MOJE MALE ŠARENE EMOCIJE

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
10017_505793419441697_897497686_n.jpg
 

Nekada ga je obljubljivala strasno i ljubavno u koje god doba dana. Sada je bila primorana da ga krade od Njega samog, od drugih, da ga za sebe prisvaja protivu njegovog znanja i svesti pod okriljem tamnih noći. Zatvorio je vrata svog srca i Sebe, prokleo je i odagnao. Učinio je to svesno. Njegov je bio dan, makar turoban, oblačan i tmuran. Noć je bila njena. Nije joj bio potreban poziv, dozvola, njegovo svesno htenje. Osećala je njegovu žudnju, strast koje se toliko gnušao. Zato mu je i dolazila noću, usnulom, oslobođenom stega nametnute volje, neželje, jave… Dolazila mu je, mislio je u snove, ali i to je bila zbilja. Java mrkle noći. Nigde nikoga. Samo Ona i On. Usnuo. A, ona budna, caklećih očiju opijenih onim ko je nekada bilo samo njen. Sada je morala da ga krade, krišom uzima, kao kakva lopovica. Ljubavna kradljivica. Nije marila, jer je znala da se to samo tako čini onima koji ne razumeju, koji ne žele da vide i znaju. On je znao svaki put kada bi nehotice skinuo skramu sa svojih čula, znao je da je samo Njen. Znao je da ga je zanavek obeležila svojom ljubavlju i da se taj beleg ne da izbrisati. On je tu, utkan u kožu njegovog tela, beleg uobličen poljupcima kojima ga je obasipala, žig kojeg nijedna druga ne može izbrisati ma koliko se trudila. Njena ljubav je neizbrisiva. Živa. Tinja. Plamti. Gori. Bukti. Niko je ne može ugasiti. Ni On. Sve i da hoće.

Obljubljuje ga dok on uživa. Stenje. Namešta se. Podaje joj se. Sneva. Barem misli da je to tek San. Daje joj se. Daje joj sve ono po šta Ona redovno dolazi. Ona je tlo koje treba zalivati. On to zna i čini. Neskromno joj daje. Oslobađa se stega kojima sebe katanči danju. Prepušta se. Zna da je to ono što mu valja činiti. Što mu je dužnost. Njegovo je da ju zadovolji. Ispuni. Tada je i voli, prigrljava, ljubi, drži u svom naručju, pušta je da mu nasloni glavu na maljave grudi, da ih udiše i makar nakratko oseti spokoj i ljubav koja joj je oduzeta, a koja joj po silama neba i zemlje, nebesa i podzemnog sveta – Pripada. Zato i jeste sukuba. Oduzeto joj je pravo da voli i uživa. Gnevna je zbog toga, ali ne i u noćima kada je sa Njim. Tada se prepušta spokoju njegovog zagrljaja, ispunjena ljubavlju kraj njegovog tela i Njega usnulog.

Zora je, priroda počinje da se budi. Čak i sunce jutrom nerado promalja svoje zrake, usporeno se pridiže jer zna da je Ona tu. Sukuba. Želi da joj podari još koji tren duže. Želi da produži Njen spokoj. Želi da joj priušti još koji trenutak Ljubavi sa Njim usnulim. Ali, ona zna da joj vreme ističe i da mora da ga napusti. Nerado. S mukom. Sa prvim zracima sunca, nestaje. Ona. Sukuba. Odlazi da bi opet došla. Pod okriljem tmine.

Budi se. Žmuri, ne ustaje mu se još. Želi da uživa. Seća se sna. Je li to uistinu bio san? Oseća njen miris. Kako ga samo prožima! Brada mu je vlažna. Od njenih poljubaca. Usne mu bride. Od njenih ugriza. Izdaleka dopiru reči… volim te.. Smeši se, zna da ga je ponovo pohodila, i nanovo uzela ono što je Njeno.


Gordana Fiket Đurković - Neposredni dodir
 
Cesto se setim izreke carpe diem ili ti iskoristi dan.Pa trudim se,nije da nije, ali mi to po nekada i ne uspeva.
Uhvati me neka bezvoljnost koja nije meni svojstvena.Evo bas danas.
Toliko toga sam imala na umu a skoro nista od toga nisam uradila ni sprovela u delo.

Samo sam komplikovala ovaj inace sasvim jednostavan zivot.
Veceras mi se jedu krempite..Onako ,scucureni na trosedu u ovoj zimskoj noci.
Jedan zalogaj meni,jedan tebi i kada nam se zalepi prah secer sa korica na ustima,pokupimo ga jedno drugom poljupcem.

...................jednostavno zar ne ? A tako komplikovano
 
Ne nisu to bajke

Sanjala sam staze ali tvojih koraka
nije bilo.
Da,sanjala sam tebe i to jutro kada
sam te krisom gledala,kada sam
samo jednu zelju imala.
Kada sam kradom za tebe nocu zvezde
brojala,dok si mi ti pramen kose sa lica
skidao.
Usnama si mi lice dodirivao i sve reci ljubavi
upucivao.
Ne,nisu to bajke.U bajke sam davno prestala
verovati,te reci su meni namenjene.
Cekam te,samo da se pojavis makar u tisini,
dok vetar nosi muziku svih onih neznih nota
koje na nas secaju...
Mozda me sada polako zaboravljas,i neku drugu
pored sebe imas,mozda.Stranci smo postali
u jednoj hladnoj noci,jedne umorne veceri kada
dane i godine vise nismo brojali.
Beskraj

24993269_1917411331608174_6019080451738741178_n.jpg
 
Poslednja izmena:
Ne...
Nismo mi bili ljubavnici...
Nikad...
Samo smo se ponekad malo gledali, kad nas nisu gledali.
I to je sve.
Oboje smo nosili na lancicu po polovinu jende davno polomljene tajne,
ali nismo pokusavali da je sastavimo, ko zna zasto, i ta tajna lebdela
je nad desetogodisnjim okeanom proslog vremena kao ukleta ladja...
Negde ovde daleko.
Negde tamo blizu.
Ni na nebu ni na zemlji.
Balasevic
 
Fascinira me priroda,univerzum,vanzemaljci,inteligentna osoba..Savrsenstvo nesavrsenstva u toj jednoj osobi.Svest o trenutku u kome zivimo..Spokojstvo,Maje,Leonardo da Vinci,Mikelandjelo,Marija Kalas,Salvador Dali.Sunce kao zvezda,indijanci.Zemlja kao planeta.Meksiko,Peru.Argentina i Cile.
Fascinirao me je trenutak kada sam konacno uspostavila prijateljski odnos sa svojim Ja, i konacno krenule usaglasne skoro u svemu.Fascinira me miris sveze pecenog hleba,i neznost zutih ruza.Fascinira me duboki , smireni muski glas koji cini da uzdrhtim.
Fascinira me moja tvrdoglavost i ljubav prema lepom.Elegancija . Fascinira me sto ne priznajem nista, ne obecavam nista, ne odricem se nicega.Fascinira me sto se ne bojim nepoznatog ali se bojim da necu uspeti u ovom zivotu da uradim sve ono sto sam zamislila i zapocela.
Fascinira me porodica u kojoj ima ljubavi i u kojoj su svi slobodni a opet svako je savakom na treptaj oka tu da pomogne i ako se pomoc ne trazi.
Fsciniraju me oni sto placaju za svoje izbore svesno, i oni sto ih nije strah kad ostanu sami
i oni sto veruju, i oni sto su svesni sebe,sta god to znacilo, i oni koji su malo porocni,tek toliko da ne budu jebeni cistunci, i oni koje dotakne lepota u kakvom god obliku ona bila.
Fascinira me vreme.Vreme da se rodi i vreme da se umre a izmedju vreme da se zivi
Fasciniraju me iziazovi koji ako ih hrabro prihvatite i potrudite se, dovode do trijumfa
Fasciniraju me i moje bubice u glavi,koje mi mira ne daju.
 
OKRUŽI SE SJAJNIM LJUDIMA


Jedna sjajna misao kaže: Ti si prosjek pet ljudi s kojima provodiš najviše svog vremena (Džim Ron). Kažu da je najvažnija stvar koja je odredila životni put uspješnih ljudi “pravo društvo”. Ukoliko se družimo sa ljudima koji mrze naporan rad i nemaju želju da se razvijaju – zamislite samo koliko takvih ljudi poznajete – velika je šansa da ni mi sami nećemo ništa postići. Zato uspješni ljudi u svojoj mreži kontakata imaju dvije grupe ljudi: one koji im mogu pomoći da dosegnu novi nivo u razvoju i one koji ih sputavaju. Pametni ljudi se trude da što više vremena provedu u društvu ljudi iz prve grupe, a da provode minimalno vrijeme uz ljude koji ih demotivišu.

Bez obzira koliko ljudi imate u svojoj mreži kontakata morate u svakom trenutku u životu imati ova tri tipa ljudi:

1. Osobu stariju i uspješniju od sebe od koje ćete učiti,
2. Osobu iz tvoje generacije s kojom ćete razmjenjivati ideje,
3. Osobu mlađu od sebe koju ćete usmjeravati u životu i koja će vas tjerati da ostanete pun energije.

Možda je najbolji istorijski primjer za ovaj princip Aristotel – jedan od najbriljantnijih filozofa koji je to postao jer je stalno pred sebe stavljao nove izazove i usavršavao svoje talante. Razmjenjivao je ideje sa kolegama filozofima iz čuvene “Akademije”, učio od takođe poznatog mentora Platona, a podučavao je mladića koji će kasnije postati nezaobilazna figura u istoriji čovječanstva – Aleksandra Velikog. Uspješno okruženje nudi ljudima podršku, podsticaj i izazov koji nas pokreće da realizujemo svoje potencijale. Zato, ukoliko želite uspjeti izbjegavajte gomile i tražite one izuzetke zbog kojih ćete morati dati više od sebe. Ako se okružite pozitivnim ljudima koji vas pokreću, samo nebo je granica.

“Okruži se samo s ljudima koji će ti omogućiti da se popneš još više.” ~ Džim Ron

3c58b8db-53b7-4bd3-8aaa-5f6dfd7a42ed_1.a6f1f918d98ac80a1c7ace8797da52af.jpeg
 
Koliko jednom coveku treba da pocne verovati drugoj osobi?Njenim recima,namerama?Koliko treba opreznosti,mudrosti,vremena i snage da se ucini taj prvi korak,korak ka otvaranju duse.Koliko vremena i kojim recima znati da je stepen poverenja postignut.Kazu da prvi poljubac pocinje ocima i da su oci ogledalo duse.A reci? Reci teku kao voda i nose nase emocije.Neko ih prima a neko ne.Reci su muzika srca i duse.
Svako od nas ima svoja iskustva,padove i uspone.Neko se manje,a neko vise puta razocarao.Posle svakog razocarenja u coveku neosetno nicu cvrsti zidovi.
Ima li iskrenost svoje granice?Ne zbog nje same nego zbog drugih.
Kada me boli ja kazem da me boli,kada volim ja kazem da volim,kada placem ja kazem plakala sam.Neko ce se tome mozda smejati,neko pomisliti da sam luda,ali neko ce ipak prepoznati istinu,prihvatiti je i uzvratiti.I tada bas zbog tih trenutaka prihvatanja,zbog tog prekrasnog i carobnog trenutka otvaranja duse, zaboravi se na sve.
 
Htela bih da odem
tamo gde ne znam sta je
Tamo gde ne vidim kraj
Posla bih ali se bojim
tisine i magle
i gluvog nepreglednog prostora
Plasim se da necu znati da se vratim
Naucili su me da budem oprezna
a ja postadoh i plasljiva

Ipak radoznalost me izaziva

Ulaz je lep
sirok i gostoprimljiv
Svakog znatizeljnog privlaci
Zakoracila bih
u taj nepoznati vrt
Ali se bojim
ako predugo ostanem
da kada se vratim
da me nece poznati
da ce mi magla kosu posediti
da ce mi tisina pogled ispuniti

A najvise se plasim
da ako odem
da se nikada necu vratiti
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top