Mitomanija o "srpskoj Dalmaciji" na RTS-u

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

zbiljaš

Domaćin
Poruka
4.865
Kada pobedi, Studentska lista moraće da osim BIA raspusti i RTS koji nastavlja u suštini isto ono šta je radio 1991. godine proglašavajući vekovne hrvatske teritorije za "srpske zemlje." Sa takvim "Javnim servisom" se ne može u EU. Raspustiti udbaški RTS, i stvoriti pravi Javni servis, sa novim ljudima, otvoren za sve i nezavisan od partija na vlasti i tajne policije.

 
Niste se valjda zaplakali? Baš su zločesti ti Srbi sa RTS.
To je isto kao kada bi HRT pravio reportažu o preostalim Hrvatima koji u Republici Srbiji žive severno od Save i Dunava, i hrvatski novinar počne reportažu iz Zemuna rečima "nalazimo se u hrvatskom Zemunu." S tim što Zemun istorijski gledano jeste nekad davno bio hrvatski, a grad hrvatskih kraljeva Knin baš nikad nije bio "srpski," osim ako ne računaš vreme postojanja zločinačke tzv. "Republike Srpske Krajine" čije je kompletno rukovodstvo osuđeno u Hagu za monstruozne zločine nad civilnim stanovništvom i sa čije teoritorije su paravojske pod kontrolom Miloševićeve udbe i KOS-a već 1991. godine proterale 170 000 Hrvata samo zato što su bili Hrvati.

 
Dalmatinci, Dalmacija i Srbija nigde veze. Ali nigde.

Govor, akcenat, stil zivota, mentalitet, arhitektura, ishrana.... Nista.
Ево шта каже колега Четџипити о изборима из времена Аустроугарске.


kako su srpske stranke prolazile na izborima u dalmaciji?

ChatGPT said:​

Evo jasnog i preglednog odgovora o srpskim strankama i srpskim kandidatima u Dalmaciji tokom Austro-ugarske (1867–1918).

Kratak odgovor:
Srpske stranke nikada nisu činile većinu u Dalmaciji, ali su stalno imale stabilno, iako brojčano ograničeno, prisustvo u Dalmatinskom saboru i povremeno u Carevinskom veću. Najveći uspesi bili su krajem 19. i početkom 20. veka.

🇷🇸

U Dalmaciji su Srbi bili najbrojniji u seoskim područjima severne Dalmacije (Knin, Benkovac, Obrovac, Kistanje, Bukovica, Ravni Kotari, delovi zaleđa Šibenika), pa su izbori u tim okruzima bili najpovoljniji za srpske kandidate.

Srpske političke organizacije delovale su u tri oblika:

  1. U okviru Narodne stranke (do oko 1880-ih) – zajednički hrvatsko-srpski politički blok.
  2. Srpska narodna stranka (formirana 1879) – samostalni srpski politički program.
  3. Srpski klub / Srpska stranka / kasnije srpski pravaški i radikalni krugovi (oko 1900–1914).

🏛️

🔹 1861–1870​

Srbi ulaze u sabor uglavnom preko Narodne stranke, koja je imala hrvatsko-srpski karakter.
U tipičnom sazivu 2–4 poslanika su bili Srbi, mada formalno nisu činili posebnu „srpsku stranku“.

🔹 1870–1880​

Nakon formiranja Srpske narodne stranke (1879.), srpski kandidati u nekim okruzima pobeđuju samostalno.
U većini saziva srpska grupa ima 3–6 poslanika.

🔹 1880–1900 (najstabilniji period)​

Srpska narodna stranka postaje treća najvažnija politička snaga u Dalmaciji (posle narodnjaka i autonomaša).
U zavisnosti od saziva:

  • obično 5 do 7 poslanika u saboru su Srbi,
  • u pojedinim izborima 1890-ih dobijaju i 8 mesta,
  • redovno kontrolišu mandate u kninskom, benkovačkom, gračačkom i potočnim selima šibenskog zaleđa.

🔹 1901–1912​

U ovoj fazi stranački život se pregrupisava (pojava hrvatskih pravaša i kasnije Khuenovog režima, pa modernih stranaka).
Srpska grupa ostaje stabilna:

  • obično 4–6 mandata,
  • najveći uspeh je 1908, oko 7 poslanika.
Do 1912. Srbi u Dalmaciji ostaju manjinska, ali organizovana i uticajna politička grupa.


🏛️

Pre 1907 – posredno biranje​

Srpski zastupnici su povremeno birani, ali retko – obično 0–1 mandat, jer ih je birao Sabor gde su bili manjina.

Posle uvođenja opšteg muškog prava glasa (1907 i 1911)​

Tu se vide najjasniji rezultati:

📌

Srpske stranke i srpski kandidati osvajaju 2 mandata (kninski i benkovački okrug, zavisno od klasifikacije).

📌

Ponovo 2 mandata, slični okruzi.

U oba ciklusa srpske stranke su imale stabilno prisustvo, ali nikada nije bilo više od dva poslanika u Beču.


🎯

Kako su Srbi prolazili na izborima u Dalmaciji?

  • Nikada većina, ali stalna manjinska politička snaga.
  • Najveći uticaj u seoskim područjima severne i srednje Dalmacije.
  • U Dalmatinskom saboru obično: 3–8 poslanika (zavisno od perioda).
  • U Carevinskom veću: 0–2 poslanika.
  • Najjači period: 1880–1910.

Ako želiš, mogu ti pripremiti:

📌 tabelu sa brojem srpskih poslanika po godištima (1861–1912)
📌 mapu okruga gde su srpski kandidati redovno pobeđivali
📌 biografije važnijih srpskih poslanika (npr. Sava Bjelanović, Dušan Baljak, Petar Vragolić)

Samo reci šta ti treba.

You said:​

koliko je to procentualno zastupljenosti u dalmaciji?

ChatGPT said:​

Evo ti procentualne procene zastupljenosti srpskih političkih predstavnika u Dalmaciji tokom Austro-Ugarske. Pošto su podaci iz 19. i početka 20. veka neretko fragmentarni (i razlikuju se po okruzima i godinama), brojke su pouzdane u okvirima istorijske demografije i izbornih rezultata, ali predstavljaju realistične opsege.


📊

U celom periodu 1860–1910:

  • Hrvati: ~70–75%
  • Srbi: ~18–22%
  • Talijani: ~3–5% (pretežno gradski sloj)
  • ostali: <2%
Dakle, Srbi su činili oko jedne petine stanovništva Dalmacije.


🏛️

Zavisno od konkretnih izbora, u saboru je bilo 43 do 43+ poslanika (malo se menjalo po sazivima). Srbi su tipično imali 3 do 8.

📌 Procenti po periodima:​

1861–1870:

Srbi (uglavnom u okviru Narodne stranke):
➡️ 5–10% poslanika

1870–1880:

Prvi organizovaniji srpski politički blok
➡️ 10–15%

1880–1900 (najstabilniji period):

Srpska narodna stranka na vrhuncu
➡️ 12–18% poslanika
(u nekim sazivima skoro 20%, tj. svaki peti poslanik)

1900–1912:

Nakon preraspodele stranačkog sistema
➡️ stabilno 10–15%

Zaključak:

Srbi su u Dalmatinskom saboru obično imali 10–18% zastupljenosti, što je vrlo blizu njihovom stvarnom demografskom udelu (~20%).


🏛️

Dalmacija je imala 11 poslaničkih mesta (od 1907).

Srbi su imali:

  • 1907: 2 poslanika
  • 1911: 2 poslanika
👉 2 od 11 ≈ 18%

Dakle, i na državnom nivou, srpska zastupljenost je bila oko 18%, što je opet vrlo blizu njihovom udelu u stanovništvu.


🎯

Procentualna politička zastupljenost Srba u Dalmaciji tokom Austro-Ugarske bila je uglavnom proporcionalna njihovom udelu u stanovništvu.

  • stanovništvo: ~20%
  • sabor: najčešće 10–18%
  • Reichsrat: ~18%
Uz povremene oscilacije, srpske stranke i srpski kandidati imali su stabilan manjinski, ali relevantan politički uticaj, najjači u severnoj Dalmaciji.


Ako želiš, mogu ti napraviti:

📌 tabelu po godinama (svaki izborni ciklus)
📌 mapu okruga gde su srpske stranke imale većinu
📌 poređenje sa hrvatskim i talijanskim strankama

Samo reci!
 

Šešelj i Vučić ponovo prete „ustašama“ u Zemunu


Da se, ponovo, podsetimo. U julu 1997. godine Vojislav Šešelj i Aleksandar Vučić su vodili kampanju blaćenja i zastrašivanja građana Zemuna, neki se nisu vratili u svoj grad još uvek.​


kontramiting srpske radikalne stranke u Zemunu

Aleksandar Vučić na kontramitingu ispred stana porodice Barbalić u Zemunu; Izvor: knjiga „Okupirani grad“ Dragana Stojkovića

08.07.2025.

Prošlo je 28 godina od kako je porodica Barbalić proterana iz svog doma u Zemunu. Dok su oni bili van grada u njihov stan su se preko noći uselili funkcioneri tadašnje Srpske radikalne stranke. Kako bi ovaj čin opravdali i osigurali radikali su posegli za svojim standardnim šovinističkim arsenalom – Barbalići su bili hrvati, a svi koji su stali u njihovu odbranu su proglašeni za ustaše. Preuzimanje stana je predstavljeno kao oslobođenje Zemuna od stranih elemenata i njihovih lokalnih pomagača.

Šešelj i Vučić su tada uspeli u svojoj nameri, i gotovo tri decenije kasnije slučaj još uvek čeka svoj pravni epilog pred međunarodnim sudovima. I ne bismo se danas podsećali na proterivanje Barbalića iz Zemuna da isti ljudi ponovo ne prete građanima Zemuna.

„Ukoliko nadležni organi i dalje budu ignorisali ovo ustaško divljanje i upozorenje srpskih radikala, četnički vojvoda Vojislav Šešelj organizovaće sa srpskim četnicima uklanjanje barikada, jer narod u Zemunu više ne želi da trpi teror zemunskih ustašoida“, stoji u saopštenju Srpske radikalne stranke.

Očekivano, njegov učenik se brže bolje i sam uhvatio pretnje, kao nekada gajbe piva, a sve da se ostareli master ne bi previše cimao. „Video sam da je (Vojislav) Šešelj dao nekakav rok. Neće dočekati taj rok, tako da mu se ne muče ljudi i ne spremaju za ta čuda – ranije ćemo to da počistimo“, poručio je Aleksandar Vučić juče iz Jagodine.

c2VydmljZT1pbWFnZXMmc3JjPWh0dHBzJTNBJTJGJTJGd3d3Lm1hc2luYS5ycyUyRndwLWNvbnRlbnQlMkZ1cGxvYWRzJTJGMjAyNSUyRjA3JTJGcGhvdG9fMjAyNS0wNy0wOF8xMi0yNS0yNC0xMjAweDkwMC5qcGcmY2FjaGVNYXJrZXI9MTc1MTk3MDM3MC0yMDc0NDcmdG9rZW49NGRmNTk4YjJlYzg4Y2IwNg.q.jpg
Blokada u Zemunu

Blokada u centru Zemuna je započeta 29. juna, dan nakon velikog protesta nakon kojeg su privedeni i studenti Poljoprivrednog fakulteta iz Zemuna koji su pozvali građane da im se pridruže u borbi „decentralizovanim kontrolisanim haosom“. Blokada Avijatičarskog trga i prelazak preko pešačkih prelaza na raskrsnici kod OŠ „Svetozar Miletić“ i u Karađorđevoj ulici su vrlo brzo postali primer građanske neposlušnosti koji su sledili mnogi zborovi građana kako bi započeli blokade u svojim opštinama.

Građani Zemuna, koje predstavnici režima nazivaju ustašama, su se hrabrim i kreativnim držanjem svojih blokada prethodnih dana istakli kao jedna od svetlih tačaka građanskog bunta koji se razvija od pada nadstrešnice u Novom Sadu. A upravo to što je ta barikada postala simbol otpora režimu je i čini nezgodnom i „teškom“ za rušenje.

Policija je svoje snage usmerila na druge lokacije svesna da bi direktna konfrontacija sa građanima u „ulici Slobode“, kako su blokiranu Glavnu ulicu počeli da zovu Zemunci i Zemunke, potencijalno dovela do dodatnog revolta. Zato je bilo potrebno prvo uključiti prethodnicu koja bi pripremila teren – pa tako Šešelj izvlači svoje buđave fore i građane koji stoje na barikadi naziva ustašoidima koji prave granicu Nezavisne države Hrvatske, a Vučić mu obećava kako će to počistiti.

Ipak, razvoj studentskog i građanskog pokreta prethodnih osam meseci pokazuje da pokušaji stvaranja podela u društvu više ne prolaze, već da uvek dovode do sasvim suprotnog – veće solidarnosti i osnaživanje veza među ljudima. Zato barikada stoji čvrsto, a građani poručuju da im je dosta vređanja, podela i proterivanja.
 
I Kosovo je nekada bilo srpsko.

И сада је српско.

Косово је и српско и албанско. Припада свима који живе на Косову и Метохији. Као што је Далмација припадала свима који су живелу у Далмацији.

То што је српско, не значи да није албанско. И то што је албанско, не значи да није српско. Косова и Метохије има довољно за све људе добре воље. Није то...Косово је моје, па не може да буде и твоје. Већ и твоје и моје.
 
I ja kažem. To je kao da ja proglasim Backu hrvatskom zemljom zato sto tu eto ima Hrvata...

Па, да. Бачка је и српска и хрватска. Припада и Србима и Хрватима и свим људима који живе у Бачкој. И Мађарима, наравно. Бачка је наша. Она је тако широка и равна да у њој има места за све и она припада свима који тамо живе, тамо су живели и тамо ће живети (ово последње....ако буде неко живео).
 
Onda tom logikom mogu reci i Pariz je moj.

Meni su ogavni ti likovi sto se loze na istoriju pa kao sanjaju o nekakvom povratku teritorija...

Париз ће бити твој ако оствариш неку конекцију са Паризом.

Нпр. постанеш богат човек и купиш пентхаус са погледом на Ефелов торањ и испијаш јутарњу кафу на винтиџ терасици са својом гаравом францускињом из Алжира.

Ко може да ти каже да Париз није твој?
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top