MISLI

  • Začetnik teme Začetnik teme CURSE
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
"Nasa pamcenja su kao zamrzivac.Znas kako izgleda hrana koja je dugo zaledjena?Na pocetku je tvrda bez ukusa i mirisa...Cim je stavis na vatru pocinje da dobija boju i ispunjava kuhinju svojim mirisom.Tako i tuzne uspomene,dremaju godinama,decenijama,citav jedan zivot u nekoj od bezbrojnih supljina nase memorije.Onda se jednog dana vrate na povrsinu i bol koji ih je pratio ponovo se javlja..."

Suzana Tamaro-"Idi kuda te srce vodi"
 
"Patimo onda kad smatramo da pružamo više nego što primamo. Patimo zato što naša ljubav nije prepoznatljiva. Patimo jer ne uspevamo da nametnemo svoja pravila. Patimo uludo. Jer je u ljubavi klica našeg sazrevanja."
 
Kad bi covek mogao razoriti svoje telo ostavljajuci samo
istinu svoje ljubavi, istnu samoga sebe , koja se ne zove slava ili
sreca, ili ambicija, nego ljubav ili zelja, ja bih konacno bio onaj
kako sam se zamisljao, onaj sto svojim jezikom, svojim ocima
i rukama objavljuje pred ljudima nepoznatu istinu, istinu svoje
istinske ljubavi...

Luis Sernuda
 
Najviši cilj ljudskog bića je da shvati potpunu ljubav.
Ljubav nije u drugome, već u svakom od nas i mi je sami u sebi budimo.
Međutim, da bismo je probudili, potreban nam je drugi.
Univerzum jedino ima smisao ukoliko imamo nekoga s kim ćemo dijeliti svoja osjećanja.

Koeljo
 
"Nisam boginja,koju treba obozavati, niti predmet opšteg sažaljenja,koji treba ravnodušno ukloniti kao moljca.Ako mi dopustis,da budem kraj tebe,na stazi opasnosti i smelosti,ako mi dozvoliš,da delim velike dužnosti tvoga života, tada ćeš upoznati istinsku mene. " :heart: (Citat iz Tagorinog komada u knjizi "Otkriće Indije" - Nehru).
 
"Kad ja izgubim tebe, i ti ja cemo izgubiti. Ja, jer si ti bio ono što sam ja najviše volela, a ti, jer sam ja bila ona koja je volela više. Ali od nas dvoje, ti gubis više nego ja, jer ja ću moći voleti druge kao što sam volela tebe, ali tebe neće niko kao što sam te volela ja. " (Predivna pesma koju je napisao Rabindranath Tagore, a zove se "Kad ja izgubim tebe" ) . :heart:
 
Ima u duši mojoj oziljak koji samo u snu boli.
I ne znam od kog bola on je ostao,i da li je to bilo jutro ili suton kad se urezao u moju dušu...Takva je naša duša.
Ispunjena uspomenama koje nas rastuže,nasmeju,zabole. Ponekad namerno diramo te stare ožiljke iako znamo
da nas čeka neprospavana noć. Pa onda kroz prozore gledamo u neko tudje nebo i uzalud tražimo one zvezde ka
kojima smo nekad davno upirali čežnjive poglede i samo njima odavali tajne prvih mladalačkih ljubavi.Pa se naprežemo
da čujemo onaj letnji povetarac što je šaputao u krošnjama drveća ispod kojeg smo se,držeći svoju prvu ljubav za ruke,
skrivali od radoznalih pogleda. Ali...umesto tog šapata samo uzdah srca svoga čujemo. Prohujalo je vreme i mnoge vode
protekle....nema više ni parnjača ni zvižduka vozova koji su najavljivali da smo blizu onog koji nas na nekom sivom peronu
čeka uzdrhtalog srca.Niti isčekivanja postara da nam glas od voljene osobe donese pa da po ko zna koji put pročitamo reči
koje su drhtavom rukom pisane; "ljubim te", "mislim na tebe", "nedostaješ mi".Pa prislonimo pismo na grudi i uzdahnemo od
nekog slatkog bola što nam kroz srce mine... Od svega ostaše samo uspomene od kojih se pobeći ne može.Čak i kada bi znali
put što vodi u zaborav,mi ne bi pošli njime.Već se uvek istom stazom vraćamo što vodi do mora uspomena.I uronimo u te talase
koji nas miluju,nose,vuku u dubine....I plovimo,plovimo ka onim nekim dalekim,nedostižnim obalama što nas svake noći zovu i mame.
I onda se odjednom probudimo jer se uplašimo da ćemo potonuti u tom uskovitlanom moru uspomena.
A kad se pogledamo u ogledalo...vidimo ispod očiju nekoliko sitnih kapi...blistavih...slanih...


D.Maksimović
 
Ni sjajno zlato, u beznadnom životu smrtnika
Tako retko,
Ni dijamant, niti od srebra ležaj, toliko
Skupocen i bleštav,
Ni blagoslovena polja prostrane zemlje otežala
Od sopstvenog ploda,
Ne vrede koliko saglasno mišljenje valjanih
Ljudi.

antička, horska pesma u daktiloepitritima
 
"Čovek sam i kao čovek našao sam u njoj uživanje kakvo nisam znao da postoji. Nisam znao da čovek tako doživljava ženu, da žena može biti izvor takve ogromne sreće. Poželeo sam da se nikad ne rastanem od nje, ne samo zbog njenog tela već zato što je jednostavno divno biti kraj nje... razgovarati sa njom... ćutati sa njom, jesti ono što je skuvala, smejati se sa njom, deliti njene misli... Nedostajaće mi dok sam živ."
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top