MOJE MALE ŠARENE EMOCIJE

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
flowers.jpg
 
''Crveno i crno'',Stendalov roman koji mada u sustini romanticarski , jer u njemu dominira Zilijenova ljubavna prica,isto je realistican,cak i previse za one koji su skloni citanju romana koji pocivaju na izrazito ljubavnim zapletima.
Pokazuje nam unutrasnju borbu coveka izmedju srca i razuma...I svaki put kad mu je srce govorilo DA , razum je vikao NE... Zilijen se ugusio u sopstvenim snovima i strahovima.Svi smo mi ponekad u situaciji da moramo birati kao i on.On je pucao u svoje srce u sve ono bozansko sto je osecao.Zato je razum nadvladao.Zato je ljudska crta u njemu pobedila.
Uspeh u drustvu,na drustvenoj lestvici je mnogima i danas vazniji od pitanja srca.Sve sto je znao i cemu se nadao pretvorilo se u iluziju od koje je umro.
(Kasno se kajati- nikad se kajati).Treba dozvoliti srcu da pobedi pa sta bude...


1456180_f260.jpg
 
Poslednja izmena:
Ljubav..Ljubav....ta predivna rec..taj vanzemaljski osecaj.. pokretac..
motiv da se zivi..stvara..
ta veliki bol ..
On moja velika sarena emocija..


Ljubav je van svih tekstova, svih poema ikad napisanih, van hemijskih procesa
koji je prate na materijalnom planu, van svih mogucih i nemogucih shvatanja s kojima su ljudi,
od kad je sveta i veka, pokusali dokuciti istinu o tom velicanstvenom osecaju.
U stvari, to cak nije ni osecaj, vec stanje svesti.
Ljudi su ogranicili i skucili Ljubav na pravila, moral, obicaje, pripadnost, zajednice, brakove,
odnose, vrste, sklonosti, navike, epitete, kategorije...
Zarobili su je u sve moguce i nemoguce definicije, foldere.
Oh da, ljudi se plase svega onoga sto ne pripada u odredjeni folder Ljudi su takvi, vole kontrolu.
A kako ces kontrolisati nesto tako etericno, ali mocno poput Ljubavi?
Cak je i pojam bezuslovna ljubav ipak samo pojam necije definicije koje se razlikuju.
Zbog silne kontrole, toliko je malo Ljubavi među ljudima. Jasno, i zbog straha.
Koje li ironije - zbog straha od te iste Ljubavi.
Ja jednostavno volim, i vise od toga nemam sta reci.Volim i puno ljudi oko sebe..
Ljubomora mi je stran pojam. Ne razumem je vise..
To je kao da mi neko kaze - ne smes njega voleti..Zasto ne smem?
Ljubav nije ogranicena kolicina koju posedujemo, pa da na njoj treba stedeti..
Ako dam jos nekom..prijateljici na primer..majci..ocu.. zar ce manje ostati za Njega.?
Nece..jer ljubav koju osecam prema Njemu je neuporediva sa svim drugim ljubavima..
i pripada iskljucivo Njemu..Coveku koga volim.
Ni mojih poljubaca nece biti manje, ni zagrljaja, ni lepih reci, ni pesama koje izviru u mom srcu za Njega.
Volim pisati i pesme i price ljudima koje volim. I o ljudima koje volim.
Kad se s nekim dotaknem u duhu ljubavi to je velicanstvo zivota.
Zivot sam. Cista radost. I kako to ograniciti?
I zato, ljudi...ne vezujte mi krila. Pustite me da letim. Pustite me da plesem na krilima Ljubavi.
Ne pokusavajte mi stavljati okove od Ljubavi, ne menjajte mi ime u ime Ljubavi,
Ne pokusavajte me zarobiti papirima i potpisima zbog Ljubavi, iznudjenim obecanjima, ne pretite mi u ime Ljubavi,
ni ne pokusavajte definisati moju Ljubav, ne sudite mi zbog Ljubavi...
Jer sve ono o cemu vi govorite - nije Ljubav.
To je samo vasa definicija ljubavi, bledo nalicje, nejasna slika - vasa subjektivna slika Sveta,
Nametnuta iz materije bez dodira s Duhom.
Stanje svesti u Ljubavi ne poznaje "moj, tvoj, njegov, njezin", ne poznaje ni rod ni pol, već samo Duh, Ispunjenje,
Kreaciju, radost pretapanja, ispreplitanja. Bivanje. Postojanje.
I zato ce moja porodica biti velika.I zato moja porodica nece liciti
na vase porodice u kojima ste vezani i okovani na sve moguce
i nemoguce nacine,u kojima trazite garanciju potpisima, ugovorima, komadima metala koje nosite oko prsta, trazite ekskluzivu u Ljubavi.
Vi niste gospodari Ljubavi, a to tako silno zelite biti. Toliko silno zelite "meriti" Ljubav tako da je ni ne stignete osetiti.
I zato vam stalno nedostaje. Od silnog dokazivanja Ljubavi, Ljubavi je nestalo, a ostalo je samo dokazivanje.
Ja ne "posedujem" ljubav, ne "posedujem njega" ni bilo koga i zato je imam u izobilju.
Ljubav me je jednostavno dotakla jedne noci nenadano...
I zato, ne gledajte me cudno kad izgaram u Strasti, kad su mi noci pune uzdaha, kad sanjam nasmesena,
kad iz mene izviru pesme i price.. Pustam svoju Ljubav da raste,
da plese, da se smej, da place, da leti i sanja, da se ljubi, da vodi Ljubav u najzescim vrtlozima strasti,
na svim nivoima, od duha pa sve do materije, u svim svojim izrazajima i nijansama,
u raznim vrstama Stvarnosti, raznim odnosima, raznim ispreplitanjima.
I ko mi uopste moze i sme reci da se nesto "ne sme", da je nesto "greh", da je nesto ... bilo sta?..VISE NIKO

Hajde, ko ce prvi baciti kamen?



 
Pozelim li ikada plakati bez razloga
i biti tuzna iako bih trebala biti sretna
ili gledati u prazninu satima
i ćutati...
Molim te,
budi uz mene.
Ne postavljaj previse pitanja
i ne trazi da opravdavam zasto
i zbog cega...
Ne pitaj me nista,
samo me zagrli
i daj da osetim da trajes samnom,
da dises pored mene
i da shvatas...
Samo mi pruzi ruku
i oseti drhtaj koji se penje mojim rukama
i ovaj nemir koji me otima..
Oseti, jer...
Moj ce dodir biti dovoljan da razumes sve
bez ijedne rijeci.
Moj dodir mora biti dovoljan da otkrijes
da se bojim.
Molim te samo,
budi uz mene.
Ne odlazi jer neznas sta mi je danas,
ne napustaj me jer neznas sta da mi kazes,
ne okreci leda zato sto ti nisu jasne moje suze,
ne pustaj mi ruku zato sto nezelis slusati,
ne ostavljaj me samu jer mislis da mi ne mozes pomoci,
ne dopustaj da potonem jer ti zelis otici...
Ostani i onda kada mislis da nemas razloga
i onda kada je najteze ostati
i onda kada bi svatko odustao...
Ti...
Ostani.



 
TAJNA

Da li znaš kolika sam tajna?
Za sebe, za druge, za ceo svet?
U meni živi ljubav beskrajna
pa mi je život zbog toga lep.
Čak i ono što dušu zaboli
stvori mi osećaj nekog blaženstva
jer srce mi kuca samo kad voli
a ume da voli do savršenstva.

Da li znaš kolika sam tajna?
Duša mi je satkana od tankog vela.
Mržnja kroz veo ne prolazi
i samo kad volim, ja sam cela.
Zato me čuvaj od noža, od mača,
da mi ne prorežu tanki veo...
Voleću te silinom jecaja, plača
i svaki dan ćeš se osećati ceo.

Da li znaš kolika sam tajna?
Znam da znaš, bolje od svih!
Tajna je nešto što se dobro čuva
i pretoči se u šapat i stih...
Čuvaj me od noža, od mača,
čuvaj me od praha i pepela...
Neka me uhvati i napad plača
samo da mi duša ostane cela!
 
Sreli su se jedne novembarske noci nenadano...
Nisu se ni upoznali dobro a cinilo im se da se poznaju oduvek.
Poput groma..brze od svakog razuma i svake svesti,ljubav je svakodnevno rasla..
Tako da ni On ni Ona nisu uspevali da kontrolisu svoje emocije koje su se radjale.
Nisu ni bili svesni ljubavi koju su osecali i koja ih je sve vise obuzimala..
Ono cega su bili svesni je cinjenica da kada se nisu culi,
oboje su osecali neku uzasnu prazninu i nedostajanje
Bili su jedna dusa u dva razlicita tela..Razumeli su se sa malo reci..
Imali iste zelje..iste potrebe..ista razmisljanja..cesto su izgovarali misao ili rec u isto vreme.
Ona ga je osecala..razumela..Imala je ogromnu potrebu da ga utesi..oraspolozi.zastiti od svega..
On je bio njen covek sa neba..a ona njegova voljena zena..
Danas.. ulazeci u drugi mesec svoje patnje osecala je ogromnu prazninu..
Danas..kada mu je najvise verovala..nigde nije mogla da nadje mir...
Bol u njenom stomaku bio je prisutan i vidljiv spolja.
Prestala je da se smeje..obavljala je svoje obaveze rutinski..bez osecaja radosti..
Nije znala sta se desava sa njim..Po nekada bi joj se cinilo da je On ustvari bio bice sa druge planete...
potpuno
etericno,cija je svrha materijalizacije bila da ona oseti ogromnu kolicinu ljubavi u sebi
sa kojom sada nije znala sta da radi..
Da je ostavi negde usput nije mogla.. njena je..Da je da nekome drugom..ni to nije mogla..
pripadala je samo njemu tada i juce i danas,u ovom vedrom danu i suncu u ocima
koje su ga cekale da vrati vreme i onaj trenutak kada bi ugledala njegov osmeh
i ponovo postala sasavo luda i nasmejana.
Oko nje je bio zamor..govorili su joj..na trenutke u glas osobe koje su je volele,
pokusavajuci da joj skrenu misli..ali ona ih nije slusala..nije je zanimalo sta oni misle..
Htela je da zna sta misli onaj ko je daleko i koji cuti...

 
Riječi u oluji

Konfuzija i nemir su se uvukli u pore

svakog ljudskog bića na svijetu ovome,
na licu jedan ožiljak uronjen u bore
ožiljak prijateljstva – neprijateljstva, kako kome.
Lažna nadanja prekrivena mnoštvom riječi
koje kao kroz oluju traže prolaz ka sreći
paraju uši svakog prolaznika koji je primoran
htio on ili ne da hoda kroz taj nesklad koji užasno zvuči.
A kada oluja prođe i sve izgleda kao da harmonija
ima glavnu ulogu u prostranstvu koje nas okružuje
i kada se sve riječi slože u rečenice sudbina se umješa,
a misli i osjećanja postanu robovi neke nove, neočekivane oluje.


Ibrahim Osmanbasic


KAPIJE SJENKI
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top