Quantcast

Najdraži stih

alien

Primećen član
Poruka
627
.............................................................................

Вы думаете, это бредит малярия?

Это было,
было в Одессе.

"Приду в четыре",- сказала Мария.
Восемь.
Девять.
Десять.

Вот и вечер
в ночную жуть
ушел от окон,
хмурый,
декабрый.

В дряхлую спину хохочут и ржут
канделябры.

Меня сейчас узнать не могли бы:
жилистая громадина
стонет,
корчится.
Что может хотеться этакой глыбе?
А глыбе многое хочется!

Ведь для себя не важно
и то, что бронзовый,
и то, что сердце - холодной железкою.
Ночью хочется звон свой
спрятать в мягкое,
в женское.

И вот,
громадный,
горблюсь в окне,
плавлю лбом стекло окошечное.
Будет любовь или нет?
Какая -
большая или крошечная?
Откуда большая у тела такого:
должно быть, маленький,
смирный любеночек.
Она шарахается автомобильных гудков.
Любит звоночки коночек.

Еще и еще,
уткнувшись дождю
лицом в его лицо рябое,
жду,
обрызганный громом городского прибоя.

Полночь, с ножом мечась,
догнала,
зарезала,-
вон его!

Упал двенадцатый час,
как с плахи голова казненного.

В стеклах дождинки серые
свылись,
гримасу громадили,
как будто воют химеры
Собора Парижской Богоматери.

Проклятая!
Что же, и этого не хватит?
Скоро криком издерется рот.
Слышу:
тихо,
как больной с кровати,
спрыгнул нерв.
И вот,-
сначала прошелся
едва-едва,
потом забегал,
взволнованный,
четкий.
Теперь и он и новые два
мечутся отчаянной чечеткой.

Рухнула штукатурка в нижнем этаже.

Нервы -
большие,
маленькие,
многие!-
скачут бешеные,
и уже

у нервов подкашиваются ноги!

А ночь по комнате тинится и тинится,-
из тины не вытянуться отяжелевшему глазу.

Двери вдруг заляскали,
будто у гостиницы
не попадает зуб на зуб.

Вошла ты,
резкая, как "нате!",
муча перчатки замш,
сказала:
"Знаете -
я выхожу замуж".

Что ж, выходите.
Ничего.
Покреплюсь.
Видите - спокоен как!
Как пульс
покойника.
Помните?
Вы говорили:
"Джек Лондон,
деньги,
любовь,
страсть",-
а я одно видел:
вы - Джоконда,
которую надо украсть!
И украли.

Опять влюбленный выйду в игры,
огнем озаряя бровей загиб.
Что же!
И в доме, который выгорел,
иногда живут бездомные бродяги!

Дразните?
"Меньше, чем у нищего копеек,
у вас изумрудов безумий".
Помните!
Погибла Помпея,
когда раздразнили Везувий!

Эй!
Господа!
Любители
святотатств,
преступлений,
боен,-
а самое страшное
видели -
лицо мое,
когда
я
абсолютно спокоен?

И чувствую -
"я"
для меня мало.
Кто-то из меня вырывается упрямо.

Allo!
Кто говорит?
Мама?
Мама!
Ваш сын прекрасно болен!
Мама!
У него пожар сердца.
Скажите сестрам, Люде и Оле,-
ему уже некуда деться.
Каждое слово,
даже шутка,
которые изрыгает обгорающим ртом он,
выбрасывается, как голая проститутка
из горящего публичного дома.
Люди нюхают -
запахло жареным!
Нагнали каких-то.
Блестящие!
В касках!
Нельзя сапожища!
Скажите пожарным:
на сердце горящее лезут в ласках.
Я сам.
Глаза наслезненные бочками выкачу.
Дайте о ребра опереться.
Выскочу! Выскочу! Выскочу! Выскочу!
Рухнули.
Не выскочишь из сердца!

На лице обгорающем
из трещины губ
обугленный поцелуишко броситься вырос.

Мама!
Петь не могу.
У церковки сердца занимается клирос!

Обгорелые фигурки слов и чисел
из черепа,
как дети из горящего здания.
Так страх
схватиться за небо
высил
горящие руки "Лузитании".

Трясущимся людям
в квартирное тихо
стоглазое зарево рвется с пристани.
Крик последний,-
ты хоть
о том, что горю, в столетия выстони!

...............................................................................
 

gost 30309

Domaćin
Poruka
4.373
Ljubav i Smrt isto bole
zivot je izmedju negde
to znaju oni shto... vole.
~~~~~
...sve glupe rane se pamte
~~~~~
Poseti me, podseti me
na priche iz davnina,
dok sam verovao ljudima
i plashio se neba...
~~~~~
Zivot je izlechiva bolest,
treba samo malo napora...
~~~~~~
Budi me...
pre no shto pozelim da umrem u snu.
~~~~~
She smiles like a child with flowers in her hair,
with blood on her hands into the sun she stares,
she feels it die,
I heard her cry...
... like the scream of the butterfly...
~~~~~
First I went blind and then the sun went out.
~~~~~
My knuckles are bleeding on your front door
and these flowers are wilting in the rain.
They were for you and now they are for no one.
They are irrelevant as mercenaries in times of peace.
They are smoke twisting off the lips of a movie star.
Here is a boy with paper skin who longs to touch the girl of broken glass.
She loves it when he wears his skin like that.
In tatters.
~~~~~
Seti se, Barbara...
...
Stalno pljushti nad Brestom
Kao shto je pljushtalo nekad
Ali to vishe nije isto i sve je sad unishteno
To je pogrebna kisha grozna i ochajna
To vishe nije ni pljusak
Od gvozdja chelika i krvi
To su sad samo oblaci
Shto crkavaju ko shtenad
Shtenad sto promine
Vodenim strujama duz Bresta
I odlazi da gnjile negde daleko
Daleko strashno daleko od Bresta
Od kojeg sad nije ostalo nishta.
~~~~~
Ko sam? Shta sam? Samo sanjalica
kojoj oko ispi magle let.
I svoj zivot, uzgred tuzna lica
ja proziveh uz ostali svet.
~~~~~
A pill to make you numb,
a pill to make you dumb,
a pill to make you anybody else,
but all the drugs in this world
won't save her from herself...
~~~~~
Ove mirne pesme osenchene jadom,
To su eho rechi sto se nisu rekle,
Tuge sto je rasla i umrla kradom,
I suza shto nisu nikada potekle.

U duboko veche, kad ugasnu staze,
Dusha mrtvog dana, sumorna, josh hodi,
I shumi: ko tamne, iskidane fraze
Muzike u vetru, u granju, po vodi.

Tad se javi eho nepamcenog jada,
I bol neke davno prebolele rane...
No kako je srcu niko ne zna tada,
Zadocnela suza kad podje da kane.
~~~~~

Mogla bih do sutra ovako...
 

gost 30309

Domaćin
Poruka
4.373
Umalo da zaboravim...

I live in my world, I rule over my world,
I am my world, I am the Queen of Depression.


Nisam htjela da dodajem Poa, poshto vidim da ga je dosta njih napisalo... On mi je jedan od omiljenih pjesnika.

Mozda napishem josh neshto. Later.

 

Fleur

Zainteresovan član
Poruka
332
Stihovi su vam ekstra :-D Svaki put kad otvorim ovu temu ozari mi se lice zahvaljujuci vama. :razz:
Jablanovi su vec bili, a ja ne mogu da odolim pa evo jos malo Ducica

Krila

Leteti, leteti, leteti visoko,
Neznanom prostoru kao starom drugu,
Vitlati se kao omađijan soko,
I umreti, sjajan, u sunčanom krugu.

Čuti samo zamah svoj u prostorima-
Muziku svog krila! I na samom kraju,
Svoj trag izgubiti i cilj među svima,
Iščeznuvši tako u nebu i sjaju.

Da mi žeđ osete kobnu i sve višu
Oči što su tude dugo svetlost pile,
Kao vir dve ovce sa runom od svile,
Kao krv dve noćne sablasti što sišu.

Da ne pamtim nisko rođenje pod mrakom;
Da kao gnev svetlost sva ispuni mene;
Da sam kao kopljem prožet svakim zrakom,
Tu gde gore večne podnevi bez sene.

I strasna raskršća sunaca, i puti
Kud oluj svetlost neprekidno ide,
Kroz nemi predeo gde vlada i ćuti
Bog koji ubija oči kad ga vide.

Da samo s visina za ponore znadnem
Bacivši u prostor konce svojih žila;
I letim večito, i letim dok padnem
Samo pod teretom ozarenih krila.
 

Meseceva_kci

Aktivan član
Poruka
1.946
Jim Morrison
~~~~~
Realms of bliss, realms of light
Some are born to sweet delight
Some are born to sweet delight
Some are born to the endless night
End of the night, end of the night
End of the night, end of the night
~~~~~
Time to live
Time to lie
Time to laugh
Time to die
Takes it easy, baby
Take it as it comes
...
Time to walk
Time to run
Time to aim your arrows
At the sun
...
Go real slow
You like it more and more
Take it as it comes
Specialize in havin' fun
~~~~~
This is the end
Beautiful friend
This is the end
My only friend, the end
It hurts to set you free
But you'll never follow me
The end of laughter and soft lies
The end of nights we tried to die
This is the end
~~~~~~
Unhappy girl
Fly fast away
Don't miss your chance
To swim in mystery
You are dying in a prison
Of your own device
~~~~~~~
Nothin' left open
And no time to decide
We've stepped into a river
On our moonlight drive
~~~~~~~
People are strange when you're a stranger
Faces look ugly when you're alone
~~~~~~~
For the music is your special friend
Dance on fire as it intends
Music is your only friend
Until the end
Until the end
Until the end
...
Before I sink
Into the big sleep
I want to hear
I want to hear
The scream of the butterfly
...
What have they done to the earth?
~~~~~~
Angels fight, angels cry
Angels dance and angels die
~~~~~~
Night is drawing near
Shadows of the evening crawl across the years
Ya walk across the floor with a flower in your hand
Trying to tell me no one understands
Trade in your hours for a handful dimes
Gonna' make it, baby, in our prime
~~~~~~
Well, I woke up this morning, I got myself a beer
Well, I woke up this morning, and I got myself a beer
The future's uncertain, and the end is always near
~~~~~~
Waiting for you to Tell me what went wrong.

This is the strangest Life I've ever known.
~~~~~~
Blood screams the pain as they chop off her fingers
Blood will be born in the birth of a nation
Blood is the rose of mysterious union
~~~~~~
....
 

Fleur

Zainteresovan član
Poruka
332
Za Lanfear
Dopada mi se tvoj izbor stihova. Mogu li da se usudim da ti preporucim nesto. Evo jedna pjesma samo za tebe koju ja izuzetno volim. Nadam se da ce ti se dopasti:
Lady Lazarus
I have done it again.
One year in every ten
I manage it----

A sort of walking miracle, my skin
Bright as a Nazi lampshade,
My right foot

A paperweight,
My face a featureless, fine
Jew linen.

Peel off the napkin
0 my enemy.
Do I terrify?----

The nose, the eye pits, the full set of teeth?
The sour breath
Will vanish in a day.

Soon, soon the flesh
The grave cave ate will be
At home on me

And I a smiling woman.
I am only thirty.
And like the cat I have nine times to die.

This is Number Three.
What a trash
To annihilate each decade.

What a million filaments.
The peanut-crunching crowd
Shoves in to see

Them unwrap me hand and foot
The big strip tease.
Gentlemen, ladies

These are my hands
My knees.
I may be skin and bone,

Nevertheless, I am the same, identical woman.
The first time it happened I was ten.
It was an accident.

The second time I meant
To last it out and not come back at all.
I rocked shut

As a seashell.
They had to call and call
And pick the worms off me like sticky pearls.

Dying
Is an art, like everything else,
I do it exceptionally well.

I do it so it feels like hell.
I do it so it feels real.
I guess you could say I've a call.

It's easy enough to do it in a cell.
It's easy enough to do it and stay put.
It's the theatrical

Comeback in broad day
To the same place, the same face, the same brute
Amused shout:

'A miracle!'
That knocks me out.
There is a charge

For the eyeing of my scars, there is a charge
For the hearing of my heart----
It really goes.

And there is a charge, a very large charge
For a word or a touch
Or a bit of blood

Or a piece of my hair or my clothes.
So, so, Herr Doktor.
So, Herr Enemy.

I am your opus,
I am your valuable,
The pure gold baby

That melts to a shriek.
I turn and burn.
Do not think I underestimate your great concern.

Ash, ash ---
You poke and stir.
Flesh, bone, there is nothing there----

A cake of soap,
A wedding ring,
A gold filling.

Herr God, Herr Lucifer
Beware
Beware.

Out of the ash
I rise with my red hair
And I eat men like air.[/CENTER
]
 

Rujevit

Domaćin
Poruka
3.444
Evo jos malo od Ducica.Ne znam da li je bila ova, nemoj te mi zameriti ako je neko vec postavio.Ova me je jedna od boljih Ducicevih moram da je postavim.

PODNE

Nad ostrvom punim čempresa i bora,
Mlado, krupno sunce prži, puno plama;
I trepti nad šumom i nad obalama
Slan i modar miris proletnjega mora.

Ljubičaste gore, granitne, do svoda,
Zrcale se u dnu; mirno i bez pene,
Površina šušti i celiva stene;
Svod se svetli topal, staklen, iznad voda.

Prah sunčani trepti nad ispranim peskom,
I srebrni galeb ponekad se vidi,
Svetluca nad vodom. I mirišu hridi
Mirisom od riba i modrijem vreskom.

Sve je tako tiho. I u mojoj duši
Produženo vidim ovo mirno more:
Šume oleandra, ljubičaste gore,
I bled obzor što se proteže i puši.

Nemo stoje u njoj srebrnaste, rodne
Obale i vrti; i svetli i pali
Mlado, krupno sunce; i ne šušte vali,-
Galeb još svetluca. Mir. Svuda je podne.
 

_honeybunny_

Primećen član
Poruka
851
….
Na mome srcu kao na gramofonskoj ploci
Snimila je sve sto je rekla u zivotu
Njene korake,njen smeh i njen kasalj
Njega duga saputanja sa ljudima koje ne poznajem.
Gradove u kojima zivimo vezuju nasa pisma.
Ja ne znam za drugo nebo sem njenog kisobrana.
Kad me ona voli ne znam od cega zivim
Ne jedem ,zaboravam da disem i vrlo cesto umirem.
Visoko u nebu setim se da ne umem leteti
Prodjem glavom kroz zid i vidim da sam pogresio
Tad zviznem nogom mesec iznag grada
I trceci obilazim mesto gde cemo imati sastanak za nekoliko dana.

Njen najgori djak gutac ljubavnog plamena sa injem u usima

…..

Matija Beckovic
 

angely

Domaćin
Poruka
3.619
*Ne vjeruj*

Ne vjeruj u moje stihove i rime
kad ti kazu,draga,da te silno volim,
u trenutku svakom da se za te molim
i da ti u stablu urezujem ime.

Ne vjeruj!No kasno kad se mjesec javi
i prelije srmom vrh modrijeh krsa,
tamo gdje u grmlju proljece leprsa
i gdje slatko spava nas jorgovan plavi.

Dodji,cekacu te!U casima tijem
kad na grudi moje priljubis se cvrsce,
osjetis li,draga,da mi tijelo drsce,
i da silno gorim ognjevima svijem,

Tada vjeruj meni,i ne pitaj vise!
Jer istinska ljubav za rijeci ne zna;
ona samo plamti,silna,neoprezna,
niti mari,draga,da stihove pise.


- Aleksa Santic-
 

Rujevit

Domaćin
Poruka
3.444
Naidu Saroijni

METMPSIHOZA

Katkada mislim da se moja zeljna dusa seca
neke predjasnje ljubavi,za kojom cezne i zudi,
kao da je ova nasa vatra samo ugljen
nekog divljeg plamena koji je izgoreo
u ranijim postojanjima.

Mozda sam u proslim danima bio postigao
ono sto sada uzalud trazim;
mozda se moja dusa s tvojom sastala i stopila
u nekoj velikoj noci koja je odavno
iscezla i umrla.
 

angel's_breath

Primećen član
Poruka
827
Rujevit:
Naidu Saroijni

METMPSIHOZA

Katkada mislim da se moja zeljna dusa seca
neke predjasnje ljubavi,za kojom cezne i zudi,
kao da je ova nasa vatra samo ugljen
nekog divljeg plamena koji je izgoreo
u ranijim postojanjima.

Mozda sam u proslim danima bio postigao
ono sto sada uzalud trazim;
mozda se moja dusa s tvojom sastala i stopila
u nekoj velikoj noci koja je odavno
iscezla i umrla.
Divno! :)
 

Meseceva_kci

Aktivan član
Poruka
1.946
Breathe


by Waters, Gilmour, Wright


Breathe, breathe in the air.
Don't be afraid to care.
Leave but don't leave me.
Look around and choose your own ground.

Long you live and high you fly
And smiles you'll give and tears you'll cry
And all you touch and all you see
Is all your life will ever be.


Run, rabbit run.
Dig that hole, forget the sun,
And when at last the work is done
Don't sit down it's time to dig another one.


For long you live and high you fly
But only if you ride the tide
And balanced on the biggest wave
You race towards an early grave.
 

ofelija

Primećen član
Poruka
637
shall l compare thee to a summer s day?
thou art more lovely and more temperate:
rough winds do shake
the darling buds of may
and summer s lease hath
all too short a date!
w.sheakespeare
 
Poruka
61
Ti si moj trenutak i moj san
i sjajna moja rijec u sumu
i samo si ljepota koliko si tajna
i samo istina koliko si zudnja.

Ostaj nedostizna, nijema i daleka
jer je san o sreci vise nego sreca.
Budi bespovratna, kao mladost.
Neka tvoja sen i eho budu sve sto sijeca.

.............

Jednom
kad bude vece
kad budes sama
i bude neka kisa lila,
jednom
kad oko svojih usana
nadjes tudji osmijeh,mila,
znam,
biće ti teško,a mene biti neće
da ti u tom casu stogod kažem.
Biće jedno vece, jedna kisa i ti
koju sam divno umio da lažem.
............

Imao sam samo bezbroj suludih koraka
od zida do zida;
Imao sam malo tudjeg smeha
natalozenog na stvari.
Vidis kako ti mene divno ne znas...
Mozda ja nisam ni trava;
Mozda sam samo napamet nauceno
trcanje od porodilista do spomenika.
Uobrazio sam da sam te vec vidjao...
Morao sam da izmislim nesto
sasvim, sasvim beskrajno,
u ovim batrgavim nocima
sto imitiraju srecu...
..........

‘’Tvoje usne su kao oljushtene breskve
A tim brkovima si zaista osvezhio lice"
Niko mi to vishe ne govori
Otkad si otishla.
Kazhu da dushe onih koje smo voleli lete
Nebom kao guske. Ti si za svoja osecanja
Uvek pronalazila prave rechi , a ja tek
Otkad si otishla.
Sve cheshce se usudjuju da mi ne toche pice
A neki nechasni mladi ljudi
Olako dizhu ruku na buduceg starca
Otkad si otishla.
Ako se desi da umrem , treba samo ugasiti
Svetlo i zatvoriti vrata. To je sve shto
Zhelim. To sam u stvari i zheleo svo ovo vreme
Otkad si otishla.

..........
Ti si moj tocak koji me je pokrenuo.
Sveo sam se na tvoju osovinu.
Sav sam se usijao od tvog prvog obrtaja...
 

Rujevit

Domaćin
Poruka
3.444
Evo od Beckovica, da ne navodim citavu "Veru Pavladoljsku", verujem da je svi znate navescu nesto kratko:
"Onaj sam kog volim"-M.Beckovic

Mislim na tebe
Da bih znao ko sam
Da te zaboravim
Ne bih znao gde sam.

Znam da sam tamo
Gde za tobom ceznem
Drzim te na umu
Da se ne izgubim.

Onaj sam kog volim
Taj sam koga ljubim.

pozdrav svima
 

Fleur

Zainteresovan član
Poruka
332
Hvala svima za ove prelijepe stihove.... Nastavljamo istim tempom ;-)

Daddy

You do not do, you do not do
Any more, black shoe
In which I have lived like a foot
For thirty years, poor and white,
Barely daring to breathe or Achoo.

Daddy, I have had to kill you.
You died before I had time---
Marble-heavy, a bag full of God,
Ghastly statue with one gray toe
Big as a Frisco seal

And a head in the freakish Atlantic
Where it pours bean green over blue
In the waters off the beautiful Nauset.
I used to pray to recover you.
Ach, du.

In the German tongue, in the Polish town
Scraped flat by the roller
Of wars, wars, wars.
But the name of the town is common.
My Polack friend

Says there are a dozen or two.
So I never could tell where you
Put your foot, your root,
I never could talk to you.
The tongue stuck in my jaw.

It stuck in a barb wire snare.
Ich, ich, ich, ich,
I could hardly speak.
I thought every German was you.
And the language obscene

An engine, an engine,
Chuffing me off like a Jew.
A Jew to Dachau, Auschwitz, Belsen.
I began to talk like a Jew.
I think I may well be a Jew.

The snows of the Tyrol, the clear beer of Vienna
Are not very pure or true.
With my gypsy ancestress and my weird luck
And my Taroc pack and my Taroc pack
I may be a bit of a Jew.

I have always been sacred of you,
With your Luftwaffe, your gobbledygoo.
And your neat mustache
And your Aryan eye, bright blue.
Panzer-man, panzer-man, O You----

Not God but a swastika
So black no sky could squeak through.
Every woman adores a Fascist,
The boot in the face, the brute
Brute heart of a brute like you.

You stand at the blackboard, daddy,
In the picture I have of you,
A cleft in your chin instead of your foot
But no less a devil for that, no not
Any less the black man who

Bit my pretty red heart in two.
I was ten when they buried you.
At twenty I tried to die
And get back, back, back to you.
I thought even the bones would do.

But they pulled me out of the sack,
And they stuck me together with glue.
And then I knew what to do.
I made a model of you,
A man in black with a Meinkampf look

And a love of the rack and the screw.
And I said I do, I do.
So daddy, I'm finally through.
The black telephone's off at the root,
The voices just can'tworm through.

If I've killed one man, I've killed two---
The vampire who said he was you
And drank my blood for a year,
Seven years, if you want to know.
Daddy, you can lie back now.

There's a stake in your fat black heart
And the villagers never liked you.
They are dancing and stamping on you.
They always knew it was you.
Daddy, daddy, you bastard, I'm through.
 

ofelija

Primećen član
Poruka
637
Sah ein Mädchen ein Röslein stehen
Blühte dort in lichten Höhen
Sprach sie ihren Liebsten an
ob er es ihr steigen kann

Sie will es und so ist es fein
So war es und so wird es immer sein
Sie will es und so ist es Brauch
Was sie will bekommt sie auch

Tiefe Brunnen muss man graben
wenn man klares Wasser will
Rosenrot oh Rosenrot
Tiefe Wasser sind nicht still

Der Jüngling steigt den Berg mit Qual
Die Aussicht ist ihm sehr egal
Hat das Röslein nur im Sinn
Bringt es seiner Liebsten hin

Sie will es und so ist es fein
So war es und so wird es immer sein
Sie will es und so ist es Brauch
Was sie will bekommt sie auch

Tiefe Brunnen muss man graben
wenn man klares Wasser will
Rosenrot oh Rosenrot
Tiefe Wasser sind nicht still

An seinen Stiefeln bricht ein Stein
Will nicht mehr am Felsen sein
Und ein Schrei tut jedem kund
Beide fallen in den Grund

Sie will es und so ist es fein
So war es und so wird es immer sein
Sie will es und so ist es Brauch
Was sie will bekommt sie auch

Tiefe Brunnen muss man graben
wenn man klares Wasser will
Rosenrot oh Rosenrot
Tiefe Wasser sind nicht still
 

Arnold_Layne

Ističe se
Poruka
2.363
Lutam, još vitak, sa šapatom strasnim
i otresam članke, smehom prelivene
ali, polako, tragom svojim slutim
tišina će stići, kad sve ovo svene
i mene, i mene

svakako najdraža domaća pesma i najbolji domaći pisac/pesnik
 

Top
  Blokirali ste reklame
Dragi prijatelju, nemojte da blokirate reklame - isključite Ad Blocker na Forumu, jer će tako mesto vaših susreta na Krstarici ostati besplatno za korišćenje.