@FDDD Ovde bih dodao da je ovo sredina IX stoleća i da mi ovde moramo da izbacimo iz glave klasične predstave feudalnog poretka, kakav znamo da su u to vreme utemeljivali Franci. Ovde se ne radi o tome; tu je reč o nečem mnogo starijem, nasleđu koje predatira feudalizmu. Moramo pritom i da izbacimo iz glave neke moderne koncepte teritorija. Belojeva nezavisnost od srpskog kneza nije bila nikakvo gubljenje teritorija, već
jačanje veza između travunijskog i srpskog kneza. Naime, u to vreme sasvim izvesno nije bilo nikakvog poreza (dažbina), tako da je travunijski knez, osim naravno prirodnih rabota je morao izvršiti tako što bi o svom trošku ugostio srpskog kneza i njegove ljude (kao svog gospodara) — a što je sasvim jednako morao i posle, u slučaju svog tasta-saveznika — jedina obaveza je bila po svemu sudeći vojna. U slučaju poziva, travunijski vladar mora da okupi Travunjane (u ovom momentu sa Konavljanima) i da ih pošalje u srpsku vojsku.
Međutim, sklapanjem braka između najužih članova porodice stvara se
krvno srodstvo i
savezništvo. U ovom svetu o kojem govorimo, porodične veze su svetinja i prevazilaze druge običajne zakone (to znači da se i sklapaju nekada brakovi kako bi opravdali npr. izdaju, zato što je strašnija stvar izdati svog oca, nego izdati svog gospodara...to je, da se tako izrazimo,
legal loophole koji su tadašnji velikaši koristili). Ovo je značilo da je sada veza Krajine sa Vlastimirom sveta i da se svom tastu mora odazvati, ili barem dok traje brak. Beloje ne duguje nekakvu
zakletvu Vlastimiru, već je
krvno vezan za njega. To znači da je Travunija kao nezavisna država
bliža Srbiji nego kao njen podvrgnuti segment (koliko god to na prvi pogled bilo teško za razumeti iz naše današnje perspektive, u kojoj to vidimo kao nekakav „gubitak teritorije“ — što sasvim sigurno nisu tako ljudi tada posmatrali).