STA TO BESE LJUBAV.......
Smuvali se kao klinci na početku srednje, cijele dane provodili zajedno,
posle 4 godine veze čak počeli da planiramo i budućnost, klinci, ali
mnogo zreliji, shvatali smo se, sudbina, ona odlazi na drugi kraj
svijeta, nije moglo više. Riješio sam da više nikada ne čujem ništa o
njoj, ja na faks, odvojio se od svih, dobijem priliku i odem u
inostranstvo. 5 godina, i nijedan dan nije prošao da ne pomislim na nju,
ali izblijede sjećanja. Našao super posao, sredio život potpuno, i
posle 10 godina se vraćam u rodni grad da vidim moje. Idem ulicom,
sjećanja naviru, i na mjestu gdje sam je prvi put poljubio, sretnem je,
vodi malu djevojčicu za ruku, koliko samo liči na nju. Stojimo na par
koraka i gledamo jedno u drugo, suze mi naviru, a sjećanja samo lete dok
jedva stojim na nogama. I kroz suze mi kaže: reci nešto, samo da ti
čujem glas još jednom. Samo sam uspio da kažem: Lijepa si kao i onog
dana kad sam te izgubio. Pogledao sam još jednom malog anđela pored nje.
Jedan dio mene je umro.........