Koncepti multietničnosti i multikulturalnosti podrazumevaju ravnopravno postojanje i funkcionisanje zajednica različitog etničkog porekla i kulturnih obeležja, i predstavljaju se kao jedna od bitnijih tekovina modernog doba, i poželjnog načina organizovanja države i društva.
Međutim, da li su ovi koncepti poželjni, i zaista ostvarivi? Svaka zajednica koja sebe vidi u svetlu svog etničkog porekla i kulturnih osobenosti, na druge gleda kao na nešto strano, tuđe, pa često i kao na našto što ugrožava njen opstanak. Etnički i kulturni centrizam veoma često se razbuktaju širom sveta, pa i na mestima gde se gotovo i ne očekuju. Mnogo je dokaza manjkavosti ovih koncepata i njihovog nefunkcionisanja u praksi, poput Irske, Belgije, Balkana, Idije... i još gomile žarišta u svetu. Multietničnost bi još nekako i mogla da zaživi, ali multikulturalnost za sada deluje nemoguća - svaka kultura uključuje određen pogled na svet, koji dotičnoj zajednici izgleda kao jedini ispravan, i nužno se zbog toga sukobljava sa onima koji pripadaju drugim, kulturno drugačijim zajednicama. Tu su još i religijska učenja, sastavni deo kulture, koja gotovo u svim slučajevima tvrde da poseduju monopol na apsolutnu istinu. Sa druge strane, koncept se nameće, kao što rekoh, kao jedno od dostignuća naše civilizacije, i obećava konačno rešenje i postizanje mirnog zajedničkog života različitih zajednica na istoj teritoriji. A to bi nužno podrazumevalo promene kulturnih obrazaca i načina života, koje ljudi često žilavo brane i teško ih se svesno odriču.
Da li je po vama ovaj koncept nekako ostvariv, da li treba da pretrpi neke izmene, ili mu treba nači zamenu?