evi
Aktivan član
- Poruka
- 1.394
Moj pas, ups, nas pas, ustvari ja sam sa mojom ruznijom polovinom 4 godine i kad smo poceli da se zabavljamo on je vec imao psa. Nemackog ovcara, kog ja sad obozavam. Zivimo u kuci sa dvoristem, tako da je on uglavnom napolju i ima svoju lepu i ogromnu kucicu. Ali kad dodje zima, slihtara uvek udje u kucu i spava pored vrata, i tada su dlake svuda i ja poludim, ali,ali,ali sta cu kad ga obozavam.Do tad ja nikad nisam imala psa i smatram da je to velika obavez i odgovornost. Svaki slobodan trenutak koristimo da ga mazimo i da se igramo sa njim, bez obzira sto izgleda strasno, on je jedna velika maza. On je jedini preziveo stenecak iz legla i decko koji je vlasnik njegovih roditelja je dao njega na poklon mom buducem suprugu. Ja ga hranim i naravno mene voli najvise.
Pre kad god sam pomislila na psa , nekako sam uvek zelela da imam rota, valjda zbog svoje velicine i jos mnogo cega.
Pre kad god sam pomislila na psa , nekako sam uvek zelela da imam rota, valjda zbog svoje velicine i jos mnogo cega.