Mlada srbijanka prodaje jaja na pijaci. Ostali prodaju jaje po 5 din, ali ona po 10 din. Vreme prolazi a ona nije prodala nijedno. 
Njeni joj govore: "Daj zeno spusti cenu neces uspeti da ih prodas", a ona njima 
"Cu da sacekam, nigdi ne zurim". Vreme se natmurilo kao da ce kisa, njeni joj opet govore: 
"Daj zeno spusti cenu ...", a ona njima opet: "Cu da sacekam, nigdi ne zurim". 
Svi su vec digli ruke od nje, kad predvece prilazi joj jedan gospodin i rece joj: "Treba mi 200 jaja ne pitam sta kosta, ali trebala bi da mi pomognes da odnesem u svoj stan", a ona njemu odgovara: "Nema problema nigdi ne zurim". Unesose oni jaja 
u stan, kad je gospodin upita: "Da li bi sacekala da spremim neko jelo 
pa da zajedno jedemo, sigurno si gladna?", ona njemu uobicajeno: "Cu da sacekam, nigdi ne zurim".
 Pojeli su, kad opet ce gospodin: "Da li bi sacekala da skuvam kafu nama dvoma?",  ona opet njemu uobicajeno: "Cu da sacekam, nigdi ne zurim". 
Popili su oni kafu, kad ce gospodin opet: "Da li bi samnom u spavacu sobu ima nesto vazno da ti kazem, znam da si u zurbi?", ona njemu po-kozna -koji-put: "Cu da sacekam, nigdi ne zurim". Obavili oni to ... kad se mlada srbijanka poce slatko smejati i poce da govori: 
"Ala ce se moji sutra na pijaci pojesti od muke, kada im budem pricala ... em sam prodala sva jaja po ceni koju sam trazila, jela, pila i tri puta se "kresnula" ..., gospodin brze-bolje da je ispravi govoreci: "Samo jednom ...", a ona opet ono njeno:
 "Cu da sacekam, nigdi ne zurim