MOJE MALE ŠARENE EMOCIJE

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
21106620_1908467662812814_4994933606010663583_n.jpg
 

Iskonski nagon stvaranja

Bježeći od smrti,
U pjesme,
Ili u tebe,
Ja sam na istom -
U biti.

Jer sve dok smrtnika bude -
I besmrtnih će biti.



U nama su samo oči žive

Nismo mi to
Što naša tijela hoće,
I što se sada
U jednom grču lome,
Mi ljubavi smo
Samo dvije samoće
U životu ovom providnome.

Ko oka dva
Što zajedno gledaju,
A jedno drugo
Nikada ne vide.
Ko oka dva
Što sjaj prelijevaju,
I plaču,
I snivaju
Stvari posve vidne.


Enes Kiščević
 
Saxofon i pesma Ordinary love,lagano su ispunjavali sobu u kojoj je bilo hladno,ovog dvadeset drugog novembarskog dana,leta gospodnjeg,ili se to njoj samo cinilo.Pismo je stajalo vec treci dan na komodi.Svaki put kada bi prosla pored njega,zalupivsi ulaznim vratima, kao da se oprasta od ostatka sveta, ono bi palo na tepih u predsoblju, noseno strujanjem vazduha.
Napisano, a ne poslato.Inertnost sa kojom se odnosila prema tom pismu cinila je da se oseca milion svetlosnih godina daleko od svega,svesna da ga jednom mora poslati.U redu, poslacu ga sutra,mislila je, dok je odvrtala slavinu iznad kade.Bistra topla voda, curila je u mlazu preko soli za kupanje sa mirisom lavande, prizivajuci secanja na leto u Toskani.

 
Najcesce su iz emotivnog stanja duha,srca i tela nastajala najlepsa dela.
Kada je kompozitoru Verdiju umrlo prvo dete, pa drugo i na kraju zena, jedno za drugim,
seo je i napisao po libretu operu za jednu od svojih opera.

A rec, kao i note, u nama je,raste,baskari se,guce,sisa palac,rita se i okrece,
da bi u jednom trenutku srece ili tuge izasla napolje,na beli papir.
Mesto gde ce ziveti svoj besmrtni zivot.

 
Zahvalna sam Zivotu za mnogo toga.Za osmeh,za veselu narav,za dobro zdravlje,osecaj pripradanja.Za snagu koju imam.Za svoju upornost i osecaj odgovornosti,za spokojstvo, strah od grmljavine ,jer necega se plasiti moramo,za inspiraciju koju nalazim u svemu oko sebe, za boje , za nebo i sunce, za mesec koji zna da mi namigne i prospe svoju srebrnu svetlost po meni, uvek kada mislim da sam zalutala u ovoj gustoj sumi zvanoj Zivot.Zahvalna sam i za moju tvrdoglavost, plahost, uznemirenost i nestrpljivost.Za verovanje u vile i vilenjake i da ono sto nije bilo danas da ce biti sutra, za veru i nadu i svu ljubav koju imam u sebi i zelim da je dam.Zahvalna sam i za oblak od suza i razocaranja u koji nekada zagazim sve do kolena, i gacam po njemu ko pace po barici,jer ovo moje ludo srce sve to po nekad izdrzati ne moze.Zahvalna sam i za sve ono o cemu cu misliti sutra.

1316414-bigthumbnail.jpg

 
Koliko ste puta cekali nesto ili nekog.U redu za bioskopsku kartu,na stanici autobus,ili voz kojim bi otputovatli negde daleko, gde vas mozda neko takodje ,ceka.Ili,pokusajte da se setite,koliko puta ste u gluvo doba noci ,sirom otvornih ociju od nesanice cekali zoru da zarudi. Koliko jutra ste cekali kraj sporeta plaseci ce da vam mleko ne iskipi,koje cete popiti, uz puterom namazanu svezu kiflu koja mirise na uspomene i detinjstvo,kada vam je majka grejala mleko i spremala dorucak. Koliko ste puta vi pozvali tog nekog vaseg i rekli : zovem te samo da ti kazem da te volim i da mi nedostajes...Jednom,dva puta ili nikada?
Skupite hrabrost i recite tom vasem nekom „Volim te“ ..iznenadicete se saznanjem da tom nekom vasem nista na svetu ne znaci vise od tog poziva.
Zar ne biste voleli da se i vama isto desi?
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top