NAJBOLJI PAS

NatasaNatasa

Elita
Poruka
15.620
Ono što mene interesuje je kako ste izabrali vašeg psa ..... da li po izgledu, po osnovu nekih osobina (koje poseduje ta rasa), po osnovu nekih preporuka ili ste ga možda dobili - pa i tako zavoleli?

Koje je rase vaš pas?

I šta mislite, koja je najbolja rasa pasa i zašto?

Ja imam pekinezerku. Dobila sam je za jednu novu godinu. Mislila sam uvek da su pekinezerke prgave i bezobrazne, a ispostavilo se da su izuzetno umiljate i drage. Nekako mi se čini da je ona idealan pas za kuću - mala je, ne zahteva mnogo prostora ni mnogo hrane. Ume da pokaže i ljubav i ljutnju ....

A sad malo vi ....
 
Nemam vise psa i zao mi je zbog toga , zivim u stanu i ne zelim da mucim zivotinju , njoj je potrebna sloboda kretanja, treba mu dvoriste a ne kavez ..... a odabir vrste je razlicit , ja sam imao dobermana , pa nemackog ovcara, cak sam i pomisljao i na dogu ali nema sanse mucio bih ih drzanjem u kuci .... izvedes ga napolje on odmah trazi neku travu da izvrsi nuzdu , deca se tu igraju .... nisam vise mogao ...... POZDRAV SVIMA !!!!
 
Увек су ме одушевљавали "импресивне" расе, у смислу, величине, импозантности, снаге, и да будем искрена, лепоте. Немам појма како, али листала сам једном ту неку књижицу са свим расама и просто се "заљубила" у слику ротвајлера. Тада нисам знала ништа о свим тим расама, али била је то "љубав на први поглед". После 3, 4 године сам добила на поклон рота и ... љубав до задњег тренутка. Био ми је цео свет и сад га нема више. Пре тога сам имала 2 пекинезера, врло умиљата и нимало пргава, али то је превасходно била љубав моје маме, а и згодни су за стан.
Сад немам ниједног, услови су ми катастрофални за држање љубимца (нас петоро у 42 квадрата), размишљам опет о ротвајлеру, а највише о лабрадору (због дечице), радимо на томе да имамо кућу са својим двориштем а онда "нека им је Бог у помоћи", имам све да их потрпам у двориште колико их волим (мислим, животиње, али шалим се, нећу их потрпати, али биће ту бар једна куца и једна маца, минимум).
Значи, одговор је - свако према свом укусу бира "најбољег" пса за себе! Све је индивидуално!
Цмокни пекинезерку и поздрав свима! :p
 
do mesanca sam dosla preko oglasa... ljudi su poklanjali stene bilo mi je svejedno kakvo je... samo sam zelela psa ...

posle dva meseca usvojili smo jednog labradora... nekome je porastao suvise velik ... kao nisu ljudi racunali da ce biti toliki ...kreteni... i hteli su da ga se oslobode sto pre...i tako.
posto imamo ogromno dvoriste nemamo problema oko drzanja ...

inace volim pse i zaista mi nije bitna rasa ni izgled psa ...pas je pas i ono sto dobija covek od njih je ono to sto je najbitnije ...barem za mene...
mislim na ljubav ... :D
 
Kako sam dosla do svog psa? Spasila sam mu zivot dok je bio stene. Bese to pre 7 godina. Idem sa posla i vidim kako su cigani obesili nesto malo belo za drvo. Prosto mi neka sila nije dala da odem tek tako. Izadjem iz auta i imam sta da vidim.:(
Skinem mu omcu i stavim u auto jednu malu belu pufnu (obicnog mesanca).
Imam utisak da me voli kao boga. Gleda me netremice i ne odvaja se. Uvek mi ide uz nogu i kad neko dodje postavlja se zastitnicki izmedju mene i tog nekog. Prepametan je. Nikad ga nicemu nisam ucila, a on razume sve kao covek.
 
littlefoot:
Kako sam dosla do svog psa? Spasila sam mu zivot dok je bio stene. Bese to pre 7 godina. Idem sa posla i vidim kako su cigani obesili nesto malo belo za drvo. Prosto mi neka sila nije dala da odem tek tako. Izadjem iz auta i imam sta da vidim.:(
Skinem mu omcu i stavim u auto jednu malu belu pufnu (obicnog mesanca).
Imam utisak da me voli kao boga. Gleda me netremice i ne odvaja se. Uvek mi ide uz nogu i kad neko dodje postavlja se zastitnicki izmedju mene i tog nekog. Prepametan je. Nikad ga nicemu nisam ucila, a on razume sve kao covek.[/QUOTE
]:P :-D :-D :-D
 
littlefoot:
Kako sam dosla do svog psa? Spasila sam mu zivot dok je bio stene. Bese to pre 7 godina. Idem sa posla i vidim kako su cigani obesili nesto malo belo za drvo. Prosto mi neka sila nije dala da odem tek tako. Izadjem iz auta i imam sta da vidim.:(
Skinem mu omcu i stavim u auto jednu malu belu pufnu (obicnog mesanca).
Imam utisak da me voli kao boga. Gleda me netremice i ne odvaja se. Uvek mi ide uz nogu i kad neko dodje postavlja se zastitnicki izmedju mene i tog nekog. Prepametan je. Nikad ga nicemu nisam ucila, a on razume sve kao covek.


Svaka čast :)
 
mislim da si u nazivu teme izostavila ono "je"... sto bi znacilo "najbolji JE pas".
obozavam pse !!!! Odrastao sam uz njih,imao sam prvo mesanca a posle Erdel terijera.
Jeste da sam zaljubljen u Erdela i uopste u terijere ali to je doslo tek posle duzeg druzenja sa njim.
Ali ono sto hocu da kazem "najbolji je pas" jeste da nije bitno ni kakvog je karaktera (jer mu karakter gradis ti) a ni kakvog je izgleda i lepote. Pas je pas !!!! Jedan jedini i najbolji covekov prijatelj. U to sam siguran 10000000000%
 
Kada sam bila mala, komšije su imale ženku irskog setrera - Dženu koja je bila najomiljeniji i najvoljeniji pas u gradu. Svi klinci u kraju su je obožavali.
Jednom prilikom se sparila sa nekim slatkim mešancem (eto, ljubav ne pita ;) ) i brat i ja smo nekako uspeli da ubedimo roditelje da uzmemo kuče iz tog legla... Bilo je to nešto neverovatno slatko i umiljato: ličio je na majku oblikom i veličinom, ali je bio sasvim crn sa belom pegicom na grudima, a dobio je ime "Lesi" (mnooooogo pre nego što smo uspeli da pogledamo "Lesi se vraća kući".)
Dvorište smo delili sa babom i dedom, a deda mi je bio priličan namćor, tako da je Lesi morao na lanac... Ubrzo ga je tata odneo nekim rođacima na selo jer sam nije mogao da gleda psa na lancu...
Kada smo već bili u školskom dobu, tata je sa gradilišta doneo mladu ženku nemačkog ovčara. Naime, kuče je došetalo na gradilište i radnici su ga "usvojili". Ona se najviše vezala za tatu i jednog njegovog kolegu, pa kad je objekat bio izgrađen -kolega je hteo da uzme kucu, ali u tom trenutku nije imao uslove, te je tata (nepromišljeno) doneo kod nas - privremeno.
Bila je tu godinu dana, svi smo je zavoleli, ali je, ipak, ona odabrala mene :razz: . Zvali smo je svakako, najčešće "kuco", jer mi ni jedno ime nije bilo dovoljno lepo za nju...
Problem je nastao kada se oštenila i postala agresivna prema strancima. Opet se ponovila priča o tome držati je na lancu ili je dati onom čoveku i opet su nam je odneli... :(
I sad se sećam tog dana (bilo je pre podne, tempirali su da ne budemo kod kuće, ali sam ja iz škole došla ranije), padala je kiša, a i sad mi se oči pune suzama kad se setim rastanka i njenog opiranja da ide od mene... Šćućurila se u mom zagrljaju i nije htela da mrdne... :cry: :cry: :cry: Danima sam plakala, sa tatom dugo nisam htela da razgovaram...
nakon par godina u kuću nam je stigla Vikica. To je stvarno bilo najluđe kuče na svetu! Inače, mešanac jazavičara i NLT, nasledila je kratke noge i uši jaze, teo joj je bilo "nešto između", ali narav "terijerska". Od nje već niko nije smeo u dvorište, u stvari - svakog je puštala unutra (dobro, ne baš svakog ;) ), ali ne i napolje! Komedija od psa!
Ona je kod nas i uginula :-( .
Nakon Vikice, dvorište je stvarno bilo prazno i tata i ja smo se dogovorili da nabavimo novu kucu. Prepustio mi je izbor. Tada je moj omiljeni film već bio "Lesi se vraća kući" tako da uopšte nije bilo mnogo dileme ;) .
Amor (Ami) je rođen dan posle mog rođendana, a odabrala sam ga iz legla kada je imao samo jedan dan i to po jednoj beloj šapici...
Obilazila sam ga svaki dan do onih famoznih 6 nedelja koliko je trebalo da ostane uz majku. Kad sam ga donela kući - sreći i oduševljenju nije bilo kraja.
Pokazalo se da taj pas ima ne samo izgled koji mi se dopada, već i izvanredne osobine, tako da, nakon njegove smrti, jeste bilo dileme ("Ni jedan ne može da bude kao on" pa je bolje promeniti rasu), a u "igri" su bili epanjel breton, labrador, bob tejl, kuvas, i, tada malo poznati zlatni retriver. Od bob tejla i retrivera sam odustala jer su štenci bili preskupi, ali sam na kraju, ipak, shvatila da moj izbor jeste ponovo "škotski ovčar".
I tako mi je u kuću ušao Lari (prvu noć je proveo kod mene u sobi - nikad nije ni zacvileo zbog promene seredine ili bilo šta slično) sa kojim sam, od svih svojih pasa imala ubedljivo najbolju komunikaciju i koga evo, već dve godine nikako da "zamenim". Sve mi se nešto "ne da", jer da sam ja birala osobine koje želim da moj pas ima - ne bih bolje odabrala.
Generalno, zaista mislim da pas jeste velikim delom onakav kakvim ga "napravimo", ali postoje i neke predispozicije koje biramo prema sopstvenim željama i sklonostima, Naravno, i uslovima... jer je besmisleno u garsonjeri držati bernardinca!
 
gigule:
do mesanca sam dosla preko oglasa... ljudi su poklanjali stene bilo mi je svejedno kakvo je... samo sam zelela psa ...

posle dva meseca usvojili smo jednog labradora... nekome je porastao suvise velik ... kao nisu ljudi racunali da ce biti toliki ...kreteni... i hteli su da ga se oslobode sto pre...i tako.
posto imamo ogromno dvoriste nemamo problema oko drzanja ...

inace volim pse i zaista mi nije bitna rasa ni izgled psa ...pas je pas i ono sto dobija covek od njih je ono to sto je najbitnije ...barem za mene...
mislim na ljubav ... :D
I sada taj labrador veselo trčkara između bazena i heliodroma, po TOM dvorištu, na radost ukućana .... :lol:
 
indijancina:
mislim da si u nazivu teme izostavila ono "je"... sto bi znacilo "najbolji JE pas".
obozavam pse !!!! Odrastao sam uz njih,imao sam prvo mesanca a posle Erdel terijera.
Jeste da sam zaljubljen u Erdela i uopste u terijere ali to je doslo tek posle duzeg druzenja sa njim.
Ali ono sto hocu da kazem "najbolji je pas" jeste da nije bitno ni kakvog je karaktera (jer mu karakter gradis ti) a ni kakvog je izgleda i lepote. Pas je pas !!!! Jedan jedini i najbolji covekov prijatelj. U to sam siguran 10000000000%


Pa dobro, nisam baš htela da namećem mišljenje da je pas najbolji ljubimac. Ima ljudi koji se ne bi složili sa tom konstatacijom ;)
 
ma svaki pas je dobar ako ga lepo vaspitas i volis.i beskrajno ti uzvraca ljubav.jedino oni nekako iskreno vole....obozavam pse :D
moj je u avataru..valjda...cek da vidim...jeste.:D
 
Ja sam moju pekinezerku dobila pre shest godina za rodjendan od mame ti tate. To je bila samo jedna mala loptica od dva meseca, koja je celu zimu provela u dzepu moje jakne.
Ona voli sve ukucane, jakooo je razmazena (shta mozemo, ne mozemo ni u cemu da je odbijemo, kad nas pogleda onim njenim okicama...), i nije prgava kao shto pekinezeri znaju da budu, nego je to jedan totalno umiljati stvor...
Sve u svemu, svi u kuci je obozavamo a ona nam vraca istom merom
 
Apsolutno tačno. U skladu sa tim: Davnih dana sam spremajući svog psa za izložbu pozvala Kinološki savez grada koji ju je organizovao za neke informacije. Slatko sam se napričala sa ženom koja se javila (tim pre jer se jako lepo i pozitivno izjasnila o škotskim ovčarima :D ). Pri kraju razgovora (pošto sam negde pomenula kako ne volim pekinezere - sorry :oops: ), onako lepo, drugarski "uz put" je rekla: "Sklonosti i ukusi se razlikuju. Uvek imaj na umu da kao što ti voliš svog "lesiku" isto tako ljudi vole svoje pekinezere."
Jednostavno i sasvim tačno. Od tad (zaista) to i primenjujem... ;)
 

Back
Top