Najbolji Srpski filmovi

Најбољи српски филмови су они већ излизани филмови које знам напамет, а то су Ко то тамо пева, Маратонци трче почасни круг и Балкански шпијун.
Додао бих Лепа села лепо горе, Турнеја, Варљиво лето 68, Шеста брзина, Три карте за Холивуд, Последњи круг у Монци, Кад будем мртав и бео, Посебан третман, Три, Сабирни центар, Ране, Андерграунд, Професионалац...
 
Meni su najdraži Crni Bombarder Darka Bajića ,Variola Vera i Specijalno Vaspitanje Gorana Markovića, Mi nismo anđeli (isključivo prvi film), Život je lep Bora Draškovića (nisam siguran spada li formalno u crni talas ali je priličan crnjak), Davitelj protiv davitelja, ima još poneki da valja sigurno ali ove bih za sad izdvojio.
 
Screenshot_656.jpg


Neminovno subjektivno i nekompletno, bez naročitog redosleda:

- Ubistvo s predumišljajem (1995) zbog strašnog scenarija, nekih od najtežih scena u domaćoj kinematografiji i fenomenalne glume.

- Bure baruta (1998) zbog tona, koncepta, strukture i toliko sjajne glume na jednom mestu.

- Bulevar revolucije (1992) zbog tematike sa kojom se uhvatio u koštac i stila sa kojim je tome pristupio.

- Stršljen (1998) zbog hrabrosti i noir-nosti koja se samo tada mogla napraviti tako dobro.

- Crni bombarder (1992) zbog neponovljive nadrealne atmosfere, retko viđenog distopijskog fazona i nezaboravnih likova. Naravno i zbog predviđanja uloge radija u rušenju satrapa.

- Maratonci trče počasni krug (1982) zbog majstorstva u svakom aspektu, i manje poznatog političkog komentara na nasleđe post Titove Jugoslavije.

- Nacionalna klasa (1979) zbog hrabrosti, hrabrog finiša i esencijalnog old skul šmekerizma koji i dalje služi kao vodvilj odabranima.

- Zona Zamfirova (2002) zbog sjajne atmosfere, dopadljivosti i kompetentne adaptacije.

- Undergroud (1995) zbog kreativnosti, nadrealizma i tehničke izvedbe.

- Klopka (2007) prvenstveno zbog glume.

- Nebeska udica (2000) zbog scenarija i užasnog obrta, ali i 'vajb'-a koji deluje da je ostao u toj deceniji i tom veku.

- Rane (1998) zbog sirovosti i tona, kao i hrabrosti u suočavanju sa temom.

- Tito i ja (1992) zbog originalnosti, koncepta i suptilnog političkog komentara.

- Balkanski špijun (1984) zbog brutalne satire paranoičnog komunističkog društva tokom ''prosperitetnih'' 80ih.

- Variola vera (1982) zbog fantastično izvedenog realističnog horora koji nije propustio ni suptilni politički komentar.

- Bitka na Neretvi (1969) ovde predstavlja mnoge ideološke, bljutavo propagandne komunističke filmove koji su ipak sa tehničke strane fascinantni i neretko nenadmašno autentični u atmosferi i vizuelnom.

- Profesionalac (2003) zbog strukture, glume, scenarija i lamenta nad jednom pirovom pobedom.

- Mi nismo anđeli (1992) zbog originalnosti, stila, glume, likova, besramnog šmekerizma, čiste avangarde i tona nepatvorenog šarma.

- Tri palme za dve bitange i ribicu (1998) zbog svoje nenormalnosti, nade, ideje, neozbiljnosti i nepresušnog potencijala da popravi i najusraniji dan.

- Kad porastem biću Kengur (2004) zbog plejade sjajnih likova, autodestruktivnosti i tone fazona koja su postala deo folklora.

- Lepa sela lepo gore (1996) zbog gerilskog snimanja, glumačke ekipe, integriteta, tona, hrabrosti, strukture i jednog najboljih anti ratnih poruka ikad snimljenih.

- Kako je propao rokenrol (1989) zbog fazona, humora, dopadljivosti i stila koji već mnogima nedostaje.

- Davitelj protiv davitelja (1984) zbog koncepta, glume i fotografije.

- Karađorđeva smrt (1983) zbog fantastične i neponovljive atmosfere, autentičnosti i glumačke izvrsnosti glavnih likova.
...
 

Back
Top