Zaljubljivannje
...ono sto drzim u glavi moram jednostavno moram da napisem..ili cu puci...
tacno je kad kazu da se ljubav desi bilo gde bilo kada i kad najmanje ocekujete...deset godina verna jednom coveku pokopala jake emocije smirila se u vezi ne razmisljajuci vise da se lako predajem osecanjima...i mislila srecna...a onda eto iznenada upoznavanje bezvezne neke price susreti vikendom u nekom klubu s drustvom kad zelim da se malo izduvam..i njegove oci..njegov pogled koji me naterao da se stresem...hormoni poludeli ne znam vise gde sam...on reklo bi se isto nije ravnodusan ali zna od svog prijatelja da zivim s nekim..valjda zato i nema neke akcije osim sto se jurimo po fejsbuku salje on neke svoje citate ja svoje...neke poruke koje samo mi razumemo...a samo da kaze hajde..poletela bi...ne spavam ne zivim...jel to normalno?...svog partnera postujem koliko jos mogu a ovog sanjam budna...ide vikend on me ocekuje kafeu rekla sam da cu doci...oko njega puno zena svima se osmehuje a mene gleda pogledom
da cu da padnem na kolena...sta da radim kako da sve to izbacim iz glave...s jedne strane eto me drzi da sam poletna sretna vredna na poslu i sva pozitivna..s druge strane osecam se kretenski sto cu prevariti coveka s kojim sam prosla toliko toga..
ali sta cu kad strasti nema kad mi vise ne prija njegov dodir...valjda sam zato i dopustila sebi da odgovorim na poglede ovog coveka doslog niotkud...da me unisti...




