Quantcast
  • Dragi prijatelji, obaveštavamo vas da smo spojili forume "Košarka", "Fudbal", "Tenis" i "Ostali sportovi" u novi forum "Sport" koji se nalazi u kategoriji "Život".

Najdraži stih

Arnold_Layne

Ističe se
Poruka
2.363
dakle Strane:

Edgar Allan Poe - The Raven

Once upon a midnight dreary, while I pondered, weak and weary,
Over many a quaint and curious volume of forgotten lore,
While I nodded, nearly napping, suddenly there came a tapping,
As of some one gently rapping, rapping at my chamber door.
"'Tis some visitor," I muttered, "tapping at my chamber door-
Only this, and nothing more."

Ah, distinctly I remember it was in the bleak December,
And each separate dying ember wrought its ghost upon the floor.
Eagerly I wished the morrow;- vainly I had sought to borrow
From my books surcease of sorrow- sorrow for the lost Lenore-
For the rare and radiant maiden whom the angels name Lenore-
Nameless here for evermore.
.............................

Edgar Allan Poe - Annabel Lee

It was many and many a year ago,
In a kingdom by the sea,
That a maiden there lived whom you may know
By the name of ANNABEL LEE;--
And this maiden she lived with no other thought
Than to love and be loved by me.

She was a child and I was a child,
In this kingdom by the sea,
But we loved with a love that was more than love--
I and my Annabel Lee--
With a love that the winged seraphs of heaven
Coveted her and me.

And this was the reason that, long ago,
In this kingdom by the sea,
A wind blew out of a cloud by night
Chilling my Annabel Lee;
So that her high-born kinsman came
And bore her away from me,
To shut her up in a sepulchre
In this kingdom by the sea.

The angels, not half so happy in Heaven,
Went envying her and me:--
Yes! that was the reason (as all men know,
In this kingdom by the sea)
That the wind came out of a cloud, chilling
And killing my Annabel Lee.

But our love it was stronger by far than the love
Of those who were older than we--
Of many far wiser than we-
And neither the angels in Heaven above,
Nor the demons down under the sea,
Can ever dissever my soul from the soul
Of the beautiful Annabel Lee:--

For the moon never beams without bringing me dreams
Of the beautiful Annabel Lee;
And the stars never rise but I see the bright eyes
Of the beautiful Annabel Lee;
And so, all the night-tide, I lie down by the side
Of my darling, my darling, my life and my bride,
In her sepulchre there by the sea--
In her tomb by the side of the sea.

CAR! CAR MEDJU PESNICIMA, BILO KOJE NACIONALNOSTI.

Šarl Bodler - Albatros


Often, to pass the time on board, the crew
will catch an albatross, one of those big birds
which nonchalantly chaperone a ship
across the biter fathoms of the sea.
Tied to the deck, this sovereign of space,
as if embarrassed by its clumsiness,
pitiably lets its great white wings
drag at its sides like a pair of unshipped oars.
How weak and awkward, even comical
this traveler but lately so adroit-
one deckhand sticks a pipestem in its beak,
another mock the cripple that once flew!
The Poet is like this monarch of the clouds
riding the storm above the marksman's range;
exiled on the ground, hooted and jeered,
he cannot walk because of his great wings.

(engleska verzija)

Sergej Jesenjin - Majčino Pismo

Što mogu reći još
u času tome,
i na što treba
odgovora dati?
preda mnom tu,
na stolu sumornome,
još leži pismo
što ga posla mati.

Ona mi piše:
"Ako imaš volje,
doputuj golube
na praznike k nama.
Kupi mi šal,
a ocu gaće bolje-
u kući vlada oskudica sama.

Nikako ne volim
što si poeta
što si dočekao
ove slavne dane.
Draže bi mi bilo
da od ranih ljeta
išao si za ralom u poljane.

Ostarjela sam već
i nemam daha.
Da nisi otišo
iz doma svoga
uz mene bi sada
bila snaha
i zibala bih
unučića koga

No ti si djecu
sijo na sve strane
i ženu svoju
drugome si dao.
Bez drugova i doma,
svoje dane
u krčmama si ludo
prokockao.

Što je to s tobom,
moj ljubljeni sine,
bio si tih i blag
i svi su meni
isticali te tvoje vrline,
govoreći: koliko je sretan
otac tvoj Aleksandr Jesenjin!

No ispunio nisi
naše nade.
i zbog toga je
bol u duši veći,
jer ocu tvome
zalud na um pade
da pjesmama ćeš
mnogo novca steći.

No ako stečeš--
stran je tebi dom.
gorčine zato
u mom pismu ima,
jer dobro znadem
po slučaju tvom:
da novaca ne daju pjesnicima.

Nikako ne volim
što si poeta,
što si dočekao
ove slavne dane.
Draže bi mi bilo
da od ranih ljeta
išao si za ralom u poljane.

Mori me briga
i bijede se bojim.
Ni konja više nema.
No da si ti u domu
imali bismo svega,
a ti sa umom tvojim--
i mjesto predsjednika
u volispolkomu

Charles Bukowski - Beer

I don't know how many bottles of beer
I have consumed while waiting for things
to get better
I dont know how much wine and whisky
and beer
mostly beer
I have consumed after
splits with women-
waiting for the phone to ring
waiting for the sound of footsteps,
and the phone to ring
waiting for the sounds of footsteps,
and the phone never rings
until much later
and the footsteps never arrive
until much later
when my stomach is coming up
out of my mouth
they arrive as fresh as spring flowers:
"what the hell have you done to yourself?
it will be 3 days before you can **** me!"

the female is durable
she lives seven and one half years longer
than the male, and she drinks very little beer
because she knows its bad for the figure.

while we are going mad
they are out
dancing and laughing
with horney cowboys.

well, there's beer
sacks and sacks of empty beer bottles
and when you pick one up
the bottle fall through the wet bottom
of the paper sack
rolling
clanking
spilling gray wet ash
and stale beer,
or the sacks fall over at 4 a.m.
in the morning
making the only sound in your life.

beer
rivers and seas of beer
the radio singing love songs
as the phone remains silent
and the walls stand
straight up and down
and beer is all there is.

John Lennon - Working Class Hero

AS SOON AS YOU'RE BORN THEY MAKE YOU FEEL SMALL
BY GIVING YOU NO TIME INSTEAD OF IT ALL
Till the pain is so big you feel nothing at all
Working Class Hero is something to be
Working Class Hero is something to be

They hurt you at home and they hit you at school
They hate you if you're clever and despise a fool
Till you're so ******* crazy you can't follow their rules
Working Class Hero is something to be
Working Class Hero is something to be

When they've tortured and scared you for 20 odd years
then they expect you to pick a career
When you can't really function you're so full of fear
Working Class Hero is something to be
Working Class Hero is something to be

Keep you doped with religon, sex and T.V.
and you think you're so clever and classless and free
but you're still ******* peasents as far as I can see
Working Class Hero is something to be
Working Class Hero is something to be

There's room at the top I'm telling you still
but first you must learn how to smile as you kill
if you want to be like the folks on the hill
Working Class Hero is something to be

Yes , A Working Class Hero is something to be
If you want to be a hero well just follow me
If you want to be a hero well just follow me


Bob Dylan - Maggies Farm

.......
I ain't gonna work on Maggie's farm no more.
No, I ain't gonna work on Maggie's farm no more.
Well, I try my best
To be just like I am,
But everybody wants you
To be just like them.
They sing while you slave and I just get bored.
I ain't gonna work on Maggie's farm no more.
......
Pink Floyd - Time

Ticking away the moments that make up a dull day
You fritter and waste the hours in an off hand way
Kicking around on a piece of ground in your home town
Waiting for someone or something to show you the way

Tired of lying in the sunshine staying home to watch the rain
You are young and life is long and there is time to kill today
And then one day you find ten years have got behind you
No one told you when to run, you missed the starting gun

And you run and you run to catch up with the sun, but it’s sinking
And racing around to come up behind you again
The sun is the same in the relative way, but you’re older
Shorter of breath and one day closer to death

Every year is getting shorter, never seem to find the time
Plans that either come to naught or half a page of scribbled lines
Hanging on in quiet desperation is the english way
The time is gone, the song is over, thought I’d something more to say
 

Kaa

Iskusan
Poruka
5.947
" Sve kise proleca
a onda
na talasima mesec"
" Latice cveta
doplovite do moje drage
kad me se seca"
" Ima trenutaka u
zimskoj oluji,
zvezde zovu, ti letis."
U pitanju su prevodi nepoznatog japanskog haiku majstora, i iako imam gomilu dragih mi i stihova i pesama(svaka cast za Anabell Lee), Turgenjevljevog "Demona" i citavu antologiju "Mancesterski suicid" itd...Ova tri stiha,peme-sta god bili ostali su u meni kao slike za vjeki vjekova
.
 

Fleur

Zainteresovan član
Poruka
332
Svaka vam cast za ove stihove.... Evo jos malo mojih predloga:

Laza Kostic
Oprosti, majko sveta, oprosti,
sto nasih gora pozalih bor,
na kom se, ustuk svakoj zlosti,
blazenoj tebi podize dvor;
prezri, nebesnice, vrelo milosti,
sto ti zemaljski sagresi stvor:
Kajan ti ljubim preciste skute,
Santa Maria della Salute.
Zar nije lepse nosit' lepotu,
svodova tvojih postati stub,
nego grejuci svetsku lepotu
u pep'o spalit' srce i lub;
tonut' o brodu, trunut' u plotu,
djavolu jelu a vragu dub?
Zar nije lepse vekovat' u te,
Santa Maria della Salute?
Oprosti, majko, mnogo sam strad'o,
mnoge sam grehe pokaj'o ja;
sve sto je srce snivalo mlado,
sve je to jave slomio ma',
za cim sam cezn'o, cemu se nad'o,
sve je to davno pep'o i pra',
na ugod zivu pakosti zute,
Santa Maria della Salute.
Trovala me je podmuklo, gnjilo,
al' ipak necu nikoga klet';
stagod je muke na meni bilo,
da nikog za to ne krivi svet:
Jer, sto je dusi lomilo krilo,
te joj u jeku dusilo let,
sve je to s ove glave sa lude,
Santa Maria della Salute!
Tad moja vila preda me granu,
lepse je ovaj ne vide vid;
iz crnog mraka divna mi svanu,
k'o pesma slavlja u zorin svit,
svaku mi mahom zaleci ranu,
al' tezoj rani nastade brid:
Sta cu od milja, od muke ljute,
Santa Maria della Salute?
Ona me glednu. U dusu svesnu
nikad jos takav ne sinu gled;
tim bi, sto iz tog pogleda kresnu,
svih vasiona stopila led,
sve mi to nudi za cim god ceznu',
jade pa slade, cemer pa med,
svu svoju dusu, sve svoje zude,
-svu vecnost za te, divni trenute!-
Santa Maria della Salute.
Zar meni jadnom sva ta divota?
Zar meni blago toliko sve?
Zar meni starom, na dnu zivota,
ta zlatna vocka sto sad tek zre?
Oh, slatka vocko, tantalskog roda,
sto nisi meni sazrela pre?
Oprosti meni gresne zalute,
Santa Maria della Salute.
Dve u meni pobise sile,
mozak i srce, pamet i slast.
Dugo su bojak strahovit bile,
k'o besni oluj i stari hrast:
Napokon sile sustase mile,
vijugav mozak odrza vlast,
razlog i zapon pameti hude,
Santa Maria della Salute.
Pamet me stegnu, ja srce stisnu',
utekoh mudro od srece, lud,
utekoh od nje - a ona svisnu.
Pomrca sunce, vecita stud,
gasnuse zvevde, raj u plac briznu,
smak sveta nasta i strasni sud. -
O, svetski slome, o strasni sude,
Santa Maria della Salute!
U srcu slomljen, zbunjen u glavi,
spomen je njezim sveti mi hram.
Tad mi se ona od onud javi,
k'o da se Bog mi pojavi sam:
U dusi bola led mi se kravi,
kroz nju sad vidim, od nje sve znam,
za sto se mudracki mozgovi mute,
Santa Maria della Salute.
Dodje mi u snu. Ne kad je zove
silnih mi zelja navreli roj,
ona mi dodje kad njojzi gove,
tajne su sile sluskinje njoj.
Navek su sa njom pojave nove,
zemnih milina nebeski kroj.
Tako mi do nje prostire pute,
Santa Maria della Salute.
U nas je sve k'o u muza i zene,
samo sto nije briga i rad,
sve su miline, al' nezezene,
strast nam se blazi u rajski hlad;
starija ona sad je od mene,
tamo cu biti dosta joj mlad,
gde svih vremena razlike cute,
Santa Maria della Salute.
A nasa deca pesme su moje,
tih sastanaka veciti trag;
to se ne pise, to se ne poje,
samo sto dusom probije zrak.
To razumemo samo nas dvoje,
to je i raju prinovak drag,
to tek u zanosu proroci slute,
Santa Maria della Salute.
A kad mi dodje da prsne glava
o mog zivota hridovit kraj,
najlepsi san mi postace java,
moj ropac njeno: "Evo me, naj!"
Iz nistavila u slavu slava,
iz beznjenice u raj, u raj!
U raj, u raj, u njezin zagrljaj!
Sve ce se zelje tu da probude,
dusine zice sve da progude,
zadivicemo svetske kolute,
zvezdama cemo pomerit' pute,
suncima zasut' seljanske stude,
da u sve kute zore zarude,
da od miline dusi polude,
Santa Maria della Salute.


Emily Dickinson


Because I could not stop for Death
He kindly stopped for me
The Carriage held but just Ourselves
And Immortality.

We slowly drove—He knew no haste
And I had put away
My labor and my leisure too,
For His Civility

We passed the School, where Children strove
At Recess—in the Ring
We passed the Fields of Gazing Grain
We passed the Setting Sun

Or rather—he passed us
The Dews drew quivering & chill
For only Gossamer, my Gown
My Tippet—only Tulle—

We paused before a House that seemed
A Swelling of the Ground
The Roof was scarcely visible
The Cornice—in the Ground

Since then—'tis Centuries—and yet
Feels shorter than the Day
I first surmised the Horses' Heads
Were toward Eternity—
 

bavaria

Početnik
Poruka
12
Ne može se uhvatiti senka
od života što ko Dunav tece
jer je život i svetlo i tama,
nekad jutro a nekada vece,
jer je život i svetlo i tama,
nekom jutro a nekome vece.

Ko te ima taj te nema,
ko te nema taj te sanja,
ko te sanja taj te ljubi
a ti o tom pojma nemaš.
..............................................................
 

Meseceva_kci

Aktivan član
Poruka
1.946
Vasko Popa

Odjekivanje

Prazna soba da rezi
Uvuchem se usvoju kozu
Tavanica stane da skichi
Hitnem joj jednu kost
Uglovi stanu da kevcu
I njima hitne po jednu kost
Pod stane da zavija
Hitnem i njemu jednu kost
Jedan zid stane da laje
I njemu hitnem jednu kost
I drugi i treci i cetvrti zid
Stane da laje
Hitnem svakom po jednu kost
Prazna soba stane da urla
I sam prazan
Bez ijedne kosti
U stostruki se odjek
Urlika pretvaram
I odjekujem odjekujem
Odjekujem


Odlazak


Nisam vishe tu
S mesta se nisam pomerio
Ali tu vishe nisam

Neka udju
Neka pregledaju neka pretraze

Vodenica u senci rebara
Zrelu prazninu melje
Opushci jevtinih snova
U pepeljari se dime
Nisam vishe tu

Privezan chamac njishe se
Na crvenim talasima
Par nedozrelih rechi
U oblachnom grlu visi
Nisam vishe tu

S mesta se nisam pomerio
Ali vec sam daleko
Teshko d ace me stici

Pre igre
Zažmuri se na jedno oko
Zaviri se u sebe u svaki ugao
Pogleda se da nema eksera da nema lopova
Da nema kukavičjih jajaZažmuri se na drugo oko
Čučne se pa se skoči
Skoči se visoko visoko visoko
Do navrh samog sebe
Odatle se padne svom težinom
Danima se pada duboko duboko duboko
Na dno svoga ponora
Ko se ne razbije u paramparčad
ko ostane čitav i čitav ustane
Taj igra


“Samo u snu istim predelima hodamo.”
~Nash dom je zelena jabuka

“Teshkomu je u sebi
U rodjenom telu
Izishao je

Sakrio se od sebe
Sakrio u svoju senku.”
~Pustolovina belutka

…”Poshao sam da kupim cigarette
Trazim i flashu piva
Da nadjem mesto u svojoj zvezdi.”
~Zemaljsko sazvezdje

…”Da li cu moci
Na ovom nepochin-polju
Da ti podignem shator od svojih dlanova…”
~Evo to je to nepozvano
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Jovan Jovanovic Zmaj

Pesma o pesmi
…………………….
"Gde je bola, gde je jada,
-Pesma blazi;
Gde se klone, gde se pada,
-Pesma snazi;
Gde su ljudi dobre cudi,
-Pesma s’ ori;
Shto ne mozesh drukche reci,
-Pesma zbori;
Gde utehe nema druge,
-Pesma stize;
A gde sumnja sve obara,
-Pesma dize.

Jer u pesmi nema mrznje,
Ljubav vlada,
U pesmi je cvetak vere,
Melem nada.

K one shvati pesma shta je,
Shta li moze,
Za njega si zaman cerku
Poslo, Boze!
Dok o’ rajskoj sreci sneva
Dusha zivlja,
On ce, kletnik, da se sledi
Il’ podivlja.

Neguj pesmu, njom cesh skrotit
Ljuta tigra-
Ali pesma ne sme biti
Pusta igra.
Pesma mora biti sveta,
Biti chista,
Bash ko zvezda u visini
Shto se blista.
Mora biti bogodana,
Plemenita,
Mora biti obasjana,
Istinita,
Mora teci iz dubina
Srca zdrava,-
Takva pesma sve osvaja,
Pokorava.
Takvu pesmu gaji, neguj
Dok te traje!
Ne skrvni je laznom dushom,
-Svetinja je!
Progonite l’ takve pesme,
Chiste, svete,-
Zbogom sreco,- zbogom nade,-
Zbogom svete!"
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Sharl Bodler

Albatros

Često, šale radi, sa broda mornari
Love albatrose, silne ptice mora,
Što slede, nehajni saputnici stari,
Lađu koja klizi vrh gorkih napora.
Tek što ih na daske stavi momčad čila,
Ti kraljevi neba, nevešti i tromi,
Bedno spuste svoja moćna krila
Kao red vesala što se uz njih lomi
Taj krliati putnik sad sputan i mali!
On, prekrasan nekoć, sad smešan i klet!
Jedan mornar lulom kljun mu njegov pali,
Drugi oponaša, hramljuć, njegov let
Pesnik sliči ovom vladaru oblaka
Što se smeje strelcu, protiv nepogoda:
Prognan na tle usled ruganja opaka,
Džinovska mu krila smetaju da hoda.

Neprijatelj

Mladost mi je bila mračna nepogoda
koji samo katkad sunce bleskom probi,
i u mojoj bašti sad je malo ploda,
kad nakon oluje osta u grdobi.

Evo već se jesen mojih misli šunja;
sad ašov i grobvlje tražim, radi truda
da izravnim zemlju plavu, punu mulja,
gde ko reke grdne jame zjape svuda.

No da li će cveće novo koje sanjam
do mistične hrane životne da dođe?
korenom u zemlju pustu da uranja,
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Rudyard Kipling

Ako možeš ostati miran kad na tvom putu
Svi izgube glavu i prstom pokazuju na tebe,
Ako sačuvaš poverenje kad svi ostali sumnjaju,
Ali ako im ne zameriš što nemaju poverenja;
Ako ti čekanje ne predstavlja mnogo muke;
Ako ne lažeš kad čujes laži,
Ili ako ne mrziš kad tebe mrze;
Ako se ne praviš suviše dobar, niti govoriš suviše mudro;
Ako snivaš ali ti snovi nisu sve;
Ako misliš ali ti misli uvek ostaju čiste;
Ako znaš da primiš pobedu i poraz,
Da primiš jednako i jedno i drugo;
Ako možeš podneti da tvoju istinu
Varalice iskrivljuju da bi lakše prevarili budale;
Ako vidiš kako u komadiće razbijaju tvoj cilj
I ako se sagneš da podigneš i pokupiš ostatke.

Ako možeš sakupiti sva tvoja dobra
I staviti ih na kocku, sve odjednom,
Ako si spreman da ponovo kreneš, kao na početku,
Ne prošaptavši ni reči, izgubivši sve uz osmeh;
Ako prisiliš svoje srce, svoje živce, svoje mišiće
Da služe tvojim ciljevima i kad su malaksali,
I ako ustraješ kada sve zaostane,
Izuzev volje koja naređuje: "Drži se dobro!"
Ako se usred gomile ne ponosiš,
I ne smatraš se herojem, ako se družiš sa kraljevima;
Ako te ni prijatelj ni neprijatelj ne mogu pokvariti;
Ako svaki čovek za tebe nešto znači, ali ni jedan suviše;
Ako umeš dobro ispuniti svaku minutu svog života,
I svakog trenutka ideš pravim putem;
Tvoja će biti zemlja i sve njeno blago,
Jer, BIĆEŠ ČOVEK, SINE MOJ!
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Edgar Allan Poe

Annabel Lee

It was many and many a year ago,
In a kingdom by the sea,
That a maiden there lived whom you may know
By the name of ANNABEL LEE;
And this maiden she lived with no other thought
Than to love and be loved by me.

I was a child and she was a child,
In this kingdom by the sea;
But we loved with a love that was more than love-
I and my Annabel Lee;
With a love that the winged seraphs of heaven
Coveted her and me.

And this was the reason that, long ago,
In this kingdom by the sea,
A wind blew out of a cloud, chilling
My beautiful Annabel Lee;
So that her highborn kinsman came
And bore her away from me,
To shut her up in a sepulchre
In this kingdom by the sea.

The angels, not half so happy in heaven,
Went envying her and me-
Yes!- that was the reason (as all men know,
In this kingdom by the sea)
That the wind came out of the cloud by night,
Chilling and killing my Annabel Lee.

But our love it was stronger by far than the love
Of those who were older than we-
Of many far wiser than we-
And neither the angels in heaven above,
Nor the demons down under the sea,
Can ever dissever my soul from the soul
Of the beautiful Annabel Lee.

For the moon never beams without bringing me dreams
Of the beautiful Annabel Lee;
And the stars never rise but I feel the bright eyes
Of the beautiful Annabel Lee;
And so, all the night-tide, I lie down by the side
Of my darling- my darling- my life and my bride,
In the sepulchre there by the sea,
In her tomb by the sounding sea.

The Raven


Once upon a midnight dreary, while I pondered, weak and weary,
Over many a quaint and curious volume of forgotten lore,
While I nodded, nearly napping, suddenly there came a tapping,
As of some one gently rapping, rapping at my chamber door.
"'Tis some visitor," I muttered, "tapping at my chamber door-
Only this, and nothing more."

Ah, distinctly I remember it was in the bleak December,
And each separate dying ember wrought its ghost upon the floor.
Eagerly I wished the morrow;- vainly I had sought to borrow
From my books surcease of sorrow- sorrow for the lost Lenore-
For the rare and radiant maiden whom the angels name Lenore-
Nameless here for evermore.
........
~~~~~~~~~~~~~~

Ima ih josh dosta...vraticu se ovoj temi, svakako (:
 

Fleur

Zainteresovan član
Poruka
332
Mjeseceva kceri svaka cast za "Pesmu o Pesmi".
Malo Djoleta....

Negde se pipnu naši mali svemiri
Kada već pomislim da spavaš
Zašumi saten, tama se uznemiri
I kao talas naiđeš
U školjki tvoga pupka leto zimuje
Tu čuvaš mrve sunca za nas
Sa tvojim dodirom se čežnja rimuje
Dok kao talas nadireš
I ništa više nije važno
Lice sveta, zlobno i lažno, se raspline za čas
I niko više nije bitan
Svi su pesak, prezren i sitan, pesak ispod nas
Srebra decembra kuju prsten za tvoj prst
Niz tvoje je sapi zvezda pala
'Zalud te privijam uz sebe, k'o uz krst
Ti, kao talas, izmičeš
Ostavljaš slane kapi bistre
I jato dobrih mirisa Istre po sobi razvijaš
Ostavljaš varljiv zalog pene
U srcu ove napukle stene koju razbijaš
I ništa više nije važno
Lice sveta, zlobno i lažno, se raspline za čas
I niko više nije bitan
Svi su pesak, prezren i sitan
Pesak ispod nas​

Nikad u potpunosti nisam razumjela ove stihove dok nisam krocila na tlo ove zemlje, te daleke Amerike....

I ako sam negde stigao, bilo je iznutra
U sebe, u sebe, u sebe i nikako spolja
I gore i dole i levo i desno u meni
U sebe, u sebe, u sebe i nikako spolja
Tamo je put, tamo je cilj, tamo je znak
Tamo je put, tamo je cilj, tamo je znak
Tamo je Amerika ...
 

Fleur

Zainteresovan član
Poruka
332
Ne mogu da odolim ;) Posto su Anabell Lee i The Raven vec bili evo "A Dream Within A Dream"
Take this kiss upon the brow!
And, in parting from you now,
Thus much let me avow-
You are not wrong, who deem
That my days have been a dream;
Yet if hope has flown away
In a night, or in a day,
In a vision, or in none,
Is it therefore the less gone?
All that we see or seem
Is but a dream within a dream.

I stand amid the roar
Of a surf-tormented shore,
And I hold within my hand
Grains of the golden sand-
How few! yet how they creep
Through my fingers to the deep,
While I weep- while I weep!
O God! can I not grasp
Them with a tighter clasp?
O God! can I not save
One from the pitiless wave?
Is all that we see or seem
But a dream within a dream?
 

Demetra

Zainteresovan član
Poruka
370
Dusko Trifunovic- ZLATNE SUZE
Da nije mene bilo
da nisam bio jak
ko bi sa duse tvoje
sklonio veciti mrak

Da nije tebe bilo
na teskom putu mom
ja nikad pevao ne bih
jer ne bih imao kom

I kada sam sam padao
ja sam se nadao
postoje sigurna vrata

pevao plakao
gasio pakao
suzama svojim od zlata



Dusko Trifunovic- * * *
Kad ptice krenu
jesen je
Kad mravi krenu
glad je
Kad covek hoce pa hoce
siguran budi
mlad je

Pusti ga neka luta
kroz divna snovidjenja
ukloni mu se s puta
i reci
Dovidjenja
 

Ognjen_R

Početnik
Poruka
3
Evgenije Onjegin od Puskina.

Uvjek je skromna, uvjek vrjedna
i vesela ko jutro bila.
Ko Pjesnikov je zivot cedna
ko poljubac je bila mila.
Kose joj behu boje lana
oci ko plavo nebo dana.


Santa Maria della Salute

Tad moja vila predame granu,
ljepse je ovaj nevidje vid.
Iz crnog mraka divna mi svanu
ko pjesma slavlja u zorin svit.
Svaku mi mahom zaljeci ranu,
al' tezoj rani nastade brid,
sta cu od milja od muke ljute
Santa Maria della Salute.

Ave Serbia Jovan Ducic

Da bi stit ahilov bio slave vece,
sam bog Hefaistos ode za kovaca.
I ti rode Srpski znaj da noz ubice
nikada nece dostici duzinu tvog maca.
 

Meseceva_kci

Aktivan član
Poruka
1.946
@Fleur
Tnx ;)

Dakle, da nastavim :arrow:
Nikola Vranjkovic

Ljubav i smrt isto bole
Život je izmedu negde
To znaju oni što vole
~ROÐENDANSKA PESMA

Iznad mene tuda je volja.
Hocu da skocim,
to su nedostupna polja,
visine, širine,
koliko hoceš, tebe ne treba da brine...
~NEDOSTUPNA POLJA

Poseti me, podseti me
na price iz davnina,
dok sam verovao ljudima
i plašio se neba.
~FINANSIJSKA KONSTRUKCIJA

A kiše su suze i proci ce vode
Kroz Savu i Drinu a ljudi ce ostati
Kakvi su bili
Jer nece i nece da znaju
~NEVREMENA

To sam ja i tu je problem
Silom necu da se menjam
~BUNAR ŽELJA NE POSTOJI

Gde je granica?
Nisam siguran ni da postoji.
Šta je cilj?
Ili trcimo u krug bez cilja.
~TEŽAK SLUCAJ PAKLA

Ljudi se dele na glupe i zle
Ljudi se trude da unište sve
~ANDREJ

Citav život živeo za jedan dan koji nikad nije došao
A nada poslednja strada
I umrla je šta cemo sada
Umoran težak spor trom organizam traži gorivo za sledeci sat
Ni tužan ni radostan
Crna rupcaga bez dna
............
Ljudi su nervozni i gadni
Vole pobede u fudbalu i ratu
Potrošio si svoje najlepše reci da ih ubediš u veru
Ona cuci pored groba tvog i place
Pita kome smo to pevali
~DAN KOJI NIKAD NIJE DOŠAO

Naša prica nema kraja.
Jednostavno tece kao mrtva reka.
Samo teško bolestan,
sebe vidi k'o coveka.
~AKO IMAŠ S KIM I GDE

JA NE ŽELIM DA ODEŠ (DEVOJKO MALA)
Devojko mala
celiCni pogled dal' si ti
I laka nervoza u tebi

Nagradna igra
Tri dana bez vode u pustinji
I popust za decu do šesnaest godina

Kaži koliko godina imaš
Kaži mi da l' je belo u boji
Kaži mi da li opšte postoji

Šta ce ti pesnik
Mracnih ideja i širokog srca
Kada te to ne zabavlja

Kad prode bakljada
I navijaci odu s tribina
Ti ostaješ sama

Znam da su tvoji krivi
Nisu ti dali da izlaziš
I onda je puklo u tebi odjednom

Cemu se nadaš sutra ti
Kad imaš još cetiri zuba i
Tri mica u džepu

Ima vas mnogo, svi ste vi
Potrošna roba, svi ste vi
Melem za državni budžet

Samo se smejes, lepo je
Nije te briga, lepo je
Pa koliko traje, lepo je

U tvojoj glavi šareni svet
Koliko je samo lepše tu
Nego kad udeš u tramvaj

Prastara prica
O coveku i konju na njemu, i njemu
Svi to znaju na kraju
Ne pobeduje dobro

Dobro bi bilo
Da odmoriš mozak i otvoriš oci
i kreneš u život ko žena

Ja ne želim da odeš ...

TRENJE
Svako jutro kad se budim, ja siguran sam samo
da sam promašio pistu i sleteo na njivu.
Obuci cu se brzo i krenuti na posao,
tamo imam sedam sati svog slobodnog vremena.

I secaš li se kada smo se zadnji put poljubili
i milovali nežno da nam drhte usne,
ja ne bih bio ljubomoran da te vidim s drugim,
pusti me da placem, ja sam uništen i umoran.

Trenje,
to je sve što nam je ostalo od ljubavi.

Mašta mi se srozala duboko ispod nule,
potencija je cudna stvar kad prede ti u naviku,
drži me jace i pribij me uz sebe,
krace ce da traje i bice manje znoja.

Onanija je divna i kad pomislim na drvo,
i nek me samo misli vode što dalje od tebe,
ja sam bio tako mlad dok sam pravio prvo,
sad ih imamo troje... i volimo k'o svoje...

Samo trenje,
to je sve što nam je ostalo od ljubavi.

Ti slušaš divnu muziku, ja povracam po stanu,
"šiješ" predivne goblene i kacih ih po zidu,
ja odlazim na pecanje, na fudbal, u kafanu,
i uvek sam se pitao šta trpaš mi u hranu.

Odavno sam izlizao svoj daljinski upravljac,
procit'o sve novine i zaspao pod njima,
ja sam mrtav vec odavno, al' niko ne primecuje,
ja nikom nisam potreban i sve, baš sve što imam
to je trenje.

Trenje,
to je sve što nam je ostalo od ljubavi.

GODINA SIROTINJSKE ZABAVE
Šta ti je to na ruci, kako dubok trag,
zar ceš noktima da rešiš problem, uzmi žilet draga.
Imaš sluha, nisi glupa, zar je hobi to što radiš,
kad ti ždrebad njišti pored uha - zar tu ima strasti.

Zaboga, zaljubi se u bogalja i saznaj što ga voliš.

Ti samo hoceš da ti sviram, da se opustiš i ne misliš
na prošlost što ti hrani cir i traži novu žrtvu.
Ja to nisam, dobro znaš, i nemam razloga da budem
samo jedan od mornara tvoje vlažne utrobe.

Zaboga, zaljubi se u bogalja i saznaj što ga voliš.

Sad se treseš, piješ kvasac, misliš proci ce, al' nece,
nema krvi, nema je, i teško ce da potekne...
Meni tebe nije žao, teško mi je i da mislim
šta ce sve da prode još kroz tebe dok se ne središ.

Zaboga, zaljubi se u bogalja i saznaj što ga voliš.

Ja lijem, a ti piješ krv,
pucam od zdravlja na samrti.
Trepni i kreni u novu prazninu,
ovo je kraj jedne pogrešne ljubavi.

Tvoj stil života je sramota
koju ne osecaš, jer tako se zoveš.
Ostavljaš tragove po zidu
da se i drugi guše u tvom stidu...

Ovo je godina sirotinjske zabave.

SDSS
Miševi vladaju loptom okruglom,
a gvožda im služe da iscede gnoj.
Ja sam se rodio ispod gusenica,
zamišljam želju, a ti grad i broj.

Knjiga pod jastukom - vera sa naukom,
verujem, nije mi potreban Bog.
Jede me mirno ta mala životinja,
da li da poginem ili da uginem?

Ako me voliš, pomozi mi, pucaj u celo.
Ako me voliš, pomozi mi, dajem ti telo.
Ja dušu nemam,
Ili ne znam da je dam.

Stici ce glasnik iz daleke prošlosti,
znacu što nisam ni visok ni plav.
Koagulacija ponosnih nacija,
telo mi truli, moj mozak je zdrav.

Pristajem, nevin sam, pristajem, kriv sam,
ja pristajem - bacam palamar na stene.
Prihvati ga, veži me, bušan sam, tonem,
i uzalud pumpaš svu vodu iz mene.

I još sam zaljubljen u svoj mali san.

Evo ti reci, ti sklopi recenicu,
ja nemam snage da izbacim dah.
Ljubav, sloboda, i osmeh, i sreca,
i suza, i mržnja, i tuga, i strah...

Miševi vladaju loptom okruglom,
a gvožda im služe da iscede gnoj.
Ja sam se rodio ispod gusenica,
zamišljam želju, a ti grad i broj.


POŠTAR

Nekad se znalo sve,
ja krenem ulicom, a deca mi trce u susret.
I sad trce, al' beže od mene i vicu:
"Mama, ne otvaraj, ide poštar".

K'o da je od tad prošlo dvesta godina...
Bilo je kafa, dobar dan, i rakija...
Dve crvene od svake penzije, za srecu,
I - srecan rad, domacine.

Sad hodam k'o kreten, sam,
ljudi okrecu glavu, a poznaju me svi.
Juce su me napali, i oteli torbu
punu racuna za struju.

Necu da delim deci pozive u rat.
Ja zvonim, zvonim, niko mi ne otvara...
Kod kuce žena sa mnom ne razgovara.
Ne mogu više da budem poštar.

Prošlo je dosta godina,
ja konacno shvatam šta se desilo.
Bio sam strašno glup,
al' i ja danas uspešno bežim od svog poštara.

Nova je godina, ja nemam cestitke,
telegram saucešca, sitne penzije...
Ja sam k'o gavran koji doziva nevolje,
strah me, svi imaju pse.

Necu da delim deci pozive u rat.
Ja zvonim, zvonim, niko mi ne otvara...
Kod kuce žena sa mnom ne razgovara.
Ne mogu više da budem poštar.
 

Meseceva_kci

Aktivan član
Poruka
1.946
Milan Mladenovic

“Ostajem sam, ostajem sam,
U ovom gradu strahom zatrpan.
Ovaj grad je nekad bacao svetla daleko,
Ovaj grad bi mogao bolje.
Mi smo dozvolili
Da stvari odu predaleko
Ova je borba bila
Ispod časti, protiv razuma.”
~ZAJEDNO

“Ako si video sve
Sve sto sam video ja
Moraces sklopiti oci
Pozeleti da budu mrtve...”
~ NE

“Treba da shvatis,
svako ima svoj put.
Svako je cudan na svoj nacin
svako je strejt
i svako glup i tup...”
~PONOS

“Treba mi svet
Otvoren za poglede
Otvoren za trchanje…”
~BUDI SAM NA ULICI

ANESTEZIJA
Dobro znaš svaku reč, svaki znak,
Kako najlakše, najbrže, najslađe reći odlazim.
Rastemo, pazimo, slučajno gazimo,
Tvoje najblaže usne kažu odlazim.
Anestezija...
Anestezija...
Smeje se zrcalo mojim očima,
Srebrne bube zriču odlazim.
Zamisli ti si ja, zamisli ja sam ti,
Otvaram oči i kažem odlazim.
Anestezija...
Anestezija...

ZABRANJUJEM
Ovo je noć
Koja kupa se u svetlu,
Na podlozi tamnoj
Blistaju naše oči.
Ovo je noć
Koja miriše na istinu
Kada kažem
Kako sam bio naivan.
Zabranjujem sve one zamke vaše podlosti!
Zabranjujem da dodir zavisti i bolesti bude kraj.
Ovo ne sme biti kraj.
Ovo ne sme biti kraj.
Čuje se zvuk koji podseća na huk iz dubine šuma
Ruši se stablo po stablo, po stablo, po stablo.
Umire zid od plača, umire sam,
Umire beštija.
Zabranjujem sve one zamke vaše podlosti!
Zabranjujem da dodir zavisti i bolesti bude kraj.
Ovo ne sme biti kraj.
Ovo ne sme biti kraj...

UMORNA
Umor je duboko u meni
riba u vodi, podrum u kuci
Umor je na rubu usne
rec upucena nekom ko odlazi
nekom ko odlazi...
Vodi me, vodi me,
vodi me na vodu...
Vodi me, vodi me,
vodi me na vodu...
Zar ne vidis, da mi se oci sklapaju?
Zar ne vidis da mi se oci sklapaju...
Odmori me, zatvori me
zamotaj me, umotaj me
poklopi me, odlozi me
odahni me, udahni me
opusti me, otpusti me
ponesi me, odnesi me
polozi me, ostavi me
ostavi me, ostavi me

Zar ne vidis da mi se oci sklapaju!
Zar ne vidis da mi se oci sklapaju...

STVARAN SVET OKO MENE

Bistar dan
Kao planinska reka,
Kao pušten sa lanca,
Kao lakši od vode.
Pružam ruke,
Dodirujem stvari,
To je poseban obred,
I postajem siguran da
To je stvaran svet oko mene...
Potpuno svestan
Da prolazi vreme
Kao padanje peska,
Kao mreškanje vode.
Zatvaram oči
I gledam unutra,
Moje sumnje su glupe,
I postajem siguran da
To je stvaran svet u meni...
Samo čekam da prođe...
Gurni me blago
Da se vratim u stanje
Koje podstiče krv
Da se popne u obraz
I sjuri u glavu
Kao metak u čelo,
Jer ishod je isti,
I postajem siguran da
To je stvaran svet oko mene...
Samo čekam da prođe...

SINHRO

Promeniću svet do kraja pesme,
Igraću pijani ples u ritmu vetra
Pustiću sunce da topi ljubav
Izmeću sveta, daleko od nas.
Došao sam da te nosim,
Da se ne bojiš,
Da ne govoriš nema me,
Da zatvoriš oči,
Da ne zaboraviš reč po reč,
Došao sam da te nosim
U kuće mojih predaka,
Da ti pričam da noći nema,
Da odustaneš,
Da želja je, glad je vatra.
Promeniću jezik, pokret, telo,
Govoriću reči tuđe pesme,
Došao sam da ti kažem čuvaj me,
Moj korak je moje ime, čuvaj me.
Došao sam da te nosim,
Da se ne bojiš,
Da ne govoriš nema me,
Da zatvoriš oči,
Da ne zaboraviš reč po reč,
Došao sam da te nosim
U kuće mojih predaka,
Da ti pričam da noći nema,
Da odustaneš,
Da želja je, glad je vatra.
Došao sam da te nosim
U kuće mojih predaka,
Da ti pričam da noći nema,
Da odustaneš.
Došao sam da te nosim,
Da se ne bojiš,
Da ne govoriš nema me,
Da zatvoriš oči,
Da ne zaboraviš reč po reč,
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Dragan Mihailovic

“Nauci me kako da uredim vrt
ja moram da imam svoj sopstveni vrt
Nauci me kako da uredim vrt
ja moram da imam svoj sopstveni vrt!
Nauci me kako da uredim vrt
ja moram da imam svoj sopstveni vrt
Nauci me kako da uredim vrt
ja moram da imam svoj sopstveni vrt!”
~VRT
 

angely

Domaćin
Poruka
3.619
Opomena

Cuj, recu cu ti svoju tajnu:
ne ostavljaj me nikad samu
kad neko svira.

Mogu mi se uciniti
duboke i meke
oci neke
sasvim obicne.

Moze mi se uciniti
da tonem u zvuke,
pa cu ruke
svakom pruziti.

Moze mi se uciniti
lepo i lako
voleti kratko
za jedan dan.

Ili mogu kom reci u tome
casu cudesno sjajnu
predragu mi tajnu
koliko te volim.

O, ne ostavljaj me nikad samu
kad neko svira.
Ucinice mi se negde u sumi
ponovo sve moje suze teku
kroz samonikle neke cesme.

Ucinice mi se crn leptir jedan
po teskoj vodi krilom sara
sto nekad neko reci mi ne sme.

Ucinice mi se negde kroz tamu
neko peva i gorkim cvetom
u neprebolnu ranu srca dira.
O, ne ostavljaj me nikad samu,
nikad samu,
kad neko svira.


-Desanka Maksimovic-
 

_honeybunny_

Primećen član
Poruka
851
Išao sam na trg ptica
i kupio sam ptice
Za tebe
Ljubavi moja

Išao sam na trg cveća
I kupio sam cveće
Za tebe
Ljubavi moja

Išao sam na trg železa
I kupio sam okove
Teške okove
Za tebe
Ljubavi moja

A zatim sam otišao na trg robova
I tražio sam tebe
Ali te nisam našao
Ljubavi moja

(Zak Prever)



Čim probudim sneg pod travom, pregazi me zob.

U snu je tako.

Ništa ne možeš čuđenjem.

Raduješ se izgrebenih očiju. Samo voliš.



Nikad ne bih umela da naložim vatru, da me on ne

obasja pre no što, teturajući se, upadam u bazen zore

koja me produžuje jatima svega. U snu je tako.

Uopšteno se živi voleći jednog samo.



Još teže je donositi odluke protivne danu.

Kad ljubavi drugoj razapne zamke, one su od pređe

U koju me predući upreda. U snu je tako.

Kad volim, ni budnoj mi ništa beskraj ne može.

(Oskar Davico)


U mojoj glavi stanujes

U mojoj glavi stanujes:tu ti je
Soba i mali balkon s kog puca
Vidik na moje misli najtananije.

Ponekad slusas kako mi zakuca
Srce ko zivi leptir iz kutije.

Ja ti odskrinem vrata:niz basamake
Silazis u vrt za kog niko ne zna.

Na povetarcu lebdis poput slamke.
(dok za to vreme,mozda:neoprezna
Stojis na nekom rubu,ispred zamke…)

Nekad (u mojoj glavi dok bas skaces
U morsku penu,ispod sunca,gola)
Spazim te kako po kisi preskaces
Barice i sva u blatu do pola
Zuris na posao s licem ko da places.

Prolazi dan za danom i sva svota
Vremena tvog se po dva puta zbira:
Pa pola oko moga klupka mota

Vidim sa tvog lica punog mira
Da ne znas kako zivis dva zivota.

U mojoj glavi stanujes i dubis
Crne i bele hodnike za moje
Misli:kako mi bezis il me ljubis?

Van tebe druge misli ne postoje.

Samo dok spavam ti se nekud gubis…..

Stevan Raickovic
 

Fleur

Zainteresovan član
Poruka
332
Svaki put kad otvorim ovu stranicu uljepsate mi dan stihovima :)

@Meseceva Kceri I ja sam veliki postovalac lika i djela Milana Mladenovica, a i ostatka te druzine.

Anestezija
Smeje se zrcalo mojim ocima
Srebrne bube zricu odlazim
Zamisli ti si ja
Zamisli ja sam ti
Otvaram oci i kazem odlazim
Anestezija

Bledo
Osvrni se mirno na godine prosle
U nizu sto sapucu:
"Bledo je"
"Bledo je"
Sasvim je isprano secanje moje
Ne zelim da znam

Zacesljaj pramen straha sa lica
Skloni te umorne zavidne oci
Da ne vidim ocaj
Da ne vidim nista sto necu da znam

Ostavi trag

U dobrim si rukama
Niko te nece
Niko te nece ponovo zvati
Iz dalekog grada u nezgodno vreme
Da cuje ti glas

I klize ti reci niz prozore gole
U praznome stanu zidovi broje
Zidovi znaju cuvati tajne
I sakriti laz

Ostavi trag

Osvrni se mirno na godine prosle
U nizu sto sapucu:
"Bledo je"
"Bledo je"
Sasvim je isprano secanje moje
Ne zelim da znam

Na kraju smo puta potpuno cisti
I putpuno sami
I beskrajno tupi
Jer strasno je hladna krv koja tece
I ostavlja trag


Dolce Vita
Ovo je tren koji osecam
Kako promice iznad krovova
Kako uzdise miris arija
Glasom vremena sto se raspada

Ljubav
I svi moji drugovi su odavno i tvoji drugovi
dvojinu su stari Sloveni imali u recniku
i kada zelim da kazem ja, ja kazem mi
i kada mislim o sebi, ustvari ja mislim o nama

Ona Mi Je Rekla
Ona mi je rekla, vrlo cudno
U tom pesku ja ne ostavljam traga
Ona mi je rekla, da li sanjam
Njene ruke prolaze kroz mene
Ona mi je rekla
Tebe nema
Nikad nisi bio stvaran

Milan Mladenovic
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Zemlja
U svakom porazu ja sam video deo slobode
I kad je gotovo
Za mene, znaj, tek tad je počelo
Pogledaj me, o pogledaj me
Očima deteta.

Kad Krenem Ka
Kad krenem ka ..
da idem na ..
ja pitam za ..
da se vidim sa ..
pa cekam da u ..
i mislim da je ..
kazu da ..
ne prepoznaju me ..

Ona I On I On i Ja
Rasli smo na nicijoj zemlji
surovo sunce iznad nas
zivimo u tudjoj kuci
ona i on i on i ja

Budimo se u zoru
tu je pocetak,
a tu je i kraj
mi smo na granici
i nema povratka
mi smo na granici
i snaga odmice
kap po kap

Ljudi me vole kada ih sanjam
ljudi se smeju,obican dan
Hodamo po toploj zemlji
ona i on i on i ja
Budim se i ne znam
gde je pocetak,gde je kraj

mi smo na granici
i nema povratka
mi smo na granici
i snaga odmice

kap po kap

Budim se i ne znam
gde je pocetak,de je kraj
mi smo na granici
i nema povratka
mi smo na granici
i snaga odmice

kap po kap

Sinhro
Promenicu svet do kraja pesme.
Igracu pijani ples u ritmu vetra
Pusticu sunce da topi ljubav,
izmedju sveta daleko od nas.
Dosao sam da te nosim,
da se ne bojis,
da ne govoris nema me,
da zatvoris oci,
da ne zaboravis rec po rec.
Dosao sam da te nosim
u kuce mojih predaka,
da ti pricam da noci nema,
da odustanes,
da zelja je glad je vatra.
Promenicu jezik, pokret, telo.
Govoricu reci tudje pesme.
Dosao sam da ti kazem cuvaj me.
Moj korak je moje ime,
Cuvaj me!

Margita Stefanovic
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
 

Rujevit

Domaćin
Poruka
3.444
Zasto nocas tako sume jablanovi,
Tako strasno,cudno?Zasto tako sume?
Zuti mesec sporo zalazi za hume,
Daleke i crne,ko slutnje i snovi.

U toj mrtvoj noci pali su na vodu,
Ko olovo mirnu i sivu, u mraku,
Jablanovi samo visoko u zraku
Sume, sume cudno, i drhcu u svodu,

Sam, kraj mirne vode, u noci ja stojim
Ko potonji covek.Zemljom prema meni,
Lezi moja senka.Ja se nocas bojim
Sebe, i ja strepim sam od svoje seni
 

Rujevit

Domaćin
Poruka
3.444
Zasto nocas tako sume jablanovi,
Tako strasno,cudno?Zasto tako sume?
Zuti mesec sporo zalazi za hume,
Daleke i crne,ko slutnje i snovi.


U toj mrtvoj noci pali su na vodu,
Ko olovo mirnu i sivu, u mraku,
Jablanovi samo visoko u zraku
Sume, sume cudno, i drhcu u svodu,

Sam, kraj mirne vode, u noci ja stojim
Ko potonji covek.Zemljom prema meni,
Lezi moja senka.Ja se nocas bojim
Sebe, i ja strepim sam od svoje seni​
 

nikodim

Poznat
Poruka
7.532
Bravo za temu... bas je prava. ;)
Ne videh da ih je neko postavio...

Gavran


Ponoći sam jedne tužne proučavao slab i snužden
Neobične drevne knjige, što prastari nauk skriše –
Gotovo sam u san pao, kad je neko pokucao,
Pred sobna mi vrata stao, kucajući tiho, tiše –
»Posjetilac«, ja promrmljah, »što u sobu ući ište,
Samo to i ništa više.«

Ah, da, još se sjećam jasno, u decembru bješe kasno;
Svaki ugarak, što gasne, sablasti po podu piše.
Žudim vruće za svanućem – uzalud iz knjiga vučem
Spas od boli što me muče – jer me od Nje rastaviše
Anđeli, što divnu djevu zvat Lenorom nastaviše –
Tu imena nema više.

Od svilenog tužnog šuma iz zastora od baršuna
Nepoznati, fantastični užasi me ispuniše;
Da utišam srce svoje, ja ponavljam mirno stojeć:
»Posjetilac neki to je, što u sobu ući ište –
Posjetilac kasni koji možda traži zaklonište –
Eto to je, ništa više.«

Kad smjelosti malo stekoh, na oklijevah nego rekoh:
»Gospodine ili Gospo, oprostite, evo stižem!
Zapravo sam malo drijemo, kucali ste tako nijemo,
Tako blago, pritajeno, i od mojih misli tiše;
Gotovo vas nisam čuo« – i vrata se otvoriše –
Mrak preda mnom, ništa više.

Pogledom kroz tamu bludim; stojim, plašim se i čudim;
Ah, ne može smrtnik sniti snove što se meni sniše!
Al nevina bje tišina; znaka nije dala tmina,
S mojih usta riječ jedina pade poput kapi kiše,
»Lenora« prošaptah tiho, jeka mi je vrati tiše,
Samo to, i ništa više.

U svoju se sobu vratih, dok u meni duša plamti;
Nešto jači nego prije udarci se ponoviše.
»Zacijelo«, ja rekoh, »to je na prozoru sobe moje;
Da pogledam časkom šta je, kakve se tu tajne skriše.
Mirno srce. Da vidimo kakve se tu tajne skriše –
Valjda vjetar, ništa više.«

Prozorsku otvorih kuku, kad uz lepet i uz buku
Dostojanstven uđe Gavran, što iz drevnih dana stiže,
Ni da pozdrav glavom mahne, ni trenutak on da stane,
Poput lorda ili dame kroz moju se sobu diže
I na kip Palade sleti, što se iznad vrata diže.
Sleti, sjede, ništa više.

Kad ugledah pticu crnu, u smijeh tuga se obrnu,
Zbog ozbiljnog dostojanstva kojim strogi lik joj diše.
»Nek si ošišana ptica«, rekoh, »nisi kukavica,
O, Gavrane, mrka lica, što sa Noćnog žala stiže,
Kako zovu te na žalu Hadske noći, otkud stiže?«
Reče Gavran »Nikad više.«

Začudih se tome mnogo, što crn stvor je zborit mogo,
Premda malobrojne riječi malo šta mi objasniše.
Al priznati mora svako, ne događa se to lako
Da živ čovjek gleda tako pticu što se nad njim njiše,
Na skulpturi iznad varata, zvijer il pticu što se njiše,
S tim imenom »Nikad više.«

Gavran sam na bisti sjedi; tek te riječi probesjedi,
Baš kao da cijelu dušu te mu riječi izraziše:
Više niti riječ da rekne – više ni da perom trepne –
Dok moj šapat jedva jekne: »Svi me drugovi ostaviše,
Pa će zorom i on, ko što nade već me ostaviše.«
Tad će ptica: »Nikad više.«

Muk se razbi, ja zatečen – na odgovor spremno rečen
»Nema sumnje«, rekoh, »to je sve mu znanje, ništa više,
Riječ od tužnog gazde čuta, koga Nevolja je kruta
Stalno pratila duž puta, pa mu sve se pjesme sliše,
Tužaljke se puste nade u jednu tegobu sliše,
U »Nikada – nikad više.«

Al mi i opet Gavran tužne usne u smijeh nabra;
Dogurah pred kip i pticu moj naslonjač prekriven plišem;
Te u meki baršun padoh, povezivat mašte stadoh,
Na razmatranje se dadoh – kakvu mi sudbinu piše
Grobna, kobna drevna ptica – kakvu mi sudbinu piše
Kada grakće: »Nikad više.«

Sjeđah tražeć smisao toga, al ne rekoh niti sloga
Ptici, čije žarke oči srž mi srca opržiše.
Predan toj i drugoj mašti, pustih glavu mirno pasti
U taj baršun ljubičasti, kojim svjetlo sjene piše.
Sjest u baršun ljubičasti, kojim svjetlo sjene piše,
Ona neće nikad više.

Tad ko da se uzduh zgusnu, čudni miris me zapljusnu
Začuh lagan hod serafa, koji kadionik njiše.
»Bijedo«, kliknuh, »Bogu slava! Anđelima te spasava,
Šalje travu zaborava, uspomene da ti zbriše!
Pij, o pij taj blag nepente, nek Lenori spomen zbriše!«
Reče Gavran: »Nikad više.«
»Proroče kog rodi porok – vrag il ptica, ipak prorok! –
Napasnik da l posla tebe, il oluje izbaciše
Sama al nezastrašena usred kraja urečena,
U dom opsjednut od sjena, reci, mogu l da me liše
Melemi iz Gileada, mogu l jada da me liše?«
Reče Gavran: »Nikad više.«

»Proroče kog rodi porok – vrag il ptica, ipak prorok! –
Neba ti, i Boga, po kom obojici grud nam diše,
Smiri dušu rastuženu, reci da l ću u Edenu
Grlit ženu posvećenu, Lenora je okrstiše,
Djevu divnu, jedinstvenu, koju anđeli mi skriše?
Reče Gavran: »Nikad više.«

»Rastanak je to što kažeš«, kriknuh, »ptico ili vraže!
U oluju bježi, na žal hadske Noći otkud stiže!
Niti pera ne ispusti, ko trag laži što izusti!
U samoći mene pusti! – nek ti trag se s biste zbriše!
Nosi lik svoj s mojih vrata, vadi kljun, što srce siše!«
Reče Gavran: »Nikad više.«

I taj Gavran postojano, još je tamo, još je tamo,
Na Paladi blijedoj sjedi, što se iznad vrata diže;
Oko mu je slika živa oka zloduha, što sniva,
Svjetlo, koje ga obliva, sjenu mu na podu piše;
Moja duša iz te sjene, koja se na podu piše,
Ustat neće – nikad više!
 

Meseceva_kci

Aktivan član
Poruka
1.946
Milan Mladenovic

Zid
Poljubi prvo one nesrecne
pa onda smiri one nemirne;
Lutkama sasi male haljine
i lovcima zategni lukove,

Pronadji me, pronadji me
u sobi gde umire dan...

U mojim hladnim kisnim sobama
na zidu crtez crnog crnila
Ovo je zid,
Ovo je zid!
Iz crnog mrtvog praznog mrtvila,

Pronadji me, pronadji me
u sobi gde umire dan...

Mi smo slobodni!
Mi smo slobodni...
Ja sam rodjen sasvim sam,
rodjen sasvim sam...

Mi smo slobodni!
Mi smo slobodni...
Ja sam rodjen sasvim sam,
rodjen sasvim sam...

Pomiri pse i macke recima
nahrani gladne svojim ocima;
dodirni dlanom nedodirljive,
i spasi nas neuhvatljive!

Pronadji me, pronadji me
u sobi gde umire dan...

Zajasi vetar prema brdima,
u brdu kamen, so u nedrima...
Ovo je zid,
Ovo je zid!
Na zidu senke nasih godina...

Pronadji me!
Pronadji me!
U sobi gde umire dan...

Mi smo slobodni!
Mi smo slobodni!
Ja sam rodjen sasvim sam,
rodjen sasvim sam...

Srce

Nije dotakla ništa što bi moglo da boli,
Njene ruke su bele kao led.
Njene misli su ciste, ona misli da voli,
Ona veruje, veruje.

Nece doci na jesen, kada opada lišce,
Nece doci u zimu kad je sneg.
Nije imala razlog, nije imala kada
Da ostane, da ostane kraj mene...

Da li da verujem u to?
Da li da verujem u to?

Nisam rekao ništa što bi moglo da znaci,
Nisam našao onu pravu rec
Koja može da veže, koja može da boli,
Kojoj verujem, verujem.

Nece doci na jesen, kada opada lišce,
Nece doci u zimu kad je sneg.
Nije imala razlog, nije imala kada
Da ostane, da ostane kraj mene...

Da li da verujem u to?
Da li da verujem u to?

Nece doci na jesen, kada opada lišce,
Nece doci u zimu kad je sneg.
Nije imala razlog, nije imala kada
Da ostane, da ostane kraj mene...

Da li da verujem u to?
Da li da verujem u to?

Par godina za nas
Prijatelj i ja sedimo na klupi
gledamo zvezde
slusamo vesti sto su upravo stigle
kazu da imamo
jos samo par godina za nas

imali smo igracke i ziveli smo sve
sve one igre na srecu
one igre za ljude
sto je smislio neko
pre samo par godina za nas

da li znas kako zelim da te nadem
da li znam sta trebam da znam
voli me kako nikad nisi volela

voli me onako kako nikad nisi volela
voli me onako kako nikad nisi volela

zivimo u pricanju, branimo se, hodamo i slavimo
neke bezvezne stvari
neke bezvezne price
sto je smislio neko
u samo par godina za nas

nisu dovoljne reci, samo obicne reci
da me vrate u zivot
nije dovoljan dodir
ni da znam da te imam
jos samo par godina za nas

voli me onako kako nikad nisi volela
voli me onako kako nikad nisi volela

raste kao nada, kao more, kao govor
kao pokret, kao zora, kao dete, kao krv
kao zelja medu nama
raste kao bol
i grize sve pred nasim ocima

voli me onako kako nikad nisi volela
voli me onako kako nikad nisi volela

Soba

U praznoj sobi nema vrata
i tragovi zuba na prstima
lampa svetli žute parole
reči dosadne
i reči porozne

hrana je dobro u meni i tebi
mleko u čaši i kolac na usni
probudi me, probudi me

U praznoj sobi nečije stvari
I prljava ljubav u mrljama
Popodne zrači topao miris
Miris dosade i reči dosade

Hrana je dobro u meni i tebi
Mleko u čaši i kolac na usni

Probudi me, probudi me
Poljubi me, Poljubi me


 

Top
  Blokirali ste reklame
Dragi prijatelju, nemojte da blokirate reklame - isključite Ad Blocker na Forumu, jer će tako mesto vaših susreta na Krstarici ostati besplatno za korišćenje.