Mržnja prema roditeljima zbog zlostavljanja u detinjstvu.

Slobodni mislilac

Aktivan član
Poruka
1.941
Autorska tema.

Jako zanimljiva psihološko mentalna pojava mržnje prema roditeljima zbog zlostavljanja u detinstvu. Zaista ima roditelja koji su sve ne samo roditelji, naprotiv najveći neprijatelji koju do te mere muče svoju decu da im ostavljaju posledice za celi život a jedna od njih je i mržnja koju "poseju" kod dece, prema sebi samima. Ko ima kakva znanja ili saznanja o tome, neka piše.
 
ne da ima nego jedino takvi roditelji i postoju
svaki roditelj je ološ i djubre od čoveka zbog same te činjenice da je RODITELJ,da je nedužno biće preno iz nepostojanja u postojanje da se pati i na kraju svejedno svakako predje u nepostojanje,nidje veze,čist sadizam i satanizam

dok roditeljstvo ne počne da se kvalifikuje kao najteže krivično delo nećemo evoluirati kao društvo
 
ne da ima nego jedino takvi roditelji i postoju
svaki roditelj je ološ i djubre od čoveka zbog same te činjenice da je RODITELJ,da je nedužno biće preno iz nepostojanja u postojanje da se pati i na kraju svejedno svakako predje u nepostojanje,nidje veze,čist sadizam i satanizam

dok roditeljstvo ne počne da se kvalifikuje kao najteže krivično delo nećemo evoluirati kao društvo
............upravo obratno

Nisu roditelji ti koji prenose dečije duše iz netelesnog postojanja in karne, nego su deca ta koja čekaju odgovarajuće roditeljske parove kako bi se karnirala.
 
Autorska tema.

Jako zanimljiva psihološko mentalna pojava mržnje prema roditeljima zbog zlostavljanja u detinstvu. Zaista ima roditelja koji su sve ne samo roditelji, naprotiv najveći neprijatelji koju do te mere muče svoju decu da im ostavljaju posledice za celi život a jedna od njih je i mržnja koju "poseju" kod dece, prema sebi samima. Ko ima kakva znanja ili saznanja o tome, neka piše.
Odnos prema detetu zavisi od zrelosti roditelja: neki/mnogi roditelji su primitivni, agresivni, psiho-emocionalno, fizicki ... ponekad i seksualno, zlostavljaju sopstvenu decu.

Takvi roditelji licnu inferiornost i neuspehe u drustvu istresaju na deci koja su isuvise mala i zavisna u svakom smislu, da bi mogla da se odbrane. Redje su oba roditelja zlostavljaci, uglavnom su to ocevi.

Doduse, ima i roditelja koji shvataju da je dete covek i da oni - roditelji, imaju duznost, obavezu i privilegiju da mu pomognu da se priseti tog odraslog stanja svog postojanja.
 
Autorska tema.

Jako zanimljiva psihološko mentalna pojava mržnje prema roditeljima zbog zlostavljanja u detinstvu. Zaista ima roditelja koji su sve ne samo roditelji, naprotiv najveći neprijatelji koju do te mere muče svoju decu da im ostavljaju posledice za celi život a jedna od njih je i mržnja koju "poseju" kod dece, prema sebi samima. Ko ima kakva znanja ili saznanja o tome, neka piše.
Dobra ti je tema..nije lako biti roditelj, mislim da je bilo dosta propusta u mom odrastanju, možda zbog toga imam bipolarni poremećaj. Ali mržnja je greška, ne mrzim ih, naprotiv. Sad imamo fin odnos, volim ih sa njihovim greškama, a mislim da i oni mene sa mojim.
 
Родитељи ниског степена развоја свести децу доживљавају као "ништа", јер она - деца, због свог узраста немају никакав утицај и моћ у породици, друштву у коме живе и током контакта са другим особама. Другим речима, такви родитељи (примитивни, агресивни, зли...) не плаше се своје деце, те из тог разлога спонтано не осећају потребу да ту своју децу "испоштују" и третирају као човека у настајању. Тада се дешава злостављање.

Због свог узраста и немоћи деца такву негативну ситуацију не могу да измене, али не могу ни да забораве, што узрокује да их траума злостављања прогања читавог живота и у доброј мери га моделује.
 
Родитељи ниског степена развоја свести децу доживљавају као "ништа", јер она - деца, због свог узраста немају никакав утицај и моћ у породици, друштву у коме живе и током контакта са другим особама. Другим речима, такви родитељи (примитивни, агресивни, зли...) не плаше се своје деце, те из тог разлога спонтано не осећају потребу да ту своју децу "испоштују" и третирају као човека у настајању. Тада се дешава злостављање.

Због свог узраста и немоћи деца такву негативну ситуацију не могу да измене, али не могу ни да забораве, што узрокује да их траума злостављања прогања читавог живота и у доброј мери га моделује.

Upravo tako, svaka čast na komentaru.
 
Родитељи ниског степена развоја свести децу доживљавају као "ништа", јер она - деца, због свог узраста немају никакав утицај и моћ у породици, друштву у коме живе и током контакта са другим особама. Другим речима, такви родитељи (примитивни, агресивни, зли...) не плаше се своје деце, те из тог разлога спонтано не осећају потребу да ту своју децу "испоштују" и третирају као човека у настајању. Тада се дешава злостављање.

Због свог узраста и немоћи деца такву негативну ситуацију не могу да измене, али не могу ни да забораве, што узрокује да их траума злостављања прогања читавог живота и у доброј мери га моделује.
i treba da ih tako doživljavaju jer deca i jesu ništa
tj SVI a ne samo deca su-niko i ništa
 
Upravo tako, svaka čast na komentaru.
:)


i treba da ih tako doživljavaju jer deca i jesu ništa
tj SVI a ne samo deca su-niko i ništ


Spontano postovanje/nepostovanje drugih odraz je sopstvene nutrine, mada se taj odnos u izvesnoj meri moze ispraviti, tj. ublaziti, usled normi i obicaja ili usled zakona koji vladaju u tom drustvu.

No, praksa pokazuje da je u tim slucajevima takvo ispoljavanje odnosa prema deci vise spoljna forma ponasanja, dok u kuci vladaju odnosi koje zlostavljac smatra jedino ispravim ("Tata je jako strog",al' on kaze da to tako treba da bude").

Sustinski gledano, sto je roditelj-zlostavljac neuspesniji i razocaraniji u sebe i zivot koji vodi, to ce imati sklonosti da kaznjava i zlostavlja sopstvenu decu koristeci banalne povode za to zlostavljanje.
 
:)





Spontano postovanje/nepostovanje drugih odraz je sopstvene nutrine, mada se taj odnos u izvesnoj meri moze ispraviti, tj. ublaziti, usled normi i obicaja ili usled zakona koji vladaju u tom drustvu.

No, praksa pokazuje da je u tim slucajevima takvo ispoljavanje odnosa prema deci vise spoljna forma ponasanja, dok u kuci vladaju odnosi koje zlostavljac smatra jedino ispravim ("Tata je jako strog",al' on kaze da to tako treba da bude").

Sustinski gledano, sto je roditelj-zlostavljac neuspesniji i razocaraniji u sebe i zivot koji vodi, to ce imati sklonosti da kaznjava i zlostavlja sopstvenu decu koristeci banalne povode za to zlostavljanje.
a dal je to baš tako?
 
:)





Spontano postovanje/nepostovanje drugih odraz je sopstvene nutrine, mada se taj odnos u izvesnoj meri moze ispraviti, tj. ublaziti, usled normi i obicaja ili usled zakona koji vladaju u tom drustvu.

No, praksa pokazuje da je u tim slucajevima takvo ispoljavanje odnosa prema deci vise spoljna forma ponasanja, dok u kuci vladaju odnosi koje zlostavljac smatra jedino ispravim ("Tata je jako strog",al' on kaze da to tako treba da bude").

Sustinski gledano, sto je roditelj-zlostavljac neuspesniji i razocaraniji u sebe i zivot koji vodi, to ce imati sklonosti da kaznjava i zlostavlja sopstvenu decu koristeci banalne povode za to zlostavljanje.

Ima i poslovno i materijalno "uspešnih" roditelja zlostavljača dece.


Rasturenih porodica.

 
a dal je to baš tako?
Ima i poslovno i materijalno "uspešnih" roditelja zlostavljača dece.


Rasturenih porodica.
Наравно, злостављача има у свим категоријама и нивоима друштва, само генерално гледано, њихов број код успешних/самоостварених и образованих социјалних група неупоредиво је мањи у односу на остале групе. Такви родитељи сопствену децу - али децу својих пријатеља и рођака, третирају са поштовањем и уважавањем, и охрабрују их да испоље и материјализују своје таленте (чиме остварују Сврху Живота своје текуће инкарнације).

Многи родитељи-злостављачи и сами су били злостављани од стране својих родитеља током одрастања, те стога, они и не сматрају да у томе има ичега лошег, док већина на један полусвестан начин осећа задовољство у злостављању своје деце - на тај начин они се преко своје недужне деце "свете" за злостављање којем су били изложени током одрастања.

Проблем злостављане деце тешко је превазићи, с обзиром да је емоционална траума невидљива, те самим тиме и недоступна некој врсти "хируршке интервенције". На овим просторима одлазак код психолога-психијатра сматра се потрвдом да сте луди, чиме би се обрадовало пола комшилука и већина колега са посла.

Верници ће као начин превазилажења бола из детињства прибећи одласку у манастир... и целивању мошти светог..., а да ли то има неког ефекта, остављамо вам да сами закључите на основу сопственог искуства.

Као Духовник - у животној ситуацији у којој јесмо и на основу одлука духовних свести везано за Србију, једино што доступно можемо да препоручимо особама које су злостављане током детињства, јесте исцељујће каналисање на даљину, било личним упућивањем молби или активирањем исцељујућих духовних записа, рецимо енергија Љубичастог Пламена, чија је главна сврха чишћење негативних емоција и траума.
 
Autorska tema.

Jako zanimljiva psihološko mentalna pojava mržnje prema roditeljima zbog zlostavljanja u detinstvu. Zaista ima roditelja koji su sve ne samo roditelji, naprotiv najveći neprijatelji koju do te mere muče svoju decu da im ostavljaju posledice za celi život a jedna od njih je i mržnja koju "poseju" kod dece, prema sebi samima. Ko ima kakva znanja ili saznanja o tome, neka piše.
Pa nije za ceo zivot,samo dok ne dobijes svoje dete i nastavis lozu
 
Autorska tema.

Jako zanimljiva psihološko mentalna pojava mržnje prema roditeljima zbog zlostavljanja u detinstvu. Zaista ima roditelja koji su sve ne samo roditelji, naprotiv najveći neprijatelji koju do te mere muče svoju decu da im ostavljaju posledice za celi život a jedna od njih je i mržnja koju "poseju" kod dece, prema sebi samima. Ko ima kakva znanja ili saznanja o tome, neka piše.
Otac nije bio ko roditelj.Majka super.
 
A nisam im nikada rijec rekla.
Зато и даље осећате бол... извините...

Додуше, расправа, пребацивање кривице и свађа ретко када дају позитиван резултат и промену односа на реалацији родитељи-дете, осим што особи - у овом случају детету које се осећа жртвом, помажу да из свог енергетског система избаци критичан део негативне енергије поменуте трауме. То ће у извесној мери представљати олакшање, али неће у потпуности разрешити бол настале трауме.
 
Зато и даље осећате бол... извините...

Додуше, расправа, пребацивање кривице и свађа ретко када дају позитиван резултат и промену односа на реалацији родитељи-дете, осим што особи - у овом случају детету које се осећа жртвом, помажу да из свог енергетског система избаци критичан део негативне енергије поменуте трауме. То ће у извесној мери представљати олакшање, али неће у потпуности разрешити бол настале трауме.
Kad se sjetim mama me moli da udjem u kucu,da on nebi galamio.
 
Sto puta sam joj rekla ostavi ga.
Roditelj zlostavljac - najcesce su to ocevi, zlostavljanjem dece (i supruge) ostvaruje homeostazu sopstvenog osecaja moci, jer to ne moze u drustvu sebi jednakih ili mocnijih od sebe.

Veoma vazan deo zlostavljanja jeste spontani energetski vampirizam koji se pritom odigrava, s obzirom da su clanovi porodice preko prednjih pet cakri medjusobno povezani.

Uvlacenjem u raspravu, nametanjem krivice i psiho-emocionalnom/fizickom agresijom roditelj-zlostavljac otkida i prisvaja psiho-emocionalne energije koje je dete ulozilo u cilju samoodbrane, sto roditelja-vampira revitalizuje i cini zavisnim od nove doze detetovih energija.

Ukoliko je roditelj-zlostavljac Gestapo agent, to vampirisanje deteta (najcesce i supruge) metodoloski je prouceno i sprovodi se po tacno utvrdjenom protokolu.
 

Back
Top