Moci ne raditi nista

Prema Dekartu, strasti su pasivnosti (passions) i njihov uzrok dolazi uvijek spolja. Covjek koji se ponasa iskljucivo prema spoljnim uzrocima ima slabu volju, tj. slabu dusu, jer se prema snazi volje mjeri i snaga duse.

Za jaku volju se moze reci da pokrece organizam na akciju. Mozda je ona "u porazu se ne ponizi a u pobjedi ne uzvisi" jedan primjer jake volje, jer su poniznost i ponos strasti.

Isto tako razmisljanje je tipican znak jake volje.

Ljudi koji djeluju iskljucivo po principu spoljnjeg uzroka imaju problema da budu sami sa sobom, da razmisljaju i da djeluju saminicijatovno.

Oni dakle nisu stvoreni za dokolicu, dakle ni za aristokrate.

Posto nista ne postoji onda je nemoguce ne raditi nista :mrgreen:
 
istina
delovanje po spoljnjoj zapovesti je represija
unutrašnju uzrok uvek treba da bude pokretač
čak i kad su spoljašnje okolnosti represivne
bez unutrašnjeg pokretača neće se ni promeniti
sad dokolica je nekako u psihološkom tumačenju
evoluirala iz privilegije u očajanje
 
Hey vaaaaanity.

Ne znam meni sve ovo deluje kao da si ti prochitao veoma mnogo knjiga, nauchio pregrsht citata, a onda naoruzhan tim znanjem krenuo na internet da dokazhesh svoju dominaciju izdrkavanjem tog istog znanja. Izgovarash nebuloze poput "ne postoji rad bez monotonije" ili "daleko je vetja radost otkrivati nove pravilnosti" menschini da samo dajesh sebi opravdanje za dokolicharstvo. Svestan si da je Dekart-ovo il bilo koje drugo vidjenje tek samo jedna od mogutjnosti. E al super si, stvarno.
 

Back
Top