Nije klasičan vic, ali... liči!
Zašto sam sekretarici dao otkaz?
Pre dve nedelje sam napunio 38 godina. Ujutru, na svoj
rođendan, probudio sam se prilično neraspoložen, ali, godine čine svoje!
Otišao sam u kuhinju uveren da će mi žena osvežiti dan sa jednim:
"Dobro jutro i srećan rođendan, mužiću moj zlatni!" A, verovatno me i
iznenadi nekim poklonom.
Ništa. Nije rekla ni dobro jutro, a kamoli ostalo čemu sam se nadao!
Dobro, pomislio sam, s godinama postanu takve, ali deca, ona
su me se sigurno setila. Takođe, nisu ništa rekla.
Duboko razočaran otišao sam na posao. Čim sam ušao u
kancelariju, dočekala me je moja sekretarica Lidija sa osmehom
na licu i procvrkutala:
"Dobro jutro, gospodine šefe, i sve najbolje za Vaš rođendan!"
Odmah sam se osećao bolje. Ipak se neko setio da mi je danas rođendan.
Udubio sam se u posao i radio do podneva.
Tada je na vrata pokucala Lidija: "Znate šefe, danas je tako lep dan,
a i rođendan Vam je, pa pozivam Vas na ručak!".
"To je najlepša stvar koju sam danas čuo", odvratih. "Idemo?"
Otišli smo na ručak u odlični mali intimni restoran na periferiji,
priuštili sebi nekoliko martinija,
i beskrajno uživali u odličnoj hrani. Kad smo se vraćali nazad,
Lidija je rekla:
"Znate šefe, tako je poseban dan, zašto se vraćati u kancelariju?".
"Stvarno ste u pravu", rekao sam, kao svaki dobar šef koji je
zadovoljan svojom sekretaricom.
"Onda Vas pozivam kod sebe na čašu vina!"
U njenom stanu sam se udobno smestio, Lidija nam je sipala
vino, i kad smo se kucnuli, rekla je: "Samo trenutak, šefe, da obučem
nešto udobnije!".
"Svakako, samo napred!", odgovorio sam, vidno uzbuđen
i u treptavom iščekivanju. Otišla je u spavaću sobu i vratila se
posle nekih pet minuta.
U rukama je nosila veliku tortu, a iza nje su išli moja žena,
moja deca, prijatelji i nekoliko kolega s posla.
I svi su pevali "Happy birthday to You...".
A ja sam sedeo na kauču potpuno iznenađen i... GO!!!