Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb strane. Trebalo bi da ga nadogradite ili koristite alternativni pregledač.
S vremena na vreme, čovek postane svestan nemilosrdnog marširanja vremena ka našoj neizbežnoj smrti. Prolaznost vremena glavni je aspekt ljudskog udesa i nosi u sebi i uzbuđenje i strah, lepotu i tugu. Dobro ili loše, svemu će doći kraj.
Gosn. Tolstoj je onomad, živeo u nekom,drugom, romantičnom vremenu te su njegova razmišljanja
možda i bila u tom smislu. Danas je njegov fazit misaona imenica i definitivno ne pije vodu.
Naprotiv !
Mi, ljudi, danas više ne znamo ni kako da živimo, još manje znamo, kako da (se) volimo.
Jedino, šta nas (po)malo spašava je još ono malo optimizma za preživljavanje mada, i sam Bog je
odavno, od nas, dig'o ruke i pogubio planove ... Pametno !
Ruke su dvije molitve što ištu svoje nebo
To su dvije prijetnje što traže svoga boga.
One su dva druga što često idu u raskorak
Ruke su dva duga pitanja koja
Nemaju kome da se
Povjere.
Ruke bez ruku su siromasi ubogi
Prebacimo ruke s dvije suprotne obale
Njihova sjena u ogledalu voda biće
Virovima radost,
Prebacimo dlanove, prebacimo prste, prebacimo jagodice.
Za most čvršći od stakla, od cementa, od čelika.
Neka preko njega prelaze
Bez ikakve carine
Dragocjenosti
Daha
Pogleda
Poljubaca
I onih krhkih riječi koje se
Mogu reći
Šapatom
Samo.