Naivan i Glup

^^^Opreznost? :cool:

Meni se svidja naivnost. Ne volim kad postanem previse oprezan. Nekako covek oseti da je sitna dusa u takvim trenucima, i bas je budjav osecaj, Naivnost je sloboda.
A ako neko to iskoristi - sam je kriv. :whistling:
 
A možda je naivnost usko vezana za dobrotu :think: . U drugima vidimo i prepoznajemo ono što sami jesmo. Drugi su, na neki način, naše ogledalo. Čovek može ispasti naivan ne zato što je glup, nepromišljen ili neoprezan, već zato što, polazeći od sebe, zaključi i posle dugog premišljanja da može da veruje. Ako ne mogu da zamislim da bih sam mogao da uradim nešto tebi, ne mogu da zamislim ni da bi ti to isto mogao da uradiš meni. Pa čak i kad me kasnije uveriš da si lošiji nego što sam mogla i u najgorim teorijama pomisliti, to me neće sprečiti da u nekoj novoj situaciji opet dopustim sebi da nekom verujem, jer ako si ti loš ne želim da verujem da su i ostali toliko loši. A čak i tebi ću moći da poverujem ponovo, jer želim da mislim da svako može poželeti da se promeni. Naivnost koja proizilazi iz tog odsustva straha i opreznosti, iz spremnosti da se čovek otvori i preda drugima je nešto što mu omogućava da život ne proživi u grču, da doživi mnoge divne stvari koje ne bi doživeo da nije takav. Ako je cena za to nekoliko većih ili manjih razočarenja, onda mislim da nije skupo i da vredi.
Naravno, ne poričem da uzrok naivnosti može biti i nešto drugo. :mrgreen: Posledica gluposti i naivnosti može biti ista, ali razlika je u mehanizmu obrade informacija koje dovode do odluke. Glup, za razliku od naivnog, ne obrađuje dovoljno ili ne obrađuje uopšte. On nije svestan mogućih negativnih posledica. Naivan je svestan, ali radije se odlučuje na rizik nego da ne pristajući na rizik oduzme sebi mogućnost da doživi nešto lepo.
 

Back
Top