Boljarin
Buduća legenda
- Poruka
- 28.390
Opet taj sentimentačni primjer sa djetetom. Dakle, na račun sentimentalnosti hoćeš da pridobiješ sledbenike i potvrdu svoje nebulozne teorije, da po svaku cijenu opravdaš svoje nesvjesno stanje.
Na forumu si 'filozofija' (činjenica), a stalno se postavljaš u nekakvu situaciju koja je već projektovana, osmišljena, izabrana, odabrana i u toku, ne videći njenu metafizilku postavku. pa šta je onda svrha filozofiranja? To što ti raadiš rade polizacajci svakodnevno, rade, kovači, štampari, programeri, i drugi. Svrha filozofije je da otkrije strukturu pojava, da ukaže na zakonitosti i principe, na suštinu. To bi bar trebalo biti njegana svrha. Ovaj forum bi se radije mogao nazvatio 'pijaca'.
Ono što se dešava na fizičkom nivou stvarnosti proizvod je izbora na metafizičkom nivou. Shvataš? Tvoj izbor, izbor tog djeteta, izbor čitavog okruženja i situacije je sinhriniozovan među učesnicima radnje.
Kažeš 's druge strane bolesnik davi dijete'... a samo povremeno mu vidiš glavu....
Kako onda, ako to ne vidiš, znaš da bolesnik stvarno davi dijete ???
Odake tebi ta ideja da se baš to dešava u tom prizoru? Nije li to uobrazilja stvorena na osnovu tvoje imaginacije, tvoje logike i pretpostavki? Otkud znaš da se baš to dešava?
Ali recimo da se to dešava i da to nepogrešivo znaš, dakle akcija 'davljenja' je u toku, šta ti to prvo treba reći? To ti je samo nepobitan dokaz da je izabrana, odobrena, puštena u manifestaciju, izbor se manifestuje. I sad ti, koji si nesvjesno izabrao takvu realnost, da se nađeš u njoj kao svjedok i posmatrač, ti već imaš i stvarenu moralnost za ono što si na račun izabranog već naumio učinuiti, i to sve kako bi ispravio grešku za koju nisi ni svjestan da si počinio prije nego što si u situaciju upao i kako bi 'moralom' opravdao svoje namjereno nedjelo[/B]. Izbarao si i već odobrio izbor. Sad se taj izbor manifestuje a ti ga vidiš u scenariju u kojem bolesnik davi dijete... ne samo da ga davi, vidi sad, sad je i na drugoj obali a slučajno se desilo da imaš snajper i da si se sa snajperom našao na suprotnoj obali (eto jednog od izvora odakle nevina djeca dobijaju inspiraciju i usmjerenje za svoj nesvjesni izbor žrtve, upravo od nesvjesnih 'odraslih' idividua, koje svoje infatilne matrice kroz kolektivno nesvjesno projektuju na svijet).
...
Kad si upao u situacju koju si nesvjesno izabrao i kad ne vidiš svjestan izlaz, dakle ne vidiš način da situaciju riješiš bez ugrožavanja života djeteta il' bolesnika, jer i 'bolesnik' je isto što i dijete, sa vrijednošću Života u sebi, ti ćeš zbog tvoje nemogućnosti da svjesno mogućnost harmonizacije slučaja, postati sudija i izvršilac kazne, dželat, ubica koji 'sprečava' ubistvo. (Nije li to isto kao na divljem zapadu gdje su konjokradice i pretpostavljene ubice, mada nisu bili dokazni, linčovali na licu mjesta.)
Zar ne vidiš šta se muva po tvoj glavi? Dijete još nije udavljeno, jer radnja je u toku, ali ti, zamišljajući (u sebi, po sopstvenom sudu) finalni ishod te radnje koju gledaš već vidiš kao svršen čin i prije nego lli se ZLO-čin ostvario nad djetetom. Ti sebi daje za pravo da 'svjesno' odlučuješ o životu i smrti. Ti sebi daješ za pravo na račun svoje moralnosti i svog neadekvatnog suda načiniš zločin nad onim koji zločin još nije sproveo do kraja. Ko je tu stvarni zločinac? Naravno da si ti. Zločin je izvršen kad je izvršen. U ovoj situaciji samo si ti taj koj je ubistvom 'pretpostavljenog' ubice izvršio zločin do kraja. Namjera da se izvrši zločin još uvijek nije manifestovani zločin iako sama po sebi ima konotaciju zla. Ali ne možeš na račun svojih pretpostavki odlučivati o životu i smrti. U trenutku manifestacije takve mogućnosti uvijek postoji i mogućnost da se zlo neće ostvariti do kraja. Kao što onaj koji umire u teškim mukama nije mrtav već živ sve dok sve funkcije njegovog organizma ne prestanu, tako ni ubica nije ubica dok ne ubije. Zato takvim slučajevima moramo pristupati sa ekstremnom svjesnošću o životu, znajući da sve do memomenta smrti postoji podjednako validna mogućnost da se situacija okrene na bolje a zločin izbjegne. Dovoljno je nekad recimo, da se u fokus 'bolesnika' utisne smijernica, glas, bilo šta što će promijeniti momentum njegove akcije. Može biti dovoljno da se finalni cilj namjere nikada ne ostvari. Pri tom se mora imati povjerenje u Više JA koje vidi sve mogućnosti odjednom, u ovom sada. Za povjerenje potren+bno je nepobitno znanje i LJUBAV. Ti ne pokazuješ da si u posjedstvu jednog ili drugog.
U svom primjeru ne dozvoljavaš takvoj opciji mogućanost. Ti si u sebi zaklajučao sva vrata mogućim opcijama. Postavljaš se u poziciju Boga-vrhovnog sudije života i smrti i svojim sudom, koji je očito neadekvatan, nesvjestan, kao i svaki sud, ugrožavaš drugi život kojeg svojim sudom obezvređuješ. Jesi li ti normalan? Svima nenormalnima jesi. Bog nikome ne sudi. Bog služi i dajući sebe svemu.
Sydeći po tvojim pisanjima ti si moralista koji bi, kao što na forumu vidimo, zarad 'dobra drugih' odavde, sa foruma rado sklonio mene recimo (kao što bi i snjaperom sklonio davitelja), jer u ovoj situaciji (a sudeći po tvom zaključivanju moje validnosti na ovom forumu) ja sam po tvom sudu davitelj, kojeg u blažoj formi nazivaš 'davež'. Vidiš, slika tvog mentalnog sklopa se preslikala iz jednog u drugi slučaj. Šta je razlika? Razlika je što oni koje ti štitiš' od mene nisu djeca kojih davi bolesnik i što nemaš snajper kojim možeš dokučiti do ove obale... Australije.
Dakle, kao što si kao snouden i Aizen već ranije predložio, da je po tebi ti bi dopustio da ja budem SILOM odstranjen sa foruma. Takvo mišljenje i huškanje je naravno u redu jer tvoja moralnost to dopušta.
Bilo bi zanimljivo ako bi kratko napisao kako si uspeo da nadjes prosvetljnje.
Recimo, pao i udario glavom u kamen, a ono bio kamen prosvetljenja,.





