Srbija je postala opsti svinjac. Uslovi za privredjivanje generalno su teski, i u preduzecima je atmosfera grozna. Ne zna se da li je gore kod malih privatnih ili kod velikih, starih (sada takodje privatnih jer po zakonu drugacije i ne moze) a slika je slicna i u drzavnim sluzbama. Jedini nacin da se opstane je da covek to prihvati kao realnost i nuznost. Da stalno bude spreman na maltretiranje prtiv koga nista ne moze da preduzme i da stalno bude spreman na bekstvo ili otkaz u preduzecu.
O mobingu ima puno informacija (google na engleskom: mobbing, bullying) i sve su iste.
Prvo: preko 70 % slucajeva mobing zavrsava se otkazom za zrtvu. Clanci obicno ne koriste rec zrtva nego "target".
Drugo: postipci medijacije ograniceno su uspesni (u Srbiji se mislim i ne praktikuje), a i kada uspeju efekat im je vremenski ogranicen te se mobing ponavlja nakon nekog (ne predugog) vremenskog perioda.
Trece: u literaturi za menadzere pojava mobinga se opisuje i obrazlaze (tipa kako da se resite mobinga i kolektivu kojim rukovodite). Savet je odvojiti zrtvu (target) od moberskog okruzenja. Menadzeri i HR sluzbenici (bivse kadrovske sluzbe u preduzecima) preduzeca u glavnom savetuju zrtvi da da otkaz, ili joj ga oni daju. To je najlakse resenje problema mobinga. (Likvidiraj zrtvu, i resio si problem i sebi i zrtvi. I onako je ne ceka nista drugo, pitanje je samo vremena)
Trece: iza mobinga zrtve ostaju traumatizovane. Anksioznost, depresivnost, psihosomatski problemi, socijalna fobija, izolacija... Traju godinama. Postoje slucajevi kada su zrtve sopstvenom odlukom napustile profesiju u kojoj su bile uspesne i rade neke druge poslove nizeg reda i placenosti. Veliki broj njih koji ostaju u profesiji i struci nikad vise ne da dobre rezultate.
Postoje kombinovane psihoterapije, ali rezultati su veoma ograniceni. Zavise samo od same zrtve i (u glavnom) od njene dobre srece. Cak i u dobrim situacijama traume se vuku godinama. Slicno ratnim veteranima i silovanim osobama.
Strucni stav je da im se i ne moze bolje pomoci.
Koliko je ovom poruciocu poznato u Beogradu se ni jedan terapeut niti ordinacija za mentalno zdravlje na bavi psihickim posledicama mobinga. Svi se bave narkomanima, alkoholicarima, zrtvama rata ili silovanja...
Cetvrto: iza mobinga ostaje ne zanemarljiva steta za preduzece, u literaturi opisana i argumentovana. U moberskoj atmosferi raste procenat skarta, radnici i nece da rade najbolje sto mogu, pada opsta efikasnost... U literaturi za menadzere ovo je, naravno, glavni argument zbog koga treba da eliminisu mobing u kolektivu kojim rukovode. Dakle pare. Ne isplati se za preduzece mobing situacija.
U Srbiji je, ocigledno, puno vaznije izmaltretirati coveka i izbaciti ga na ulicu, nego materijalni gubitak koji posao i preduzece trpe. To je stvar mentaliteta. Neka komsiji crkne krava, pa taman moje sve pocrkale. Pokazati zrtvi da je niko i nista pa neka kosta sta kosta...