Ne plaća se to što ja mogu da uradim nešto za 10 minuta, što se zapravo i nikad ne desi. Ali plaća se to što sam ja radila godinama da stignem do toga da uradim za 10 min.
Iskustva su mi svakodnevna, ima ljudi koji pitaju za cenu, pa je prihvate, ima onih koji tvrde da je preskupo i hoće da umanje vrednost rada, ima onih koji su spremni da plate koliko treba samo da se uradi kako valja, a često i časte posle toga.
Uglavnom, kome je skupo uvek može sam da radi. Ja recimo, ne idem kod frizera više od deset godina, sve sama, šišanje, farbanje, feniranje. Tako sebe, tako sam decu, muža... I to je najskuplja opcija. Recimo, dok ja ošišam malo dete to traje više od pola sata, ne baš ceo sat, ali to je ona razlika, ja nisam frizer, pa ne umem za 10 minuta, meni treba vreme. Ali recimo, kad ga odvedem kod frizera, stvarno uradi isto k'o ja, tj. bolje, ali za mnogo manje vremena. I kaže, 700 dinara, ja izvadim 1.000 i kažem, ne treba kusur.