u zemlji Srbiji dobar deo naroda se sada kunu na kineski model. kako objasniti sns-ovcima, kada se resursi usmeravaju po komandi, to omogućava velike skokove, ali samo u ograničenim oblastima i u ograničenom broju.
sovjetski savez je uspeo da pošalje prvi satelit u svemir sa sputnjikom, a ubrzo nakon toga i prvog čoveka sa Gagarinom. onda je planirani sistem ostao bez snage tj trka za sletanje na mesec je izgubljena, a tri decenije kasnije, izgubljena je i borba za opstanak nacije.
kontrola skoro uvek pogrešno upravlja sredstvima proizvodnje. to je bilo očigledno u sovjetskom savezu, ali je to problem i u Kini danas. proizvodni kapaciteti za električne automobile i solarne ćelije bili su preveliki za domaće tržište na zahtev kineskih komunista i uz finansiranje Pekinga.
ali sada se ekonomija pogoršala ne samo u samoj Kini, već širom sveta. proizvođači očajnički traže kupce. jedno izobličenje uvek izaziva sledeće. velikim industrijskim korporacijama je sada zabranjeno da smanjuju cene. pa ipak, upravo je mehanizam cena, ključni deo slobodne tržišne ekonomije, taj koji omogućava kompanijama i kupcima da prilagode ponudu i potražnju novim okolnostima.
ironično, značajan deo snage Kine proizilazi iz kontrolisane permisivnosti tržišnih mehanizama. peking je dozvoljavao privatne kompanije od 1980-ih i, tokom proteklih dvadeset godina, dao im je prostor za često čak i brutalnu konkurenciju, unutar jasno definisanih okvira. ova kontrola je postignuta kroz finansijski sistem, poreske olakšice i subvencije.