MOJE MALE ŠARENE EMOCIJE

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Svako svoje sunce u srcu nosi.

srce-u-ruci.jpg
 
I pored svega pozelim,ohh kako pozelim u ovom lutanju bez nas,
da se spakujem u jedan paketic i posaljem ti se, da me imas.
Preporuceno,potpisano tvojom rukom da sam sigurna da ces paket primiti,odvezati zutu masnu,
skinuti srebrni papir,otvoriti poklopac i uzeti me,polako,kao jabuku,koju protrljas
dlanovima i zagrizes jednom,negde u predelu vrata gde kljucna kost pravi udubljenje,
pa jos jednom i josss,.dok ti sok ne pocuri sa usana niz bradu i kane u predelu
moga stomaka tamo gde je cvoriste zivota.Gde pocinje sve.Gde bi deo mene i deo tebe postalo jedno.

49dbabd14b3d2902fd487de75e9f6bd6-medium.jpg



 
Kazu da su snovi odraz nasih zelja u bliskoj buducnosti
i ako dovoljno verujemo u njih da ce se ostvariti

-Cudna su vremna za nama ostala...
-Moze se reci.
-Ne znam sta je cudnije.Da li ovaj osecaj radosti u meni
ili sto si Ti dosao na veceru.
-Nisam izabrao da se drzim na distanci. Ti jesi.
-Jesam.Sta se promenilo?
-Mozda je proslo dovoljno vremena.
-Mozda je previse vremena proslo.
-Nadam se da nije.
-Hvala, i ja se nadam...A zasto si sada ovde?
-Nedostajala si mi.
-I Ti si meni.I sada mi nedostajes dok te gledam

i zelim,da nadoknadimo nedostajanje.

 
Postoji ulica u mom gradu, kojom ne prolazim vise.Mala,tiha,asfaltirana sa drvoredom, lepim kucama i bastama.U jednoj od tih kuca sam se rodila a u toj ulici sam se igrala,pravila kucice za patuljke i crtala im putokaze do njih.U krosnjama hortenzija trazila vile i vilenjake.Naucila u mojoj ulici da vozim bicikl,okrecem hulahop,igram skolice,zmurke i preskacem lastis.Sa osmehom sam noslila modrice i odrana kolena,i gorke suze zbog nepravde.
Sticala drugarstva uverena da su za ceo zivot.Radovala se,ljutila,svadjala,smejala.U njoj sam jedne letnje veceri saznala sta je prvi poljubac.Moja ulica je bila moje odrtastanje,kao i moje dvoriste, sa simsirima duz ulazne staze ,jorgovanom,jelkom i cvecem koje se u slapovima spustalo niz kameni zid.Sitne roze i bele ruze na ogradi od kamena i gvozdja.Takve ruze ne vidjam vise.I sada kad zatvorim oci, vidim klupu ispod velike stare tresnje u dnu dvorista na koju sam se pela pokusavajuci da dohvatim oblak.Tesku ulaznu kapiju koja je znala da zaskripi kada se ne podmaze.Poplocanu stazu do sirokih stepenice sa dva stuba na kojima su bile izlivene kamene lopte.Velika dupla staklena ulazna vrata.Vratne i prozorske zaluzine.Okrugao prozor u potkrovlju.Moja ulica,koja to vise nije i u kojoj sada zive neki drugi ljudi.Starosedeoci su se razisli po belom svetu.Oni koji su ostali,secaju se kao i ja,nase ulice i nasih odrastanja.Vi ne znate moju ulicu.Bila je moje malo carstvo.Danas,kao odrasla ja ne idem tamo.
 
Vraćanje u prošlost

Znam da neizbežno u noći nesane oplavi te setnog uspomene plima.
Ti se vrćeš mišlju, duše rastrzane,
u večeri one tonova i rima.

Pod prstima mojim kad je klavir stari plakao u pesmi tugu moju davnu,
i tvoj pogled vedri prodro da ozari moje duše bezdnu sumornu i tavnu.

Ti prolaziš duhom po mestima onim gde prolećne vode šume i s planina veje miris gore dahom osionim,
gde trag naših stopa srebri mesečina.

I u talasima te svemoćne plime mladosti najbolji razaznaješ deo: Živiš uzbuđeno bezbroj puta njime
i njim obasjavaš novi život ceo.

Znam ja - jer je moje osećanje isto - Taj nemir u tebi, to je deo mene:
On u tebi živi pobožno i čisto radošću i bolom sreće neshvaćene.


Danica Marković
 
Postoje dani kad krene naopako sve što može. I šta god da radiš, samo toneš dublje. Tad je najpametnije da se povučeš, ali ako to nije moguća opcija, onda ustaneš, digneš glavu gore i kreneš u susret vetru koji te ruši......................
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top