Most Olga i Suada

@Kćerka Direktora Cirkusa

Ućutala si se, nisi ni osudila zločin već napala postavljača teme.
Nisi osudila zločince niti bar napisala da je vrijeme da se istraži to i objave imena ubica tih četvero Sarajlija.

A ovamo lafo glumiš neku žrtvu....
Tada je to bilo IN! Kao i sa DVA kilometra udaljenosti, jednom minobacačkom minom pogoditi MARKALE!!! To je i danas, sa GPS tehnologijom teško ostvariti!! :rotf: :rotf:
 
Pogledajte prilog 1829132

03. decembra 1999. godine, Most "Suada Dilberović" je preimenovan u "Most Suade i Olge".

Podsjećanja radi, most se prvobitno zvao "Most Vrbanja", pa je preimenovan u "Most Suade Dilberović" (6. april 1996. godine), a 03. decembra 1999. godine je dakle ponovo preimenovan u "Most Suade i Olge", prenosi Historija.ba.

Danas se na mostu nalazi spomen ploča u sjećanje na ove dvije nevine žrtve na kojoj piše: "Kap moje krvi poteče i Bosna ne presuši."

Suada Dilberović i Olga Sučić su prve žrtve agresije na Bosnu i Hercegovinu. Suada Dilberović je bila studentica medicine Sarajevskog Univerziteta porijeklom iz Dubrovnika.


Suada je prva žrtva opsade Sarajeva i smatra se prvom žrtvom agresije na Bosnu i Hercegovinu od 1992 - 1995. godine. U martu 1992. godine u Sarajevu je došlo do sukoba između pripadnika Srpske Demokratske Stranke (SDS) i policajaca pod kontrolom vlade Bosne i Hercegovine kad su Srbi na Grbavici i Vracama postavili barikade.

5. aprila 1992. godine održale su se demonstracije za mir, na kojima su građani Sarajeva tražili od agresorskih snaga da uklone barikade i da se povuku. Pripadnici SDS-a (četničke snage) su pucali sa krova hotela Holliday Inn na demonstrante i ubili Suadu Dilberović.

Na istom mjestu kao i Suada, ubijena je i Olga Sučić, pa se zbog toga na mostu, na kojem su ubijene ove dvije mlade djevojke, nalazi spomenik njima dvjema kao prvim žrtvama agresije u Sarajevu.

https://www.sarajevo.ba/en/article/...9-godine-most-suade-dilberovic-dobio-novo-ime


Sa zvanične stranice grada Sarajeva, Olgu i Suadu ubili su "srpski snajperisti" SDS-a. Međutim, istina je drugačija...

Pitanja koja se nameću daju logičke odgovore i zaključke koje sada potvrđuje i tadašnji federalni policijski oficir te govori odakle su ubijene i gdje su nađene čahure kao i ko je izdao naredbu da se puca.

Ako su pucali srpski snajperisti sa zgrade hotela, to znači da su pucali sa muslimanske strane. Oni su tada uhapšeni, hotel je opkoljen i tadašnje specijalne snage policije su ih uhapsile.
Logički bi bilo da su objavljeni snimci nađenog oružja, objavljena njihova imena i proveden sudski postupak zbog dvostrukog ubistva.
Tako nešto se nikada nije desilo. Kako je to moguće??!

Fino. Oni nisu ubili Olgu i Suadu a šta se stvarno desilo saznalo se nedavno i to od strane svjedoka iz prve ruke, policijskog oficira koji ih je uhapsio i na osnovu dokaza koje je prikupio on u svom intervjuu izjavljuje sledeće

"Jedini sukob nas (policije) i tih ljudi iz hotela, koje su optužili da su pucali, se desio u restoranu hotela. Tada su pružili otpor i zapucali na nas. Mi smo ih savladali i uhapsili. Nisu oni pucali sa hotela na demonstrante kada su ubijene Olga i Suada. Pucano je sa Marijin dvora, iz kuća iznad restorana, našli smo čahure i prozor sa kog je pucano, tj. mjesto sa kojeg je pucao snajperista koji je ubio Olgu i Suadu.
Kasnije sam u istrazi došao do saznanja na osnovu svjedoka da su dva političara iz vrha SDA razgovarali o deminstracijama kada je jedan rekao
-Ovi ispred skupštine su se pobunili, žele sve da nas smjene, ljuljaju nam se fotelje, šta da radimo?!!
-Poslao sam ja ljude da to srede..."


Na tom istom mostu su kasnije u toku rata ubijeni Boško i Admira, sarajevski Romeo i Julija a ubio ih je prema optužnici državnog tužilaštva Nedžad Herenda, pripadnik jedinice Ševe. On se nalazi u Holandiji i BiH je tražila njegovo izručenje ali Holandija odbija da ga isporuči iako je optužen za ratne zločine.

Nikada nigdje federalni mediji ne objavljuju u svojim podsjećanjima na Boška i Admiru ko ih je ubio.
Četvero ljudi koji su ubijeni snajperima na mostu za koje niko nikada nije odgovarao niti je Sarajevo poduzelo nešto da se pronađu snajperisti koji su ih ubili.

Evo od 23:50 iz usta policijskog oficira možete čuti sve ovo što je navedeno:



Da li je Sarajevo propagandna fabrika laži koje istina ne zanima već samo fabrikacija događaja i optužbe na račun drugih?

Нема тона на снимку.
 
Ševe su bile teroristička grupa[1][2][3] osnovana u maju 1992. u Sarajevu.[2] Grupa je bila namjenjena za terorisanje Srba, Muslimana i Hrvata koji nisu odgovarali tadašnjim političarima (Stranka demokratske akcije) na vlasti u Sarajevu.[1][3] U redovima Ševa su bili snajperisti koji su pucali čak i po pripadnicima Armije RBiH.[1][3] Grupa je bila povezana sa Ministarstvom policije Republike BiH, od kojih su dobijali logističku podršku, zatim sa službom bezbjednosti „Agencija za istraživanje i dokumentaciju“ (AID), te sa Muslimanskom obavještajnom službom.[1]

Istorija

Ševe je osnovao Alija Delimustafić[2], koji je tada bio na položaju ministra unutrašnjih poslova tadašnje Republike BiH. Ševe su prošle obuku SIS-a (Sigurnosno-informativna služba Republike Hrvatske) u Metkoviću, a zatim u iranskom kampu na Pogorelici kod Fojnice, gdje su obučeni za snajperska dejstva i podmetanje eksplozivnih naprava u cilju tihe likvidacije.[2]

Ubistvo pripadnika JNA u Velikom parku

Ševe su optužene za streljanje 8 zarobljenih pripadnika Jugoslovenske narodne armije 22. aprila 1992. u Velikom parku u samom centru Sarajeva.[4][5]

Ubijanje civila na Grbavici

Ševe su tokom rata u Sarajevu snajperima ubijale civile na Grbavici, koja je u to vrijeme bila u sastavu Srpskog Sarajeva.[5] Prema priznanju pripadnika Edina Garaplije, Ševini snajperisti su se penjali na zgrade i odatle pucali po Srbima na Grbavici.[5] Oni nisu vodili računa da li gađaju djecu, žene, starce.[5]

Ubistvo francuskog vojnika

Ševe su optužene i za ubistvo francuskog vojnika kod Izvršnog vijeća u samom centru Sarajeva.[5] Francuski vojnik je ubijen snajperom, a pripadnik Ševa Nedžad Herenda je u svom iskazu potvrdio da su likvidaciju počinile Ševe kako bi mogli da za taj zločin optuže Srbe.[5] Istražitelji su utvrdili da metak nije mogao da dođe sa srpskih položaja.[5]

Ubistvo Boška i Admire na Vrbanja mostu

Ubistvo momka i djevojke, Srbina Boška Brkića i Muslimanske Admire Ismić[5] (vidi i Romeo i Julija u Sarajevu), koji su 18. maja 1993. pokušali da pređu Miljacku preko Vrbanja mosta i odu na Grbavicu koja je tada bila u sastavu Srpskog Sarajeva, je događaj koji je putem medija obišao čitav svijet.[5] Mediji su za ovaj zločin optužili Srbe, dok je pripadnik Ševa Nedžad Herenda u svom iskazu priznao da su zločin počinile Ševe i optužili Srbe u propagandne svrhe.[5] Prema svjedočenju pripadnika AIDA (Muslimanska obavještajna služba) Edina Garaplije, koji je dao pred tužilaštvom u Sarajevu u aprilu 2002, Boška i Admiru je ubio pripadnik Ševa Nedžad Herenda koji je zamaskiran iz snajpera pucao sa zgrade Steleksa (diskoteka Elektrotehničkog fakulteta).[6] Edin Garaplija je u istoj izjavio izjavio da su Boško i Admira ubijeni jer su pokušali da pobjegnu na stranu Republike Srpske.[6]

Atentat na Sefera Halilovića

U atentatu na Sefera Halilovića 7. jula 1993. prilikom koga su ubijeni Halilovićeva supruga i njen brat, Ševe su postavile eksplozivnu napravu.[2] Prethodno su na mjesto zločina rasporedile parčad, da bi nakon samog aktiviranja eksplozivne naprave optužili Srbe za granatiranje koje se nije desilo.[2][5] Nedžad Herenda, jedan od tri počinilaca, je u iskazu na audio-snimku priznao da su lažno za ovaj zločin optužili Srbe.[2] Vještak Našet Muninagić je utvrdio da ne radi o srpskog granati, nego o postavljenoj eksplozivnoj napravi.[5]

Hapšenje Mušana Topalovića Cace

Ševe su snajperima dejstvovale tokom operacije „Trebević“ po pripadnicima Desete brdske brigade Armije Republike BiH, kojom je komandovao Mušan Topalović Caco, i po pripadnicima policije Republike BiH koja je imala zadatak da uhapsi Topalovića[5] da bi izazvale sukob između pripadnika policije i Desete brdske brigade.[5]


https://sr.wikipedia.org/sr-el/Шеве_(терористичка_група)
 


Boško i Admira voljeli su se neizmjerno. Godine 1986. bili su tipični jugoslavenski tinejdžeri. Njegova majka kaže da su ih zanimala auta, filmovi i muzika. Te godine, nažalost, od srčanog udara umro je njegov otac i Boško "odrasta". Pritom ga šalju na služenje vojnog roka, u Srbiju. Ipak, ni to ih nije razdvojilo. Pisali su jedno drugom svaki dan. Ovo su rečenice iz njihovih pisama:

„Moja najdraža Admira,
Svaku noć kada legnem u krevet, ne mogu zaspati jer mislim na tebe. Ljubavi moja, ti si jedina sreća koju imam...“
„Moja draga ljubavi,
Sarajevo noću je najljepša stvar na svijetu. Možda bih mogla živjeti negdje drugdje, ali samo ako bih bila natjerana. Još je samo malo vremena preostalo do trenutka kad ćemo opet biti zajedno. Nakon toga, baš nas ništa neće moći razdvojiti...“
„Moja najdraža Admira,
Tako mi mnogo nedostaješ i ne mogu ti ni opisati riječima. Sada, sav moj život svodi se na dan kada ću odslužiti rok i vidjeti te opet...“

"Neki su ga počeli napadati, čak i fizički, jedan je bacio kamen. Ja sam ga štitio – da to nisam uradio, možda bi ga ubili", govorio je Ćelo i dodao je da je Boško morao otići. "Bio je ugrožen, jer ja nisam mogao stalno biti s njim – zamisli kako je kad te prijatelj 'proda', a to mu je Mišo uradio".

Početkom maja 1993, Boško je dobio poziv na ispitivanje u policijsku stanicu i prepao se najgoreg. Imao je 72 sata da se javi, prije nego što ga uhapse. Odlučio je da će pobjeći, zajedno s Admirom: skrili su se u stanu njene nane, dok im Ćelo ne sredi da napuste grad.

https://radiosarajevo.ba/metromahal...godine-otkako-su-zlocinci-ubili-ljubav/589875

Bošku je kao Srbinu u Sarajevu život bio ugrožen, morao je pobjeći iz grada ili je rizikovao da ga zatvore u jedan od logora za Srbe.
 
Većina stanovnika naziva ovaj most Vrbanja.
Da ali simbolika je u nečem drugom.

Četiri mlade osobe su ubijene na njemu iz snajpera, znači da je onaj što puca znao u koga puca jer ih je gledao kroz optički nišan.

Danas su to simboli stradanja grada sa spomenicima pa čak i filmom o sarajevskim Romeu i Juliji ali ovako kao i kćerka direktora cirkusa nikad ne potežu pitanje odgovornosti i kažnjavanja zločinaca.

Draže im je da oni budu na slobodi a da čak i sumnja ostane na Srbima, to je bolest koja je rak rana društva.
 
I samo da se zna nije ga ubio Ramiz Delalić Ćelo.
Ja sam to čuo od najmlađeg pukovnika armije bih al nikad ga ne priupitah ko ga je ubio. Možda sam i mogao saznati ali nije me tada, 1999god, interesovalo toliko.
Već te, 1999g mi reče taj oficir arbih da je Ćelo već otpisan i da je bolje da nemam kontakt sa njim.
Bila je to moja slučajna poseta Sarajevu drugim povodom ali kao Srbina odmah službe bih oko mene
Ramiza Delalića sam lično, godinama poznavao pre rata. Stariji prilično od mene..nevažno dalje
 
Poslednja izmena:
BNN od danas počinje ekskluzivni feljton koji će govoriti o najčuvanijim državnim tajnama i informacijama o počinjenim političkim ubistvima u Sarajevu. Radi se o općem javnom interesu jer je glavni grad Bosne i Hercegovine, nakon 20 i više godina od počinjenja ubistava, još uvijek prepun lica koja su počinila politička i druge vrste ubistava a koji se nalaze na slobodi. Da li iza ubica stoji sistem ili je, pak, dio samog sistema ubica. “Ševe” su dio jedinice MUP-a RBiH koji je formiran sa ciljemda obavlja prljave poslove. Samim tim dat joj je teroristički prefiks. Broj ubistava koje su počinila mjeri se desecima. BNN ekskluzivno donosi priču o najprljavijoj terorističkoj jedinici, “Ševama”, koje i danas štiti veliki dio sistema vlasti za kojeg su, očito, radili.

Prvi dio informacije se odnosi na Ugljen Nedžada pošto mi je poručeno da o njemu napišem ono što znam, naveo sam da je on prije višestranačkih izbora bio jedan od ključnih ljudi Duška Zgonjanina, odnosno Sredoja Novića i da je kao čovjek od povjerenja zajedno sa Božom Bagarićem ispred Saveznog SUP-a odrađivao zadatke prema Zulfikarpašić Adilu… Asim Dutbašić je zadužio Ugljen Nedžada da po nalogu Alije Delimustafića oformi grupu za likvidaciju za koju ću kasnije saznati da je dobila naziv „Ševe“...” – napisat će juna 1994.godine, bivši šef Službe državne bezbjednosti, Munir Alibabić, u pismu koje je uputio predsjedniku Predsjedništva RBiH Aliji Izetbegoviću.

“Ševe” su od njenog formiranja bili najčuvanija državna tajna. Za njeno formiranje znalo je svega nekoliko ljudi a isti ti ljudi bili su uključeni i u davanje zadataka kao i pokrivanje krvavih i rpljavih tragova “Ševa”. Svoj put otpočeli su onako za šta su bili i namijenjeni – zločinom.

Dana 22.aprila 1992., zarobljeno je osam rezervista tzv. JNA: Milivoje Lalović, Đorđe Bjelica, Zoran Marković, Dragomir Đerić, Stevan Đokanović, Vlajko Golubović, Nedeljko Vujičić i Miladin Vukmanović, koje je sarajevski kriminalac Davor Matić zvani Žmiro sproveo u Dom policije. Odatle su, po svjedočenju Dragana Vikića, upućeni u neki od sarajevskih zatvora da bi ih, na samom izlazu iz Doma policije, sačekao čovjek po nadimku Brko, koji će ih svirepo likvidirati. “Brko” je bio vođa ubica iz “Ševa” – Nedžad Herenda.

U trenutku kada je HErenda ubio svoje, moguće, prve(?) žrtve, on je skupa sa NEdžadom Ugljenom i Musinom Džaferovićem bio poslat u Specijalnu jedinicu MUP-a RBiH da u istoj izvrši odabir onih koji bi radili iste poslove – zločine.

Vikić će posvjedočiti da su mu njegovi ljudi reklii kako je zarobljenike poubijao “čovjek po nadimku Brko” za kojeg će saznati da se zove Nedžad Herenda. Šef Službe državne bezbjednosti – sektor Sarajevo, Munir Alibabić, izjaviće kako mu je Asim Dautbašić kazao da su zarobljeni vojnici likvidirani od strane “nekog iz naše specijalne grupe”.

Alibabićev nasljednik na mjestu šefa Službe državne bezbjednosti – sektor Sarajevo, Enver Mujezinović, izjaviće da su mu “neke stvari poznate iz akcije “Trebević”, ali za Mujezinovića se sumnja da je i autor službenog dokumenta kojeg su potpisali ministar odbrane Jerko Doko i komandant TO RBIH pukovnik Hasan Efendić u kojem je stajalo da su vojnici “na vlastiti zahtijev otišli svojim kućama”.

Sasvim sigurno za zločin u “Velikom parku” znali su svi funkcioneri MUP-a RBiH od Alije Delimustafića, Jusufa Pušine, Bakira Alispahića, Nedžada Ugljena, Dragana Vikića, preko dijela u MO RBiH i TO RBIH, Jerka Doke, Hasana Efendića, Envera Mujezinovića i drugih. Niko ništa nije poduzeo jer su ubistva počinili “naši iz specijalne grupe”. Tako su prvi zločini “Ševa”, zapravo, podvedeni pod “patriotizam”, odnosno ubice iz “Ševa” bile su od početka amnestirane za svoje zločine.​



O Samom nastanku terorističke skupine “Ševe”, NEdžad Ugljen će izjaviti: “Asim Dautbašić mi je rekao: Ideš sa mnom u specijalnu jedinicu… Ja i Musin Džaferović smo radili na selekciji, jer smo imali iskustva u Službi. Ja sam kroz selekciju lica koja su se javljala u specijalnu jedinicu, krišom odlagao zabilješke i pribilješke o ljudima za koje sam cijenio da su nekih jačih sposobnosti, da mogu nešto uraditi u smislu specijalnih dejstava… Tako sam odabrao grupu „Ševe“… Neću da mi se zna ko su mi ljudi u „Ševama“. Zbog toga sam tražio novčana sredstva i njima na potpis davao platu …

“Ševe” su svoja primanja vršili putem papirića koje je, uglavnompotpisivao Ugljen koji je bio direktni rukovodilac “Ševa” u operativnom smislu, iako je naređenja za njihova djelovanja primao vertikalom u MUP-u i istom tom vertikalom putem politike. “Ševe” su bile izuzetno dobro opremljene vojnom i policijskom opremom, za njih su specijalno nabavljani snajperi, jurišne puške i kratko oružje, sredstva fizičke zaštite, municija i eksplozivna sredstva za šta im je logističku podršku pružao MUP RBiH, paralelno finansiranje putem stranačke, SDA-ove tadašnje strukture, kao i putem korištenja nekih resursa Armije RBIH.

Ševe” su izvršile likvidaciju nekoliko civila na Grbavici “vježbajući” svoje djelovanje. O jednom takvom ubistvu BNN je objavio svjedočenje B.Š, prije nekoliko dana, koji je lično sa svojim saradnikom u MUP-u RBIH vidio pisanje izvještaja od strane Dragana Šošića u kojem je stajalo da je ubio ženu na Grbavici dok je prala suđe. Za pretpostaviti je da su “Ševe” ovo svirepo ubistvo, koje je ratni zločin, podvele pod “ubistvo četnika”.

Također, prema svjedočenju Edina Garaplije, bivšeg agenta AID-a i SDB-a, “Ševe” su, također, ubile Boška Brkića i Admiru Ismić, koji su u svjetskoj javnosti poznati kao “Sarajevski Romeo i Julija”.

Spisak do sada registrovanih ubistava za koje se pripadnici “Ševa” osnovano sumnjiče dosegao je brojku od 13 ubijenih lica što je ogroman ratni zločin ali nijedno tužilaštvo u Bosni i Hercegovini ne istražuje rad i krvavo djelovanje terorista iz “Ševa”, niti se sistematski istražuje njihov način formiranja i djelovanja.
 
Poslednja izmena:
Pripadnici “Ševa” bili su:

1. Đulić (Mehmed) Memsudin, rođen 1972. godine

2. Gološ (Mirza) Edin, rođen 1966. godine

3. Gološ (Mirza) Sead, rođen 1969. godine

4. Hazrolaj (Nazif) Edin, rođen 1962. godine

5. Herenda (Alija) Nedžad, rođen 1953. godine

6. Morović (Vasilije) Jerko, rođen 1958. godine

7. Islamović (Omer) Damir, rođen 1962. godine

8. Ivačić (Ante) Zvonko, rođen 1956. godine

9. Jahić (Hasan) Sejo, rođen 1952. godine

10. Jakubik (Rajmund) Alen, rođen 1963. godine

11. Jusović (Medo) Fehmija, rođen 1956. godine

12. Muranović (Dijaz) Edin, rođen 1961. godine

13. Nedžibović (Mustafa) Samir, rođen 1963. godine

14. Šahbaz (Salim) Hazim, rođen 1962. godine

15. Šošić (Ivan) Josip, rođen 1967. godine

16. Šošić (Petar) Dragan, rođen 1967. godine

17. Torlaković (Nesib) Nedim, rođen 1968. godine

18. Zorlak (Aziz) Nedim, rođen 1957. godine

19. Kadrić (Edhem) Abdulah, rođen 1950. godine

20. Faik Kulović zvani Inžinjer

21. Senad Goljo

22. Dino Abazović

FOSS (Federalna obavještajna služba” će napraviti Specijalnu informaciju o formiranju i djelovanju terorističke grupe “Ševe” u kojoj će, između ostalog, stajati sljedeće:

Grupa Ševe će jedno vrijeme biti smještena u Domu policije u Sarajevu, u bazi Specijalne jedinice MUP-a RBiH, da bi se nakon stabilizacije i sređivanja stanja u SDB grupa preselila u prostorije MUP SDB u sjedištu. Međutim, krajem 1992., grupa Ševe prelazi u novu bazu koja se nalazila u prostorijama Planinarskog društva u Starom Gradu. Tu se zadržavaju vrlo kratko (oko desetak dana) nakon čega prelaze u jednu privatnu kuću u Velešićima. Pomenuta baza korištena je oko pola godine, ali zbog nemogućnosti nor- malnog dolaska u bazu, zbog ratnih dejstava, sjedište grupe ponovo je vraćeno u zgradu MUP-a… Identitet pripadnika jedinice Ševe znao je i određeni broj ljudi koji su u SDB bili na nižim rukovodnim funkcijama: Stipan Petrović, Boriša Delić, Enver Mujezinović, pa čak i sekretarica Nedžada Ugljena, Suvada Hodžić. Prema raspoloživim informacijama u rad ove grupe povremeno su bili uključivani Fikret Muslimović i Jusuf Jašarević iz vojnog vrha, a grupa je imala podršku i od najvišeg političkog vrha države…Grupa Ševe nije imala jednonacionalni sastav, pa se može reći da je formirana po obrascu KOS-a, čiji je metod bio formiranje specijalnih jedinica od pripadnika manjinskih nacija koji su kao manjine, kroz psihološku krizu identiteta, imali pojačanu potrebu dokazivanja lojalnosti. Budući da je Enver Mujezinović iz centrale KOS-a iz Beograda u Sarajevo stigao u maju 1992., sasvim je moguće da je ideju o formiranju ovakve grupe upravo Mujezinović donio ili prenio Delimustaću.


Na formiranje i rad grupe Ševe određeni uticaj preko svojih ljudi imali su i KOS i SIS, kojima je odgovarala ideja o stvaranju male muslimanske državice, jer bi se na taj način lakše izvršila podjela BiH. Njene usluge su istovremeno koristili ljudi koji su bili na vezi sa KOS-om (Mujezinović, Muslimović), SIS-om (Ugljen, Jozić), odnosno ljudi koji su bili zagovornici i radili na etabliranju MOS-a, Muslimanske obavještajne službe (Alispahić, Ugljen). Zbog te činjenice u grupi Ševe bilo je ljudi za koje se sumnja da su bili u vezi sa KOS-om (niški specijalci Dragan i Josip Šošić) ili zavrbovanih kriminalaca (Nedžad Herenda), zatim pripadnika SIS-a (Zdravko Faketi) i ljudi koji su podržavali stvaranje MOS-a… Pojačane aktivnosti Ševa tokom 1993., na unutrašnjem planu, dovode se u vezu sa političkim aktivnostima najvišeg državnog vrha oko budućeg ustroja BiH i eliminisanjem iz političkog i javnog života probosanski orjentisanih kadrova, i političkih neistomišljenika koji su se suprostavljali podjeli BiH. Saznanja ukazuju da je s tim u vezi, u junu 1993. u Sarajevu, zavedena akcija pod šifrom Ševa koja je za cilj imala obračun sa pomenutim licima…Upravo za taj period djelovanja Ševa vežu se neka nerazjašnjena ubistva koja su se desila na teritoriji pod kontrolom Armije BiH, posebno u Sarajevu, uključujući atentat na Sefera Halilovića…
 

Pored svega navedenog, “Ševe” su u svom djelovanju vršile snajperisanje unutar Sarajeva što se posebno istaklo 26.10.1993.godine kada je buknuo bratoubilački sukob u opkoljenom Sarajevu, (za koji će se poslije ispostaviti da su ga režirali oficiri KOS-a i SDB-a Fikret Muslimović, Enver Mujezinović i ostali) i kada su “Ševe” snajperisale po objema sukobljenim stranama kako bi sukob imao što krvavije posljedice.


Da su o postojanju i djelovanju terorističke skupine “Ševe”, znali i pripadnici agresorske tajne službe svjedoči i izvod iz izjave zamjenika komandanta Specijalne jedinice “Lasta”, Joze Anđića.

Kada je 6. novembra 1993., od strane srpskog MUP-a uhapšen Anđića će, nekoliko dana prije razmijene, isljeđivati inspektori agresorskog MUP-a. Inspektor srpskog MUP-a, Milan Vojinović će Anđića pitati o “jednoj drugoj jedinici koja je formirana da bi odrađivala samo prljave poslove“. Anđić će im, tokom isljeđivanja, reće da ne zna ništa o tome na šta mu je inspektor Vojinović kazao da laže.

Dana 18. novembra 1993., Srpska nacionalna bezbedonost napisaće informaciju o postojanju «Ševa». U Informaciji koju će potpisati jedan od načelnika agresorske Službe, Srđan Šehovac, između ostalog stoji:

Obaveštavamo vas da smo u razgovoru sa S.V. došli, pored ostalih saznanja, i do podatka da u MUP-u bivše RBiH deluje i posebno organizovana jedinica koja radi u potpunoj ilegali – osnovao je Asim Dautbašić, sada je vodi Nedžad Ugljen. Pomenuta grupa je za specijalne zadatke – prljave poslove, a između ostalih poslova radi i likvidacije nepoželjnih osoba. Sastavljena je od poverljivih ljudi, koji su većinom nepoznati okolini…

Agresorska saznanja bila su gotovo istovjetna informacijama koje su o “Ševama” bile prikupljene na opkoljenoj strani Sarajeva. Svi su znali da unutar Sarajeva postoji grupa koja vrši prljave likvidacije, svi su znali ko ju je osnovao, ko joj je davao zadatake, ko ju je finansirao a ko operativno pokrivao ali niko, otada do danas, nije službeno reagovao.

O njenoj ulozi je, očito, blisko bio upoznat i ministar MUP-a Jusuf Pušina koji je ubice iz “Ševa” odlikovao policijskim priznanjem “Reljefni grb RBiH”. Uslugama “Ševa” se direktno koristio i bio im direktno nadređeni i naredni ministar MUP-a RBiH Bakir Alispahić za čije vrijeme su se, također, dogodila brojna ubistva koja su počinile “Ševe”.

“Ševe” su, po dokumentima FOSS-a, formirane po obrascu KOS-a. To posebno treba istaći kada se uzme o obzir da su tajnom službom i u MUP-u i u Armiji RBiH, rukovodili kadrovi KOS-a, Fikret Muslimović, Jusuf Jašarević, Nedžad Ugljen i Enver Mujezinović uz cijeli splet dodatnih saradnika na raznim pozicijama.

Upravo tu leži početak cijelog problema: otkud najkrvaviji KOS-ovci, koji su u redove odbrane ARBiH došli aprila i maja mjeseca 1992.godine (i odmah raspoređeni na vodeće funckije u državi) na čelu tajnih službi!? Kakva je uloga KOS-ovih oficira u državnom udaru 2.maja 1992.godine? Zašto su sistematski zataškavali zločine od kojih su poslije stradavali generali Armije RBiH!? Ko ih je poslao u Sarajevo i sa kojim zadatkom? Kako su izazivali bratoubilačke sukobe u Sarajevu i zašto su od komandanata Armije RBiH sistematski proizvodilli “zločince” Sutra: Ubačeni KOS-ovci koji su u Bosnu donijeli “Ševe”, zločine i politička ubistva!


https://hamdocamo.wordpress.com/201...rmirane-ko-im-je-naredivao-i-koga-su-ubijale/
 
000_34.png
 
ee.. Sećam se i raznih povoda da se po Novom Zagrebu, oko nekadašnje kasarne MARŠALKA, tražio povod da se upada u stanove Srba pod izgovorom da su pucali ili pružali podatke opkoljenima u kasarni... a onda, pretresi, oduzimanje SLUŽBENOG oružja itd.... Znači, i u CAPAJEBU je bilo sličnih aktivnosti???
bilo isto u u bg koji nisu hteli da idu u bih klanicu. u stanove upadali posle krajisnici koje niko nije mogao da istera. goranu milicu sve pokrali samo zato sto nije hteo da se svrsta ni na jednu stranu. najbolji novinar ikada.

svi je to deo iste price koji je db instlirala da po svaku cenu izazove krvoprolice gde je potrebno. na srpskoj, bosnjackoj, hrvatskoj strani...svuda su imali svoje ljude. kada im tata amerikanac naredi, tako mora biti.

kao danas. nista se nije promenilo. sutra da kazu idete svi u novi rat na balkanu, niko ni obrvu od vlasti u bih, srbiji i kroaciji ne bi digao, vec bi opet slali decu da ginu.

e zato studenti. zato promene. zato robija za sve crvene izdajnike. za neke i vesala ako treba, a treba. sa svih strana.
 
usitnjavanje price ko je koga ubio, kada i pod kojim uslovima, zasto, da li je istina ili ne je sekundarna.

mislite globalno, delujte lokalno.
Pa nije bš tako jednostavno. Muslimanski izvori su među "žrtve opsade Sarajeva" postavili i srpske ubijene civile koje su ubili muslimanski vojnici u Sarajevu.

Na taj način se postižu dvije stvari: skrivaju se pravi počinioci i optužuju oni koji nisu krivi.
 
bilo isto u u bg koji nisu hteli da idu u bih klanicu. u stanove upadali posle krajisnici koje niko nije mogao da istera. goranu milicu sve pokrali samo zato sto nije hteo da se svrsta ni na jednu stranu. najbolji novinar ikada.

svi je to deo iste price koji je db instlirala da po svaku cenu izazove krvoprolice gde je potrebno. na srpskoj, bosnjackoj, hrvatskoj strani...svuda su imali svoje ljude. kada im tata amerikanac naredi, tako mora biti.

kao danas. nista se nije promenilo. sutra da kazu idete svi u novi rat na balkanu, niko ni obrvu od vlasti u bih, srbiji i kroaciji ne bi digao, vec bi opet slali decu da ginu.

e zato studenti. zato promene. zato robija za sve crvene izdajnike. za neke i vesala ako treba, a treba. sa svih strana.

Verovatno zato sto mu je bio pun "kufer" Srba kao i tebi, kontas ba? :D
 

Back
Top