Mržnja prema srećnijim i bogatijim vršnjacima

Izvinjavam se za malo duži post koji sledi, nije moglo kraće.

U kasnim sam dvadesetim i ne mogu da se oduprem ovom osećaju, tačnije mržnji zbog propuštenih dogadjaja i mogućnosti koje sam mogao da prodjem i imam, samo da sam imao sreću kakvu su imali moji mnogo bogatiji i srećniji vršnjaci (pa i moj mladji polu-brat i rodjaci koje zbog toga mrzim i sa njima ne razgovaram). Jednostavno šta god da sam prolazio u životu bilo je prožeto stresovima ili je bilo na mnogo nižem nivou od mogućeg, od druženja, preko raznoraznih dogodovština, putovanja, pa i ljubavnih veza. A sve to zbog siromaštva i niskog standarda. Znam ja za onu čuvenu floskulu "svako je krojač svoje sreće" i "ako se boriš i ti ćeš jednog dana imati sve to", ali sada kako se bližim tridesetoj vidim koliko to nije tačno i koliko neke stvari nikad neće biti osvojene i nadoknadjene, ma koliko se čovek trudio ili verovao, a sve i da ih osvoji jednom biće prekasno jer će već biti star. Poznajem ljude mojih godina kojima je svaki dan mladosti bio bezbrižan i pun dogodovština, nikad se ni oko čega nisu cimali, uvek imali mnogo novca, najbolje devojke, izlazili skoro svako veče na najbolja mesta, imali ogromno društvo sličnog standarda, proputovali i prošli ono što ja neću pa da se još triput rodim, išli na medjunarodne festivale i koncerte, zimovali po vikendicama i najboljim plažama, bili u vezi i spavali sa ribama kakve su meni ma koliko se trudio jednostavno nedostupne. Znam da nismo svi isti ali malo mi se sere od te osudjenosti na prosek i ispodprosečnost u svemu. Pogotovu što svi ti likovi pored toga što su uvek bili bezbrižni i imali sve nabolje, i kroz školu prodjoše opušteno, završiše privatne faksove i dobiše dobro plaćene poslove odmah. Sve bez ikakvih stresova... kako živeti svoj usrani život kad znamo da neko samo uživa i nastaviće da uživa dok ne ostari. Toliko protraćenih sati, sjebanih minuta, nikad odživljenih životinih momenata, propuštenih dogodovština... i sad ti budi ozbiljan, radi, privredjuj. Ne znam gde će me odvesti ova mržnja ali ZNAM da neće splasnuti, svakim danom je sve veća i ta nepravda i uskraćenost me užasno boli, a motivacione priče o "nadoknadjivanju i uživanju u starosti" su obično sranje i nikad mi nisu pomagale, nisam toliko glup pa da se primam na te ušećerene priče za sirotinju i bednike koji godinama ni na more nisu otišli a kamoli šta drugo. Skromnost takodje ne pomaže, ne vidim što ja uvek da budem skroman dok drugi samo uživaju, gde je tu pravda?
Bila sam ubeđena da sam odgovorila ovde, al hebiga.
Mislim da smo ti i ja već imali neki ovakav razgovor na temi Motivacioni govornici ili šta tome slično. Mogu ponoviti ono što sam pisala i tamo, jer mnoga pitanja koja postavljaš meni vuku na New Age i ostalo laprdanje (ne kažem da ti laprdaš, govorim o stvarima koje su tebi laprdali drugi da u njih treba da veruješ a koje si, čini mi se, prepoznao samo kao laprdanje, što i jesu).
"Svako je krojač svoje sreće" je narodna doskočica koja u svojoj biti ne znači ono kako se danas tumači. U principu to znači samo da ćeš požeti ono što si posijao, i obrnuto. Nema šanse da poverujem da su ljudi nekada imali kretenske ideje za (dodatno) zaglupljivanje ovaca kao današnji motivacioni i ostala bagra. Ako pušiš, postoji šansa da ćeš umreti od bolesti pluća. Ako nikad u životu du.pe nisi pomerio, najverovatnije ćeš biti gladan. Ako tretiraš ljude ko stoku, ne očekuj da te ljudi vole. Itd.

To ne znači da je "tvoja sudbina samo i jedino u tvojim rukama", jer nije. Može se činiti da je krojač svoje sreće i tvoja sudbina u tvojim rukama isti đavo, ali nije. "Tvoja sudbina samo u tvojim rukama" je od mnogo veće implikacije i momentuma. I u stanju je nabiti mnogo veći (i totalno neargumentovani) kompleks krivice ljudima. U svom si postu sam naveo kako gledaš ljude koji su odrastali i žive u drugačijim okolnostima nego si im ti ikada imao pristup, ako sam te dobro razumela. Ne verujem Ben Šapiru i ostalim nadobudnim a iz bogatih porodica Američanima da me uče kako te i takve okolnosti ništa ne znače. Ljudi se ne rađaju jednaki - u smislu da se ne rađaju u istim okolnostima i s istim mogućnostima. Naravno da je moguće dripcu iz bogate familije da prokocka sve što mu je đed ostavio u amanet i završi na ulici, i naravno da je moguće detetu iz geta da se obogati - ALI to nije pravilo. To je na razini incidenta, ne pravila. Sva su društva klasna, čak i ona koja najviše galame da to nisu (vidi: USA), i fakt je da će ti se u životu otvoriti bolje i veće mogućnosti ako si rođen u određenom socijalnom krugu. Slična je, iako ne ista, stvar i s lepotom - ako si zgodan, otvoriće ti se više vrata nego ako si zvonar Bogorodičine crkve. Ne kažem da je to pošteno, ali hej, ko još uvek veruje da je život pošten?

Ako uopšte postoji neko naravoučenije, onda je to ne težiti nečemu što ti je van dosega (i, za sve New Age magarce: ne, u životu ti NIJE sve dostižno i moguće). Po tome kako ogorčeno zvučiš - i time ne mislim ništa loše o tebi, to je potpuno ljudska reakcija - rekla bih da si previše slušao te New Age majmunade, ili ljude koje su im poverovali - i to je UPRAVO ono zbog čega mislim da su iste opasne i u principu bi im se trebalo pristupati isto ko i teoretičarima zavere. Ili još i malo gore. Jer, teško da ćeš nekog s iole mozga ubedit da je zemlja ravna, ali ima ljudi s celim mozgom koji zaista veruju u te gluposti kako se "svemir urotio da ti pomogne" - mislim, bar dok se žestoko ne opeku.

Nemaš nikakve koristi od gledanja u druge ljude i to kako oni u životu bolje prolaze iz ovog ili onog razloga. To bi ti bilo isto ko da gledaš Bred Pita i kukaš što je on zgodniji od tebe. Pa eto, jeste, hebiga. I mada je fakt da će neki ljudi definitvno bolje proći u životu od tebe prosto zato što su se bogati rodili, ili lepši rodili, ili im je pomogao sretan i skroz nasumičan sticaj okolnosti - nećeš imati nikakve vajde gledajući u njih i proklinjući sebe što je njih os.ralo a tebe ne. Znam da nije nikakva ohrabrujuća ideja, ali jedino što možeš to je da se trudiš u okviru svojih (realnih, ne "kosmičkih") moći, i da probaš naći zadovoljstvo u onome što postigneš, bez obzira da li se to može meriti s onima koji su od tebe bogatiji ili lepši. Jer ovako nikad nikakvo zadovoljstvo nećeš postići. Moja generacija je taman započela adolescenciju kad su ovde izbili ratovi i započelo sveopšte ludilo. Mnogi od njih danas su skroz ok ljudi, dobrog života i imovnog stanja, imaju žene i muževe koji ih vole itd. Šta bi bilo od svi njih da su poverovali kad je Sloba onomad pričao da se Marko obogatio tako što je skupljao gajbice, da su to uzeli ko zlatno pravilo kako je "dovoljno samo da se potrudiš" i "svemir će se udružiti da ti pomogne"?

Dok je prava istina da i mama i tata tu "malo" pripomognu. :mrgreen:
 
Izvinjavam se za malo duži post koji sledi, nije moglo kraće.

U kasnim sam dvadesetim i ne mogu da se oduprem ovom osećaju, tačnije mržnji zbog propuštenih dogadjaja i mogućnosti koje sam mogao da prodjem i imam, samo da sam imao sreću kakvu su imali moji mnogo bogatiji i srećniji vršnjaci (pa i moj mladji polu-brat i rodjaci koje zbog toga mrzim i sa njima ne razgovaram). Jednostavno šta god da sam prolazio u životu bilo je prožeto stresovima ili je bilo na mnogo nižem nivou od mogućeg, od druženja, preko raznoraznih dogodovština, putovanja, pa i ljubavnih veza. A sve to zbog siromaštva i niskog standarda. Znam ja za onu čuvenu floskulu "svako je krojač svoje sreće" i "ako se boriš i ti ćeš jednog dana imati sve to", ali sada kako se bližim tridesetoj vidim koliko to nije tačno i koliko neke stvari nikad neće biti osvojene i nadoknadjene, ma koliko se čovek trudio ili verovao, a sve i da ih osvoji jednom biće prekasno jer će već biti star. Poznajem ljude mojih godina kojima je svaki dan mladosti bio bezbrižan i pun dogodovština, nikad se ni oko čega nisu cimali, uvek imali mnogo novca, najbolje devojke, izlazili skoro svako veče na najbolja mesta, imali ogromno društvo sličnog standarda, proputovali i prošli ono što ja neću pa da se još triput rodim, išli na medjunarodne festivale i koncerte, zimovali po vikendicama i najboljim plažama, bili u vezi i spavali sa ribama kakve su meni ma koliko se trudio jednostavno nedostupne. Znam da nismo svi isti ali malo mi se sere od te osudjenosti na prosek i ispodprosečnost u svemu. Pogotovu što svi ti likovi pored toga što su uvek bili bezbrižni i imali sve nabolje, i kroz školu prodjoše opušteno, završiše privatne faksove i dobiše dobro plaćene poslove odmah. Sve bez ikakvih stresova... kako živeti svoj usrani život kad znamo da neko samo uživa i nastaviće da uživa dok ne ostari. Toliko protraćenih sati, sjebanih minuta, nikad odživljenih životinih momenata, propuštenih dogodovština... i sad ti budi ozbiljan, radi, privredjuj. Ne znam gde će me odvesti ova mržnja ali ZNAM da neće splasnuti, svakim danom je sve veća i ta nepravda i uskraćenost me užasno boli, a motivacione priče o "nadoknadjivanju i uživanju u starosti" su obično sranje i nikad mi nisu pomagale, nisam toliko glup pa da se primam na te ušećerene priče za sirotinju i bednike koji godinama ni na more nisu otišli a kamoli šta drugo. Skromnost takodje ne pomaže, ne vidim što ja uvek da budem skroman dok drugi samo uživaju, gde je tu pravda?
Zato što si verovatno vaspitavan da je skromnost vrlina, što i jeste tačno. Biće ipak, da si tu vrlinu pogrešno razumeo. To ne znači da trebaš biti materjalno bogat, osrednji ili slabijeg imovnog stanja. Skromnost kao vrlina znači, da ukoliko jesi skroman, bićeš srećniji sa tim čime raspolažeš!
U suprotnom, možeš imati "brda i doline", ukoliko žudiš za "još", tome nikada kraja..."vrcino kolo" koje te neće usrećiti. Novac kao bogatstvo znači samo jednu jedinu stvar: " neće te usrećiti, ali ti može sprečiti mnogobrojne nedaće"!To je njegova moć!Sreću moraš tražiti u drugim stvarima, zapravo, ne u stvarima, nego u ljudima.Tačno je da si bogat čovek, ako imaš bar dva prijatelja u životu!Bogati ljudi, čime god da su stekli svoje materjalno bogatstvo, vrlo dobro poznaju njegovu pravu moć.Zato novac i koriste, tamo gde ima "prođu". Kao što znaju da taj isti novac uskoro neće vrediti "pišljive pare", ukoliko ga ne ulože,ne okrenu, obrnu... nazovi to kako hoćeš, ali za to čovek mora imati i pomalo mozga.Taj novac koji se ne umrtvljuje, pravi samo onaj ko ima nešto u glavi ili ko je ludo hrabar i reskira, pa se rizik na kraju isplati.Dakle,samo mali procenat je "srećnika" o kojima ti pišeš.Uživanje u lagodnom životu nije život. Jer, kad život "pomeša karte",njima izmiče tlo pod nogama.
 
odredjene rečenice i izjave.
ne, život je prokletstvo. pa zato što je očito prenesrećan (ako ne troluje a troluje 98%), zašto da jebbeno pati?! O.o sadista..
nije on pile pa da se tek ispili,on je ljudsko biće valjda a ne pile,nešto si pomešala.
znači
nije,ništa čudno nema u životu
nisu,okolnosti sa kojima se radjamo su one koje upravo odredju stvarnost koju ćemo ''stvoriti'',ni na šta mi utičemo,mi smo posledica a ne uzrok.
pa i mržnja može da bidne konstruktivna
Jeste...on je "besno pile"!Pilence, ustvari.
 
Bila sam ubeđena da sam odgovorila ovde, al hebiga.
Mislim da smo ti i ja već imali neki ovakav razgovor na temi Motivacioni govornici ili šta tome slično. Mogu ponoviti ono što sam pisala i tamo, jer mnoga pitanja koja postavljaš meni vuku na New Age i ostalo laprdanje (ne kažem da ti laprdaš, govorim o stvarima koje su tebi laprdali drugi da u njih treba da veruješ a koje si, čini mi se, prepoznao samo kao laprdanje, što i jesu).
"Svako je krojač svoje sreće" je narodna doskočica koja u svojoj biti ne znači ono kako se danas tumači. U principu to znači samo da ćeš požeti ono što si posijao, i obrnuto. Nema šanse da poverujem da su ljudi nekada imali kretenske ideje za (dodatno) zaglupljivanje ovaca kao današnji motivacioni i ostala bagra. Ako pušiš, postoji šansa da ćeš umreti od bolesti pluća. Ako nikad u životu du.pe nisi pomerio, najverovatnije ćeš biti gladan. Ako tretiraš ljude ko stoku, ne očekuj da te ljudi vole. Itd.

To ne znači da je "tvoja sudbina samo i jedino u tvojim rukama", jer nije. Može se činiti da je krojač svoje sreće i tvoja sudbina u tvojim rukama isti đavo, ali nije. "Tvoja sudbina samo u tvojim rukama" je od mnogo veće implikacije i momentuma. I u stanju je nabiti mnogo veći (i totalno neargumentovani) kompleks krivice ljudima. U svom si postu sam naveo kako gledaš ljude koji su odrastali i žive u drugačijim okolnostima nego si im ti ikada imao pristup, ako sam te dobro razumela. Ne verujem Ben Šapiru i ostalim nadobudnim a iz bogatih porodica Američanima da me uče kako te i takve okolnosti ništa ne znače. Ljudi se ne rađaju jednaki - u smislu da se ne rađaju u istim okolnostima i s istim mogućnostima. Naravno da je moguće dripcu iz bogate familije da prokocka sve što mu je đed ostavio u amanet i završi na ulici, i naravno da je moguće detetu iz geta da se obogati - ALI to nije pravilo. To je na razini incidenta, ne pravila. Sva su društva klasna, čak i ona koja najviše galame da to nisu (vidi: USA), i fakt je da će ti se u životu otvoriti bolje i veće mogućnosti ako si rođen u određenom socijalnom krugu. Slična je, iako ne ista, stvar i s lepotom - ako si zgodan, otvoriće ti se više vrata nego ako si zvonar Bogorodičine crkve. Ne kažem da je to pošteno, ali hej, ko još uvek veruje da je život pošten?

Ako uopšte postoji neko naravoučenije, onda je to ne težiti nečemu što ti je van dosega (i, za sve New Age magarce: ne, u životu ti NIJE sve dostižno i moguće). Po tome kako ogorčeno zvučiš - i time ne mislim ništa loše o tebi, to je potpuno ljudska reakcija - rekla bih da si previše slušao te New Age majmunade, ili ljude koje su im poverovali - i to je UPRAVO ono zbog čega mislim da su iste opasne i u principu bi im se trebalo pristupati isto ko i teoretičarima zavere. Ili još i malo gore. Jer, teško da ćeš nekog s iole mozga ubedit da je zemlja ravna, ali ima ljudi s celim mozgom koji zaista veruju u te gluposti kako se "svemir urotio da ti pomogne" - mislim, bar dok se žestoko ne opeku.

Nemaš nikakve koristi od gledanja u druge ljude i to kako oni u životu bolje prolaze iz ovog ili onog razloga. To bi ti bilo isto ko da gledaš Bred Pita i kukaš što je on zgodniji od tebe. Pa eto, jeste, hebiga. I mada je fakt da će neki ljudi definitvno bolje proći u životu od tebe prosto zato što su se bogati rodili, ili lepši rodili, ili im je pomogao sretan i skroz nasumičan sticaj okolnosti - nećeš imati nikakve vajde gledajući u njih i proklinjući sebe što je njih os.ralo a tebe ne. Znam da nije nikakva ohrabrujuća ideja, ali jedino što možeš to je da se trudiš u okviru svojih (realnih, ne "kosmičkih") moći, i da probaš naći zadovoljstvo u onome što postigneš, bez obzira da li se to može meriti s onima koji su od tebe bogatiji ili lepši. Jer ovako nikad nikakvo zadovoljstvo nećeš postići. Moja generacija je taman započela adolescenciju kad su ovde izbili ratovi i započelo sveopšte ludilo. Mnogi od njih danas su skroz ok ljudi, dobrog života i imovnog stanja, imaju žene i muževe koji ih vole itd. Šta bi bilo od svi njih da su poverovali kad je Sloba onomad pričao da se Marko obogatio tako što je skupljao gajbice, da su to uzeli ko zlatno pravilo kako je "dovoljno samo da se potrudiš" i "svemir će se udružiti da ti pomogne"?

Dok je prava istina da i mama i tata tu "malo" pripomognu. :mrgreen:
Lepo je kad roditelji mogu pomoći...važno da ti ne "odmažu". Ako je obrut slučaj, najbolje da "pali" dalje od roditelja i da živi svoj život!
Msm,...to je najbolje, u kojem god slučaju.
 

Back
Top