"Ostavio sam te negde usput, i krenuo dalje sam. Samo ponekad, kad legnem u krevet, i ostanem sam u mraku i tišini, misli odlutaju do tebe. Još uvek si u onom delu srca gde čuvam uspomene, ljubav i tajne...Dođavola, odao sam se.. Odala se i ona.. Testirajući moju ravnodušnost, otkrila je da ni njoj nije svejedno da li je meni svejedno.. Pa, dobro.. Nešto se već moralo desiti na našem grafikonu...Imala je ona dva lica. Prvo lice, ono njeno glavno, bilo je lice snažne devojke. Snažna pred životom i sudbinom. A odmah iza njega, bilo je to drugo lice. Njega je koristila obično u noći. Kada mrak padne, kada drugi je ne vide…Pametna je ona, znaš. Natjerala me je da je primijetim, nekako mi se uvukla pod kožu. Prvo me gledala onim svojim dubokim očima i smješkala se u mom pravcu. I taman kad sam pomislio, evo, još jedna opsesivna glupača, prestala je sa svim i pravila se kao da ne postojim. Prolazila pored mene bez i jednog jedinog pogleda. I onda sam sam sebe uhvatio kako je tražim i kako želim uhvatiti njen pogled i kako želim da se ponovo nasmiješi. Te njene oči, bile su poput noći. Mirne a tako nestašne. Pametne, znaš. " . ♥