Evo ovako... Već sam pisala o svom prvom relapsu u januaru i februaru ove godine. Dalji razvoj događaja je sledeći. Bila sam na MR u železničkoj ambulanti u BG (sigurno svi znate da je to najjači i najnoviji aparat na Balkanu) 22. jula, pronašli su mi onu istu leziju kao na prvom snimku ali posle 10-tak dana krene da mi trne desna ruka, ništa drastično, neurolog za kog sam se u startu opredelila smatra da može da se sanira per-os terapijom u trajanju od 3 nedelje, uz postepeno smanjivanje doze. U međuvremenu dobijem menzis tačno u dan ali mi je verovatno zbog kortizona krvarenje kraće trajalo pa se i ostatak ciklusa poremetio tako da sam 7. dana ciklusa zatrudnela. Prijateljica farmaceut kaže da u najboljem slučaju može da bude kvazimodo a druga prijateljica, dečiji pulmolog, kaže da u najgorem slučaju može da bude njen pacijent. Ja rešim da ne rizikujem da čekam da prođe dovoljno vremena za amniocentezu i ostale testove, posebno što sam upala na listu čekanja za beta interferone i ne bih da rizikujem da izvisim za terapiju (rečeno mi je da se dobro kotiram na listi) i tako za preksutra imam zakazanu kiretažu u totalnoj anesteziji. U međuvremenu po savetu načelnice neurologije u Kragujevcu odem kod psihijatra i žena mi prepiše antidepresivnu terapiju. Ne znam jesam li pogodila temu ali ovde mi je najlakše da pitam da ne bih ponovo sve pisala. Šta da radim, da li da privremeno prekidam terapiju antidepresivima zbog totalne anestezije i da li da to uradim odmah ili je dovoljno da ne uzmem terapiju samo na dan samog zahvata?