Prije svega, zelio bih pozdraviti sve clanove, unaprijed vam zahvaliti na vasim komentarima i uvazenim misljenjima. Takodjer se izvinjavam jer ce ovo biti dosta dug post, imam potrebu dosta toga podijeliti kako bi dobili sto bolju sliku onoga sto mi se dogadja.
Naime, imam 24 godine, u zivotu sam mozda imao 3-4 cure, mada su to sve bile vezice koje su trajale maksimalno 3 mjeseca ( nisam ruzan, cak sam po mnogima jako lijep, karizmatican i zgodan momak). Pretprosle godine sam stupio u jedno udruzenje, kako bih zavrsio pripravnicki koji mi je prijeko potreban i tu je bilo mnogo djevojaka. Ja, iako nemam nekog posebnog iskustva sto se tice zena uopste i veza ( nisam prije spavao sa djevojkama ), u takvom okruzenju sam poceo koketirati sa mnogim djevojkma u cilju pronalaska jedne za vezu. I tako prosle zime, dopisivajuci se sa vise djevojaka iz udruzenja, jedna se izdvajala ...
Imala je ona vezu od 6 godina u to doba, ali unatoc tome sve smo vise chatali preko fb-a i komunicirali preko telefona. Posto smo zajedno radili, cesto smo znali otici na kafu i onako pricati o svemu. Polahko smo se zblizili, i par puta smo znali ostati poslije posla i onako "pohvatati se", sve u to u periodu kada bi ona raskinula sa momkom. Ja sam polahko uvidio da sve ovo moze voditi ka mom prvom seksu sa djevojkom, pa sam nastavio biti u kontaktu s njom, iako me fizicki i nije toliko privlacila. Djevojka je bila jako pametna i snalazljiva, bila je jako otvorena i komunikativna, sto mi je i odgovaralo. Nakon neke 2 sedmice, pocetkom aprila, ona je raskinula s momkom jer ju je udario. Tu noc smo se vidjeli i plakala mi je i govorila kao kada cu ja opet naci momka za koga cu se udati. Dva dana nakon toga ona mi je predlozila da udjemo u ozbiljnu vezu. Ja sam pristao, mada smo se dogovorili da to ne ozvanicimo do mjeseca Maja, jer je u aprilu bila njihova godisnjica... Treci dan nakon sto je raskinula, imali smo seks u njenom autu. Ja sam bio jako uplasen i imao sam tremu, ali eto dogodilo se i to. Posto sam se ja pravio da sam veliki, arogantni lafac, i uvijek govorio kako ja imam veliku historiju sa zenama ( a zapravo prije nnje nisam bio ni sa jednom ), odlucio sam da joj odmah ne kazem da mi je bila prva djevojka s kojom sam spavao. I dalje sam glumio lafca, ono, imam djevojku koja me iz grada vraca autom kuci, imam seks svaki drugi dan itd. Bio sam glavna faca u naselju. Sve je to islo nekih 15ak dana, a onda u nase udruzenje je stiglo jos nekih 10ak djevojaka koje su pocele raditi svaki dan s nama. Musko k'o musko, bacao sam poglede na te djevojke iako je i moja bila tu. Postala je ljubomorna ...
Skoro svaki dan poslije posla smo ostajali u prostorijama da bi se seksali. Prosle su tako 3 sedmice naseg vidjanja, u kojem sam ja bio jako hladan, nisam joj govorio da sam se zaljubio u nju, nisam joj htio priznati jer ja sam lafac... cak sam joj priznao da sam zaljubljen u drugu djevojku bio, prije nego sto se ona pojavila ... Cijelo vrijeme sam joj govorio kako je moj glavni problem dopisivanje sa curama na fb.u, da sam slobodan 2 godine i da mi je to navika.
I onda je poceo dogovor o tome gdje cemo biti za praznik ( 1 maj ). Ja sam mislio ostati kod kuce, jer mi roditelji idu na selo i to sam joj rekao, a ona je imala dogovor da ide s drustvom iz srednje na vikendicu. Ja sam joj rekao da joj je bolje da ode s tim drustvom, da se provede, nego da bleji 2 dana sa mnom u kuci. Medjutim, 5-6 dana prije 1. maja, ona je bila kod mene i dok sam ja izasao do prodavnice, uzela je moj laptop i usla mi na fb, gdje je nasla jedan razgovor u kojem sam ja jednu djevojku zvao kod sebe u stan ( to je zaista bilo puko dopisivanje i nisam imao namjeru da to sprovedem u djelo ).
To ju jako pogodilo, i te noci sam se iskreno pokajao, i molio je da nastavimo, da se to nece ponoviti. Jedva sam je nekako "ubijedio", i nastavili smo sa vidjanjem sljedecih par dana, nastavili smo se ludo seksati i vidjati. Noc pred 1 maj, bila je kod mene i dogovrili smo se da ona ode s tim drustvom na vikendicu, a ja cu ostati da cuvam kucu jer su mi roditelji na putu. Dogovorili smo se da ce doci odmah kod mene kada se vrati.
Dosao je 1 maj, i taj dan smo se intenzivno dopisivali putem sms.a, culi se preko telefona i sve je bilo ok. Navecer sam ja zaspao ranije i probudio se sutra oko podne. Zvao sam je, ona je odbijala poziv. Navecer sam dobio poruku da to nije to i da ne zeli biti povrijedjena jer ju je bivsi dovoljno povrijedio.
Ja sam bio u soku, toliko sam bio bijesan i razocaran. Vidjeli smo se sljedeci dan, medjutim ja sam bio toliko bijesan da sam u tom razgovoru zaboravio ostati miran i priznati joj da sam se zaljubio u nju i da mi je bila prva djevojka sa kojom spavao. Sljedecih par dana sam je zvao da se opet vidimo, medjutim ona je odbijala. Nakon 7 dana ona je krenula u vezu sa nekim momkom, i napisala mi je da se planira udati za njega. To me je dotuklo iako nisam htio priznati.
Nastavili smo raditi na istom poslu, a meni je svakim danom bilo sve teze i teze. Krivio sam sebe zbog toga sto se dogodilo, postavljao sam sebi pitanja, zasto sam se dopisivao sa drugima kada sam imao nju kraj sebe ? Zasto joj na vrijeme nisam priznao da sam zaljubljen u nju ? Zasto joj odmah nisam priznao da mi je bila prva djevojka s kojom sam spavao ? Zasto sam joj rekao da sam zaljubljen u drugu djevojku ? itd.
Polahko ali sigurno, griznja savjest me je unistavala. Imao sam kraj sebe djevojku sa kojom sam imao sve, s njom sam mogao imati blistavu buducnost jer je dosta ambiciiozna i uspjesna. Djeovjka je s jednog kraja grada dolazila autom po mene na drugi kraj grada, da ja ne bih isao pjesice. I tako, griznja savjest me je progutala... budio sam se ocajan, slabo sam spavao, na poslu su primjetili da polahko podbacujem. I tako punih evo 15 mjeseci. Nemam vise volje za zivotom, izgubio sam interes za sve, cijelo ljeto sam samo jedva nekako radio i onda dodjem kuci u krevet. Svako jutro j*** sebi sve, mrzim sebe. Cak sam pomisljao i na ono najgore, jer mi vise nista nema smisla. Svaki dan postavljam pitanje, sta bi bilo kad bi bilo, da li bi nesto drugacije bilo da sam ja bio iskren od pocetka i bio zapravo ono sto jesam, fino odgojeni momak koji nikada ne bi prevario djevojku.
Ovakvo stanje traje evo punih 15 mjeseci. Isao sam kod psihologa na seanse, medjutim nije mi toliko pomoglo. Isto kao da sam postao druga osoba, toliko sam prazan i mrzim sebe da je to cudo. Ta griznja savjest me je dotukla, ne mogu da vjerujem zaista, nikada u zivotu toliko breme nisam nosio na plecima. Svaki dan mi je borba, tesko ustajem, tesko disem, cak u toku dana ili navecer dobijem neku vrstu panicnog napada, u vidu autoagresije...to me posebno zabrinjava. Sve nekako radim mehanicki. Eto, prije neki dan se ona i zvanicno udala, a ja sam i dalje isti. Ne znam vise sta da radim. Svaki dan pomisljam na ono najgore, jednostavno me obuzmu te misli, pun sam nezadovoljstva, ogorcen na sebe zbog takvih postupaka, ogorcen na druge ljude, bijes je prisutan, naljutim se zbog neke sitnice itd. Ne pronalazim zadovoljstvo ni u cemu... Svaki dan mi predstavlja veliku borbu sa samim sobom i ovim mislima, da ne ucinim sebi nesto, takodjer razmisljam i o tome da ako ovako nastavim, da cu vrlo lahko zeznuti sebi buducnost jer ne mogu funkcionisati normalno i zvijeti ovako svaki dan s ovim osjecajima. Znam da ovo sve pomalo nevjerovatno zvuci, da nesto od mjesec dana ima ovakav poguban utjecaj na mene kao osobu, ali je tako. Moguce je ovo samo bila kap koja je prelila casu, usljed prijasnjih nezadovoljstava. I prije ovoga sam imao ceste izljeve bijese, razbijao neke predmete po kuci usljed toga. Strasno sam zabrinut, proslo je 15 mjeseci a ja sam i dalje isti, nimalo nema napretka.
Jednostavno smatram da je ona bila ta prava za mene, nakon cjelokupne analize. Izgubio sam mozda osobu zivota zbog sopstvenih maloumnih postupaka, a griznja savjest zbog toga me ne i dovela u ovakvo stanje. Ne znam ni koliko puta sam pomislio da ucinim nesto sebi, ali ne mogu zbog obitelji. Nemam vise snage da se borim s ovom boli svaki dan. Svaki dan razmisljam o suicidu, ali pronadjem razlog da to ne ucinim, samo ne znam do kada cu imati snage da to izbjegnem. Unisten sam totalno.
Naime, imam 24 godine, u zivotu sam mozda imao 3-4 cure, mada su to sve bile vezice koje su trajale maksimalno 3 mjeseca ( nisam ruzan, cak sam po mnogima jako lijep, karizmatican i zgodan momak). Pretprosle godine sam stupio u jedno udruzenje, kako bih zavrsio pripravnicki koji mi je prijeko potreban i tu je bilo mnogo djevojaka. Ja, iako nemam nekog posebnog iskustva sto se tice zena uopste i veza ( nisam prije spavao sa djevojkama ), u takvom okruzenju sam poceo koketirati sa mnogim djevojkma u cilju pronalaska jedne za vezu. I tako prosle zime, dopisivajuci se sa vise djevojaka iz udruzenja, jedna se izdvajala ...
Imala je ona vezu od 6 godina u to doba, ali unatoc tome sve smo vise chatali preko fb-a i komunicirali preko telefona. Posto smo zajedno radili, cesto smo znali otici na kafu i onako pricati o svemu. Polahko smo se zblizili, i par puta smo znali ostati poslije posla i onako "pohvatati se", sve u to u periodu kada bi ona raskinula sa momkom. Ja sam polahko uvidio da sve ovo moze voditi ka mom prvom seksu sa djevojkom, pa sam nastavio biti u kontaktu s njom, iako me fizicki i nije toliko privlacila. Djevojka je bila jako pametna i snalazljiva, bila je jako otvorena i komunikativna, sto mi je i odgovaralo. Nakon neke 2 sedmice, pocetkom aprila, ona je raskinula s momkom jer ju je udario. Tu noc smo se vidjeli i plakala mi je i govorila kao kada cu ja opet naci momka za koga cu se udati. Dva dana nakon toga ona mi je predlozila da udjemo u ozbiljnu vezu. Ja sam pristao, mada smo se dogovorili da to ne ozvanicimo do mjeseca Maja, jer je u aprilu bila njihova godisnjica... Treci dan nakon sto je raskinula, imali smo seks u njenom autu. Ja sam bio jako uplasen i imao sam tremu, ali eto dogodilo se i to. Posto sam se ja pravio da sam veliki, arogantni lafac, i uvijek govorio kako ja imam veliku historiju sa zenama ( a zapravo prije nnje nisam bio ni sa jednom ), odlucio sam da joj odmah ne kazem da mi je bila prva djevojka s kojom sam spavao. I dalje sam glumio lafca, ono, imam djevojku koja me iz grada vraca autom kuci, imam seks svaki drugi dan itd. Bio sam glavna faca u naselju. Sve je to islo nekih 15ak dana, a onda u nase udruzenje je stiglo jos nekih 10ak djevojaka koje su pocele raditi svaki dan s nama. Musko k'o musko, bacao sam poglede na te djevojke iako je i moja bila tu. Postala je ljubomorna ...
Skoro svaki dan poslije posla smo ostajali u prostorijama da bi se seksali. Prosle su tako 3 sedmice naseg vidjanja, u kojem sam ja bio jako hladan, nisam joj govorio da sam se zaljubio u nju, nisam joj htio priznati jer ja sam lafac... cak sam joj priznao da sam zaljubljen u drugu djevojku bio, prije nego sto se ona pojavila ... Cijelo vrijeme sam joj govorio kako je moj glavni problem dopisivanje sa curama na fb.u, da sam slobodan 2 godine i da mi je to navika.
I onda je poceo dogovor o tome gdje cemo biti za praznik ( 1 maj ). Ja sam mislio ostati kod kuce, jer mi roditelji idu na selo i to sam joj rekao, a ona je imala dogovor da ide s drustvom iz srednje na vikendicu. Ja sam joj rekao da joj je bolje da ode s tim drustvom, da se provede, nego da bleji 2 dana sa mnom u kuci. Medjutim, 5-6 dana prije 1. maja, ona je bila kod mene i dok sam ja izasao do prodavnice, uzela je moj laptop i usla mi na fb, gdje je nasla jedan razgovor u kojem sam ja jednu djevojku zvao kod sebe u stan ( to je zaista bilo puko dopisivanje i nisam imao namjeru da to sprovedem u djelo ).
To ju jako pogodilo, i te noci sam se iskreno pokajao, i molio je da nastavimo, da se to nece ponoviti. Jedva sam je nekako "ubijedio", i nastavili smo sa vidjanjem sljedecih par dana, nastavili smo se ludo seksati i vidjati. Noc pred 1 maj, bila je kod mene i dogovrili smo se da ona ode s tim drustvom na vikendicu, a ja cu ostati da cuvam kucu jer su mi roditelji na putu. Dogovorili smo se da ce doci odmah kod mene kada se vrati.
Dosao je 1 maj, i taj dan smo se intenzivno dopisivali putem sms.a, culi se preko telefona i sve je bilo ok. Navecer sam ja zaspao ranije i probudio se sutra oko podne. Zvao sam je, ona je odbijala poziv. Navecer sam dobio poruku da to nije to i da ne zeli biti povrijedjena jer ju je bivsi dovoljno povrijedio.
Ja sam bio u soku, toliko sam bio bijesan i razocaran. Vidjeli smo se sljedeci dan, medjutim ja sam bio toliko bijesan da sam u tom razgovoru zaboravio ostati miran i priznati joj da sam se zaljubio u nju i da mi je bila prva djevojka sa kojom spavao. Sljedecih par dana sam je zvao da se opet vidimo, medjutim ona je odbijala. Nakon 7 dana ona je krenula u vezu sa nekim momkom, i napisala mi je da se planira udati za njega. To me je dotuklo iako nisam htio priznati.
Nastavili smo raditi na istom poslu, a meni je svakim danom bilo sve teze i teze. Krivio sam sebe zbog toga sto se dogodilo, postavljao sam sebi pitanja, zasto sam se dopisivao sa drugima kada sam imao nju kraj sebe ? Zasto joj na vrijeme nisam priznao da sam zaljubljen u nju ? Zasto joj odmah nisam priznao da mi je bila prva djevojka s kojom sam spavao ? Zasto sam joj rekao da sam zaljubljen u drugu djevojku ? itd.
Polahko ali sigurno, griznja savjest me je unistavala. Imao sam kraj sebe djevojku sa kojom sam imao sve, s njom sam mogao imati blistavu buducnost jer je dosta ambiciiozna i uspjesna. Djeovjka je s jednog kraja grada dolazila autom po mene na drugi kraj grada, da ja ne bih isao pjesice. I tako, griznja savjest me je progutala... budio sam se ocajan, slabo sam spavao, na poslu su primjetili da polahko podbacujem. I tako punih evo 15 mjeseci. Nemam vise volje za zivotom, izgubio sam interes za sve, cijelo ljeto sam samo jedva nekako radio i onda dodjem kuci u krevet. Svako jutro j*** sebi sve, mrzim sebe. Cak sam pomisljao i na ono najgore, jer mi vise nista nema smisla. Svaki dan postavljam pitanje, sta bi bilo kad bi bilo, da li bi nesto drugacije bilo da sam ja bio iskren od pocetka i bio zapravo ono sto jesam, fino odgojeni momak koji nikada ne bi prevario djevojku.
Ovakvo stanje traje evo punih 15 mjeseci. Isao sam kod psihologa na seanse, medjutim nije mi toliko pomoglo. Isto kao da sam postao druga osoba, toliko sam prazan i mrzim sebe da je to cudo. Ta griznja savjest me je dotukla, ne mogu da vjerujem zaista, nikada u zivotu toliko breme nisam nosio na plecima. Svaki dan mi je borba, tesko ustajem, tesko disem, cak u toku dana ili navecer dobijem neku vrstu panicnog napada, u vidu autoagresije...to me posebno zabrinjava. Sve nekako radim mehanicki. Eto, prije neki dan se ona i zvanicno udala, a ja sam i dalje isti. Ne znam vise sta da radim. Svaki dan pomisljam na ono najgore, jednostavno me obuzmu te misli, pun sam nezadovoljstva, ogorcen na sebe zbog takvih postupaka, ogorcen na druge ljude, bijes je prisutan, naljutim se zbog neke sitnice itd. Ne pronalazim zadovoljstvo ni u cemu... Svaki dan mi predstavlja veliku borbu sa samim sobom i ovim mislima, da ne ucinim sebi nesto, takodjer razmisljam i o tome da ako ovako nastavim, da cu vrlo lahko zeznuti sebi buducnost jer ne mogu funkcionisati normalno i zvijeti ovako svaki dan s ovim osjecajima. Znam da ovo sve pomalo nevjerovatno zvuci, da nesto od mjesec dana ima ovakav poguban utjecaj na mene kao osobu, ali je tako. Moguce je ovo samo bila kap koja je prelila casu, usljed prijasnjih nezadovoljstava. I prije ovoga sam imao ceste izljeve bijese, razbijao neke predmete po kuci usljed toga. Strasno sam zabrinut, proslo je 15 mjeseci a ja sam i dalje isti, nimalo nema napretka.
Jednostavno smatram da je ona bila ta prava za mene, nakon cjelokupne analize. Izgubio sam mozda osobu zivota zbog sopstvenih maloumnih postupaka, a griznja savjest zbog toga me ne i dovela u ovakvo stanje. Ne znam ni koliko puta sam pomislio da ucinim nesto sebi, ali ne mogu zbog obitelji. Nemam vise snage da se borim s ovom boli svaki dan. Svaki dan razmisljam o suicidu, ali pronadjem razlog da to ne ucinim, samo ne znam do kada cu imati snage da to izbjegnem. Unisten sam totalno.
Ja ti kazem iskreno da znas. Ja prepoznajem u momentu. Onog trenutka, kada on pocne da se pravi blesav, pomislim: "Mrzi me da cekam, doci ce bogatiji." i raskinem.
