Čuvam prvu
Suzu radosnicu.

Sa slobodom
Bi me razvenčali,
Dušu bi mi
Dušu preorali.

Branim
Ovo nebo u očima,
Branim
Ovo zemlje na dlanu

Mlade bi mi voćke
Radosti posekli,
Slavuje pesama
U drveni plug upregli.

Ne dam
Ovo sunce u očima,
Ne dam
Ovo hleba na dlanu.

Vasko Popa

 

[Фјодор]

Ти имаш тако пуно разлога
Да будеш прва љубав нечија,
Или да будеш сама.

А ја сам нервозан и боли ме
стотину бесмислених питања,
Боли ме ова тама.

 

[*kiki*]

˝...ko se smeje iz srca
taj i plače istog trena

sa suzama u smehu

tako ćeš prepoznati
s kim se treba smejati...˝

 

[StrasniAgamemnonovic]

U samocu
kucerka moga,
obraslog biljem,
kud niko ne dolazi,
dosla je jesen

 

[drimerka]

Kuca kraj plavog mora

U kucici maloj kraj plavog mora
Gdje galebovi sire svoja krila
Zivi jedna zena , zovem je vila
A mome srcu jako mila

Oci smedje kao ljesnjak
Upucuje meni smijesak
Tisinu prekida morski talas
Planiram da je vidim danas

Moje srce je uzburkano k'o bura
Je'l moguce , voli me ta cura
Veliki osmijeh samo je za mene
Nikad nisam ljubio tako lijepe zene

Lice joj je bijelo i potpuno glatko
O kako bi je poljubio slatko
Prema njoj me obuzima strast
Imati je velika je cast

Izlazi iz kuce na njoj bijela svila
Oko mene svoje ruke svila
Na uho mi sapuce njezne rijeci
To mi godi, moje srce lijeci

Setamo polako drzimo se za ruke
Idemo ka moru do ljubavne luke
Oko mene se vrti, sve je bijelo
Jedva cekam da ljubim to tijelo

Dodjosmo do mora sjedosmo na kamen
Iz nas je prokuljao ljubavni plamen
Poljubim ti usne i zagrlim snazno
Grlimo se njezno ,oko nas je sve vlazno

Razim Bijelic

 

[fitolend]

BESKRAJNI PLAVI KRUG I U NJEMU ZVEZDA

 

[hakim bej]

Zadnje vesti

Sa mnom je gotovo bilo onoga trena
kad sam rekao
Nemoj
A ti si htela i htela

A ja sam pitao
Zašto
A ti si rekla
Zato zato i zato
jer tako čini žena

Ti si najbolja od svih
kojima sam želeo da kažem
to što govorim tebi

Suviše znam o sebi i o svemu
već sam prešao granicu grešnu
gde ništa nije sveto
i ništa nije sramota
Sav sam na drugoj strani
a iza mene gori ko večni plamen
jedino tvoja lepota

Ti si najbolja od svih
kojima sam želeo da kažem
to što govorim tebi

al sad je kasno
ovo su zadnje vesti
Više se nećemo sresti
osim u nekom teškom snu

Duško Trifunović

 

[Фјодор]

Ми пут свој знамо, пут богочовјека,
И силни, као планинска ријека,
Сви ћемо поћи преко оштра кама.

Све тако даље, тамо до Голготе,
И кад нам мушке узмете животе,
Гробови наши бориће се с' вама!

 

[Laida]

nenadano se za noći krupnog mjeseca
parkiranog iznad mora usred moga prozora
uslijed prevelike doze svjetlosti
sjetim što sam s tobom voljela...

mislit ćeš da su poljupci
mislit ćeš da su vreli dodiri
i stapanje naših tijela
mislit ćeš da su neke besmislice
strastveno šaptom usađene u moju svijest
krivo! sve to mogu i sa drugima
ako poželim.

kucanje tvog srca
duboko ispod snažne površine
izdajnički otkriva čovjeka kakvim se
ne predstavljaš...
na tebi ležati
uspavati ono divlje što u sebi krijem
i slušati negirano srce
koje pjeva pod mojim usnama

s tobom sam
voljela.