Originalnu kapricozu Italijani sirom sveta oduvek prave sa artichokama, kod nas u ex-SFRJ (i kasnije, sve do danas) na kapricozu ne stavljaju artichoke - jer nije bilo da ih se nabavi.
Dalje, lik pise o tome da u Londonu nema dobrih pizzerija, evo ja cu da mu dam samo dva imena, ne treba zahvaljivanje): prva - Napoli on the Road, druga - 50 Calo. A ima ih mnogo vise koje su odlicne jer ne zaboravimo u Londonu (i celoj UK) ima mnogo Italijana sa juga cizme. U sustini nema velikog grada negde na Zapadu da Italijani ( i Grci) nisu otvorili svoje restorane. Pa tako postoje liste i nagrade za najbolje italijanske restorane na zemaljskoj kugli i gle, cesto, su pobednici na tim listama van Italije, u USA, Australiji, UK ili negde drugde. Zasto neki kalabrez ili napolitanac u Njujorku ne bi znao da napravi bolju pizzu nego neki njegov zemljak u Napulju ili Palermu? Uostalom, lik koji kaze da smrznuta pizza nesto vredi i daje cenovnik iz nekog lanca samousluga verovatno nista ne zna o pizzama.
Osnovni deo pizze je testo, ono se pravi od dve vrste brasna od kojih je jedno tip 00 a drugo semolina (sad koliko pizzerija iz Beograda uopste koristi to brasno koje se ne mislim i ne proizvodi u Srbiji, no znam da u Bosiljku kupuju italijansko brasno - pretpostavljam i u u drugim boljim pizzerijama po BGD), od takvog brasna testo za pizzu prave sami Italijani, sve ostalo nije originalno (ali ne mora zbog toga da bude lose). U zavisnosti da li jedete rossu (sa premazom od pamidora) ili biancu (nema pamidore paste) se i rade tradiciionalni topinzi (ono sto ide na pizzu ili sto u Srbiji kazemo dodaci). Ah, da, Italijani sa juga (a bogami i sirom sveta) prave paradajz namaz od marzzano pamidora (duguljast paradajz velicine cherija, saldunjavog ukusa), to je njohov prvi i jedini izbor. A dodaci (topinzi) mogu biti sarenoliki, svako ima svoju varijantu ali osnovni tipovi pizza su nepromenjeni, pa recimo margarita ima samo pamidore, mozzarelu i bosiljak (boje italijanske zastave) - i svetogrdje je to menjarti a prodavati je pod tim imenom. I jos jedna bitna stvar, prava pizza se pece na vatri na drva, sve ostalo je sirotinjska zamena.
Pizza je omiljeno jelo sirom sveta, ne samo Italijani su je rasirili po celoj kugli pa nema kraja sveta gde nemate pizzerije. Mnogi imaju i svoje varijante, pa Amerikanci imaju svoj tip pizzerija (poznate su chikaske dip pizze, njujorske, pa pizzahut/domino itd), Argentici svoj tip nastao modifikacijom originalne koju su doneli italijanski doseljenici sa latino kujnom itd. Amerikanci cak pizzu smatraju svojim nacionalnim jelom i smatraju da su danasnju pizzu oni izmislili.
U staru i pocivsu SFRJ su pizzu doneli, naravno, iz Italije u '70-tim godinama proslog veka. Italija je SFRJ bio prozor u svet, tamo se islo u shoping (Trst za manje imucne, Rim i Milano za imucnije), skidala se italijanska muzika, gledali njihovi filmovi, koristili njihovi dezodoransi i parfemi ( Felce Azura, Pino Seilvestre - hehe) i naravno probala njihova kuhinja. A pizza je bila nesto na sta su se nasi ljudi (poput soatlih sirom sveta) odmah primili. Pa su prve pizzerije u SFRJ otvorene u '70-tim, naravno imamo bar 4-5 pizzerija koje se "hvale" (jer vise ne postoje) da su bile prve u SFRJ, te niko nije siguran da li je prva pizzerija iz Ljubljane, Rijeke, Novog sada ili Beograda, no nije ni vazno. U Beogradu je bilo nekoliko "prvih" pizzerija, restoran Beograd na tadasnjem trgu Marksa i Engelsa, Snezana u Knezu, KB na Bulevaru... no vec do sredine '80-rih je u svakom delu grada vec bilo poprilicno pizzerija, pizza (iako je imala bezobrazno ime, sto su govorile tadasnje bake) je postala omiljeno jelo i u SFRJ.
U staroj SFRJ je meni najbolja pizzerija bila u Splitu, drzao ju je bivsi kosarkas Jugoplastike Jerkov koji je deo karijere imao i u Italiji pa je odande u lokal u starom gradu doveo iatlijanske pizza masjtore, imao pec na drva i u fenomenalnom ambijentu imao vrhunske pizze. Mozda sam malo sentimentalan i subjektivan jer sam tamo odlazio sa tadasnjom letnjom ljubavi, devojkom iz toga grada.