- Poruka
- 6.510
Nije to uspela moja zena nego ja 
Nisam vise mogao da gledam sta radimo. Posle jela bismo veselo pobacali tanjire i sve zivo u sudoperu (jednom je neko greskom bacio i nasu macu u sudoperu) pa nek pere ko hoce...
A to je naravno ko drugi nego moja supruga
i bilo mi je neprijatno i osecao sam se ko izdajica.
Imamo mi masinu za pranje sudja, samo sto pre ubacivanja u masinu, treba sudje ipak pripremiti i po mom skromnom misljenju maltene pola posla obaviti. To je zgodno za neke vece zahvate ali svakodnevno...
Posto mi se vise smucilo sta toj zeni radimo, resio sam da sam perem sudje, posto sam jedini ja vecinom dana kod kuce, radim od kuce, svi ostali rade napolju.
Onda se smucilo meni.
Posto sam u to doba poceo cesto odlaziti kod drugara u Grcku, sa jednim od njih sam cesto odlazio u neku kucu u brdima iznad Korinita gde smo lovili i bivakovali po par dana. Tamo smo momacki ziveli par dana svaki puta kad ga posetim. Naravno kuvali, przili, pekli, unistavali namirnice ali je sudja uvek bilo. Odavno smo se dogovorili da cim pojedemo, svako svoje opere a onaj ko je taj dan kuvao, pere i ostalo nakon kuvanja. Odlicno funkcionisalo, sudopera uvek cista.
Tako sam taj princip uveo i u kucu i svima je laknulo sem meni jer sam ja najvise prao sudje. Onda sam sazvao samit sa samim sobom kao predsedavajucim i jedinim ucesnikom i jednoglasno (sa jednim glasom uzdraznim, nemam pojma ko je to bio) odlucio da primenim sistem planinske kucice u brdima.
I vis' vraga - funkcionise.
Bilo je u pocetku natezanja, sabotaza, diverzija i prenemaganja - sin je cak tvrdio da ima staracke pege na rukama i povisen pritisak a cerka se zalila da joj na poslu izricito zabranjuju da kuci pere sudje.
Ostali smo ja i zena. Nakon borbe pogledima, ja sam glatko izgubio nakon sto me je 15 minuta posmatrala a da nije trepnula...
Ipak smo se saglasili i eto sad nam je sudopera stalno prazna pa mi sve nekako zao i nekako mi tuzno bez one gomile tanjira soljica, viljusaka i svasta drugo...
Moze se, nije problem. Samo kad savladas sve otpore prvih par godina, posle ide glatko

Nisam vise mogao da gledam sta radimo. Posle jela bismo veselo pobacali tanjire i sve zivo u sudoperu (jednom je neko greskom bacio i nasu macu u sudoperu) pa nek pere ko hoce...


Imamo mi masinu za pranje sudja, samo sto pre ubacivanja u masinu, treba sudje ipak pripremiti i po mom skromnom misljenju maltene pola posla obaviti. To je zgodno za neke vece zahvate ali svakodnevno...
Posto mi se vise smucilo sta toj zeni radimo, resio sam da sam perem sudje, posto sam jedini ja vecinom dana kod kuce, radim od kuce, svi ostali rade napolju.
Onda se smucilo meni.
Posto sam u to doba poceo cesto odlaziti kod drugara u Grcku, sa jednim od njih sam cesto odlazio u neku kucu u brdima iznad Korinita gde smo lovili i bivakovali po par dana. Tamo smo momacki ziveli par dana svaki puta kad ga posetim. Naravno kuvali, przili, pekli, unistavali namirnice ali je sudja uvek bilo. Odavno smo se dogovorili da cim pojedemo, svako svoje opere a onaj ko je taj dan kuvao, pere i ostalo nakon kuvanja. Odlicno funkcionisalo, sudopera uvek cista.
Tako sam taj princip uveo i u kucu i svima je laknulo sem meni jer sam ja najvise prao sudje. Onda sam sazvao samit sa samim sobom kao predsedavajucim i jedinim ucesnikom i jednoglasno (sa jednim glasom uzdraznim, nemam pojma ko je to bio) odlucio da primenim sistem planinske kucice u brdima.
I vis' vraga - funkcionise.

Bilo je u pocetku natezanja, sabotaza, diverzija i prenemaganja - sin je cak tvrdio da ima staracke pege na rukama i povisen pritisak a cerka se zalila da joj na poslu izricito zabranjuju da kuci pere sudje.
Ostali smo ja i zena. Nakon borbe pogledima, ja sam glatko izgubio nakon sto me je 15 minuta posmatrala a da nije trepnula...

Moze se, nije problem. Samo kad savladas sve otpore prvih par godina, posle ide glatko
