Preživeli Jevreji i neki Nemci, kasnije naseljeni u Zapadnoj Nemačkoj, svedočili su posle rata kako su u Banatu, u danima odmah nakon kraja Aprilskog rata, neki folksdojčeri napadali i pljačkali susede jevrejskog porekla. Neki su to radili zbog ideologije, neki zbog pohlepe, neki zbog osiljenosti, a neki zbog sva tri faktora. Kada je u kasno leto 1941. godine trebalo pohapsiti sve banatske Jevreje i sprovesti ih u Beograd, gde je velika većina skončala, što streljana, što ugušena u "dušegupki", što pomrla u logoru na Sajmištu, te planove nisu kovali banatski Nemci, ali mnogi jesu pomogli da se ti planovi sprovedu u delo. Često su folksdojčeri prvi imali pristup pokretnoj imovini i nekim nekretninama koje su Jevreji ostavili za sobom. Za nemačke okupacione vlasti, dozvoliti banatskim Nemcima da se materijalno okoriste preko jevrejske nesreće bio je jedan od načina da vežu banatske Nemce za sebe – oni su dobili na taj način još jednu privilegiju, ali su takođe postali saučesnici u najgorim zločinima nacista.
......
FOLKSDOJČERI U JUGOSLAVIJI - SUSEDI, DŽELATI, ŽRTVE
Dolaskom nacista na vlast u Nemačkoj, Kulturbund - kao krovna organizacija svih Folksdojčera u Kraljevini Jugoslaviji počinje delovati, isključivo u smislu teorija Nacional-socijalizma. Ideologija i učenje o nemačkoj nadrasi i supremaciji nad ostalim narodima, lako je prihva]ena i uticala je na otudjenje pre svega mladjih iz redova nemačke nacionalne manjine. Većina Folksdojčera posebno mladi, počinju se osećati i izjašnjavati kao pripadnici Hitlerovog Trećeg Rajha. Tako je u Kraljevini Jugoslaviji nastala brojna pronacisticki opredeljena Peta kolona, koja se aprila 1941. godine i tokom četvorogodisnjeg rata opredelila za borbu protiv zemlje u kojoj su rodjeni i živeli.
Oko četrdeset hiljada jugoslovenskih Folksdojčera starosti od 18 do 22 godine, će tokom 1941/42 godine dobrovoljno stupiti u SS jedinice, a još toliko starijih je do kraja rata mobilisano. Ove po sastavu elitne vojne formacije zapamćene su širom Evrope po ratnim zločinima. Ukupno je u oružanim formacijama i vojskama kvislinskih država na teritoriji bivše Kraljevine Jugoslavije, bilo preko devedest hiljada muških i ženskih pripadnika nemačke nacionalne manjine.
Sve ove jedinice su se, a naročito SS odredi, tokom rata borili protiv partizana širom okupirane jugoslovenske teritorije i vršile odmazde i egzekucije civilnog stanovništva. Mali broj Folksdojčera je pripadao i borio se u Pokretu otpora ili učestvovao u borbama na strani NOVJ. Okončanjem rata su uglavnom svi zarobljeni pripadnici oružanih formacija poslati u logore, a pripadnici SS jedinica po pravilu streljani od partizana ili Crvene armije. Veliki broj pripadnike nemačke nacionalne manjine je pred kraj rata napustio zemlju, a najveći broj onih koji nisu napustili zemlju, medju njima i oni koji nisu ni na koji način učestvovali u ratnim zbivanjima ukljucivši starije i decu, do kraja 1948. godine, a neki i duže, prošli su kroz osamdesetak logora širom Jugoslavije.
Oko 200 hiljada je krajem 1944. godine pobeglo iz zemlje pred Crvenom armijom i jugoslovenskim partizanima. Procenjuje se da je blizu 100 hiljada pripadnika nemačke nacionalne manjine iz Kraljevine Jugoslavije izgubilo život, od čega 40 hiljada u uniformi i pod oružjem tokom rata, a ostali su nestali, nastradali u begstvu iz logora, streljani ili umrli od bolesti, gladi i iscrpljenosti.
Prema zvanicnim podacima u Jugoslaviji je sredinom 1953. godine, živelo ukupno 62 hiljade pripadnika nemačke nacionalne manjine, mada se procenjuje da ih je bilo više od 75 hiljada. Prema popisu iz 1981. ukupno se još 8.712 lica iz SFRJ izjasnilo kao Nemci, a 1402 kao Austrijanci. Iako je prema statističkim podacima iz 1990. godine pet najviših predstavnika u društveno-političkim zajednicama bilo nemačkog porekla, može se zaključiti da pola veka posle Drugog svetskog rata i skoro tri veka od dolaska na ove prostore, u zemljama bivše SFRJ i SRJ nemačka nacionalna manjina gotovo da i ne postoji.
http://www.akademediasrbija.com/ind...edi-delati-rtve&catid=34:cat-knjige&Itemid=29