BNN od danas počinje ekskluzivni feljton koji će govoriti o najčuvanijim državnim tajnama i informacijama o počinjenim političkim ubistvima u Sarajevu. Radi se o općem javnom interesu jer je glavni grad Bosne i Hercegovine, nakon 20 i više godina od počinjenja ubistava, još uvijek prepun lica koja su počinila politička i druge vrste ubistava a koji se nalaze na slobodi. Da li iza ubica stoji sistem ili je, pak, dio samog sistema ubica. “Ševe” su dio jedinice MUP-a RBiH koji je formiran sa ciljemda obavlja prljave poslove. Samim tim dat joj je teroristički prefiks. Broj ubistava koje su počinila mjeri se desecima. BNN ekskluzivno donosi priču o najprljavijoj terorističkoj jedinici, “Ševama”, koje i danas štiti veliki dio sistema vlasti za kojeg su, očito, radili.
Prvi dio informacije se odnosi na Ugljen Nedžada pošto mi je poručeno da o njemu napišem ono što znam, naveo sam da je on prije višestranačkih izbora bio jedan od ključnih ljudi Duška Zgonjanina, odnosno Sredoja Novića i da je kao čovjek od povjerenja zajedno sa Božom Bagarićem ispred Saveznog SUP-a odrađivao zadatke prema Zulfikarpašić Adilu… Asim Dutbašić je zadužio Ugljen Nedžada da po nalogu Alije Delimustafića oformi grupu za likvidaciju za koju ću kasnije saznati da je dobila naziv „Ševe“...” – napisat će juna 1994.godine, bivši šef Službe državne bezbjednosti, Munir Alibabić, u pismu koje je uputio predsjedniku Predsjedništva RBiH Aliji Izetbegoviću.
“Ševe” su od njenog formiranja bili najčuvanija državna tajna. Za njeno formiranje znalo je svega nekoliko ljudi a isti ti ljudi bili su uključeni i u davanje zadataka kao i pokrivanje krvavih i rpljavih tragova “Ševa”. Svoj put otpočeli su onako za šta su bili i namijenjeni – zločinom.
Dana 22.aprila 1992., zarobljeno je osam rezervista tzv. JNA: Milivoje Lalović, Đorđe Bjelica, Zoran Marković, Dragomir Đerić, Stevan Đokanović, Vlajko Golubović, Nedeljko Vujičić i Miladin Vukmanović, koje je sarajevski kriminalac Davor Matić zvani Žmiro sproveo u Dom policije. Odatle su, po svjedočenju Dragana Vikića, upućeni u neki od sarajevskih zatvora da bi ih, na samom izlazu iz Doma policije, sačekao čovjek po nadimku Brko, koji će ih svirepo likvidirati. “Brko” je bio vođa ubica iz “Ševa” – Nedžad Herenda.
U trenutku kada je HErenda ubio svoje, moguće, prve(?) žrtve, on je skupa sa NEdžadom Ugljenom i Musinom Džaferovićem bio poslat u Specijalnu jedinicu MUP-a RBiH da u istoj izvrši odabir onih koji bi radili iste poslove – zločine.
Vikić će posvjedočiti da su mu njegovi ljudi reklii kako je zarobljenike poubijao “čovjek po nadimku Brko” za kojeg će saznati da se zove Nedžad Herenda. Šef Službe državne bezbjednosti – sektor Sarajevo, Munir Alibabić, izjaviće kako mu je Asim Dautbašić kazao da su zarobljeni vojnici likvidirani od strane “
nekog iz naše specijalne grupe”.
Alibabićev nasljednik na mjestu šefa Službe državne bezbjednosti – sektor Sarajevo, Enver Mujezinović, izjaviće da su mu “neke stvari poznate iz akcije “Trebević”, ali za Mujezinovića se sumnja da je i autor službenog dokumenta kojeg su potpisali ministar odbrane Jerko Doko i komandant TO RBIH pukovnik Hasan Efendić u kojem je stajalo da su vojnici “na vlastiti zahtijev otišli svojim kućama”.
Sasvim sigurno za zločin u “Velikom parku” znali su svi funkcioneri MUP-a RBiH od Alije Delimustafića, Jusufa Pušine, Bakira Alispahića, Nedžada Ugljena, Dragana Vikića, preko dijela u MO RBiH i TO RBIH, Jerka Doke, Hasana Efendića, Envera Mujezinovića i drugih. Niko ništa nije poduzeo jer su ubistva počinili “naši iz specijalne grupe”. Tako su prvi zločini “Ševa”, zapravo, podvedeni pod “patriotizam”, odnosno ubice iz “Ševa” bile su od početka amnestirane za svoje zločine.
O Samom nastanku terorističke skupine “Ševe”, NEdžad Ugljen će izjaviti: “
Asim Dautbašić mi je rekao: Ideš sa mnom u specijalnu jedinicu… Ja i Musin Džaferović smo radili na selekciji, jer smo imali iskustva u Službi. Ja sam kroz selekciju lica koja su se javljala u specijalnu jedinicu, krišom odlagao zabilješke i pribilješke o ljudima za koje sam cijenio da su nekih jačih sposobnosti, da mogu nešto uraditi u smislu specijalnih dejstava… Tako sam odabrao grupu „Ševe“… Neću da mi se zna ko su mi ljudi u „Ševama“. Zbog toga sam tražio novčana sredstva i njima na potpis davao platu …”
“Ševe” su svoja primanja vršili putem papirića koje je, uglavnompotpisivao Ugljen koji je bio direktni rukovodilac “Ševa” u operativnom smislu, iako je naređenja za njihova djelovanja primao vertikalom u MUP-u i istom tom vertikalom putem politike. “Ševe” su bile izuzetno dobro opremljene vojnom i policijskom opremom, za njih su specijalno nabavljani snajperi, jurišne puške i kratko oružje, sredstva fizičke zaštite, municija i eksplozivna sredstva za šta im je logističku podršku pružao MUP RBiH, paralelno finansiranje putem stranačke, SDA-ove tadašnje strukture, kao i putem korištenja nekih resursa Armije RBIH.
Ševe” su izvršile likvidaciju nekoliko civila na Grbavici “vježbajući” svoje djelovanje. O jednom takvom ubistvu BNN je objavio svjedočenje B.Š, prije nekoliko dana, koji je lično sa svojim saradnikom u MUP-u RBIH vidio pisanje izvještaja od strane Dragana Šošića u kojem je stajalo da je ubio ženu na Grbavici dok je prala suđe. Za pretpostaviti je da su “Ševe” ovo svirepo ubistvo, koje je ratni zločin, podvele pod “ubistvo četnika”.
Također, prema svjedočenju Edina Garaplije, bivšeg agenta AID-a i SDB-a, “Ševe” su, također, ubile Boška Brkića i Admiru Ismić, koji su u svjetskoj javnosti poznati kao “Sarajevski Romeo i Julija”.
Spisak do sada registrovanih ubistava za koje se pripadnici “Ševa” osnovano sumnjiče dosegao je brojku od 13 ubijenih lica što je ogroman ratni zločin ali nijedno tužilaštvo u Bosni i Hercegovini ne istražuje rad i krvavo djelovanje terorista iz “Ševa”, niti se sistematski istražuje njihov način formiranja i djelovanja.