Miroslav Antić

  • Začetnik teme Začetnik teme malecka
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Malecka, može ovo?

RAZGLEDNICA

Mesec je tupom, krivom kamom
posekao jedno veče žuto.

Oprosti,
bio sam skitnica samo,
pa sam u tvoje oči zaluto.

I čudno nespretno prosuo se:
kao lopta vrelog snega,
nasmejan,
izgužvane kose,
od ptica ranjav,
od cveća pegav.

Oprosti,
uvek moram da odem.
Vetrove žute jesen već plače.
Jezera - oči.
Što kvase vode
obale obraza za skitačem?

Uvek se biva lep na početku.
Pomalo dobar.
Pomalo tužan.

Uvek se biva na ovom svetu
na kraju tuđ,
na kraju ružan.

I uvek samo sebe imamo
i san pun želja,
nedorečen.

Mesec je tupom krivom kamom
poseko jedno žuto veče.
 
iako pretpostavljam da vrlo dobro znas, malecka, evo za tebe, i sve ostale emotivne duse...


ljubav,
koja se prvi put usnama kopa i sishe
ima neslucenu vrednost neke dragocene rude.
ima male razdreshene pertle nespretnosti
i rumene okuke tek otkrivenog stida
u glecherima neke besramne terevenke.

ona je ,
kad sve prodje,
taj lekoviti ritam disanja pozajmljenog od kishe,
i bedra sto ce sutra gumeno da se probude,
i grudi sto ce sutra biti i laste i evenke.

(najdivniji grad)
 
mislim da bi balada bila prejaka sada...
mada svakako, kratko jasno i efektno : )
a sada nam treba nesto onako setno i samo malo, tek zrno bola...a obojeno vedrinom , onako kako samo mika zna...onako kako samo na kraju oboji taj zivot...
 
tuzna_pajac:
mislim da bi balada bila prejaka sada...
mada svakako, kratko jasno i efektno : )
a sada nam treba nesto onako setno i samo malo, tek zrno bola...a obojeno vedrinom , onako kako samo mika zna...onako kako samo na kraju oboji taj zivot...

Besmrtna pesma.. Postavljana je već tu sigurno. Meni je skoro i najtužnija ali zbilja te u trenu podseti nekom naopakom vedrinom da to možda i nije tako strašno... Samo je malo plavo i šašavo ..
 
Ti koja imas nevinije ruke od mojih

Vesna Parun

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.

Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama.

Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi.

I blaga budi njegovu snu,
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.
Šeći njegovim žalom. Neka te susreću
ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri
neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom biti će ponizne.

Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah
svojim suzama.

Ja ne dočekah naljepše doba
njegove muškosti. Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.

Ja neću nikad voditi za ruku
njegovu djecu. I priče
koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenoj crnoj šumi.

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
Koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice dok na njega budu
silazile nepoznate godine.

I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost.

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu!
 
... moje trenutno raspolozenje..... :)


"Jesi l moje?
Najmoje?"

"Jesam tvoje
Najtvoje."

"Da ti sviram u usima?"

"Da mi kupis dve firange
od cica.
Al' da budu na cvetice."

"Da zakacim viljuskama
na ragastov od pendzera."

"Da me mrze sve komsije."

"Da ja imam samo tebe."

"Da ti imas samo mene."

"Da ne udje ni Mesec ni Sunce.
Da u sobi bude jedna crkva.
Da gledamo kroz taj pendzer,
kroz taj pendzer pun cvetica,
da je zivot nesto nase,
najnase."

"Da je zivot nesto tako lepo
kao u samoposluzi. "

"Jesi l moje?
Najmoje?"

"Jesam tvoje.
Najtvoje."
 
za pocetak proleca
za neka nova budjenja
za neke nove snove
i smrti
za sve oni koji stvarno zive svoje zivote
kao vilin konjic
i folija u plamenu
u danu
u sekundi
i u njima sagore
u zelji

i tu je mika
cije se reci nekome
uvek moraju posvetiti

za vas

(posmrtni mars klovnova 5.)

ako to mora da bude u nekakvo prolece,
u redu:
neka bude.

belo od kise
prolece je tek okrecena fabrika etiketa
na granama ispod kojih idemo

zalepite mi uz put na celo jedan list
i nista vise
-ako se razumemo.

ostalo neka ostane kao i kad sam disao
neka leprsaju suknje i zastave
nek neko nekom u dalje zariva noz u vrat
i neko nekom i dalje sapuce: draga

neka izgleda kao da sam se vrlo uctivo
i pametno udaljio

i u slivnike pospite svaki drugi smisao.

u desetoj sam leteo na mesec.
u dvadesetoj na grudobrane
u tridesetoj sam odleteo dovraga.
 
Pozdrav!

Sta mislite o ovom nasem pesniku! Po rodjenju Mokrinac, ali po zivotu Novosadjanin i boem.

Do skoro sam imao jednu Anticevu pesmu, ali je netragom nestala. Mislim da se pesma tj. poema zove "Vojvodina" i pocinje sa necim poput "Vo jednu i vo jedinu....". Da li mi neko moze pruziti vise pojedinosti o ovoj pesmi i mozda mi je poslati? Ako je neko uopste ima?
 
Znam ono.....guglam, ne brini se!

Problem je sto sam nasao samo odlomke iste pesme i skracene verzije. Od toga jedna na Krstarici - Knjizevnost. Uostalom tema ovoga je pesma Vojvodina a ako neko ima originalno izdanje moze da mi posalje (a i ne mora).

Mislim....guglaj...... daj, opusti se malo!
 
Imena

Pronađeš negde nekakvog Mišu,
nekakvog Gorana,
Dragana,
Svetu,
pronađes drugare nalik na sebe
i staneš tako i ne veruješ
da ima neko kao ti- isti,
na ovom drukčijem svetu.
I ništa ne mora da se kaže.
Sve se unapred zna i razume.
Možda te neke Mire sad traže.
Možda Gordana neka ne ume
bez tebe,
Jelene,
Milice,
Vide,
do nekog ogromnog sunca da ide.
I ne znaš koliko kao ti - takvih
večeras ponovo nekog nemaju.
I ne znaš koliko kao ti - istih
za susret sa tobom baš sad se spremaju.
I ne znaš ko su to, kao ti - divni
i što su jastuke suzama vlažili.
A lepo ste se mogli sresti
samo da ste se malo potražili.
I KREĆEŠ U ŽIVOT S POGRESNIM NEKIM.
S DRUKČIJIM NEKIM.
NEKIM DALEKIM.
A Boris,
Vera,
Vladan
i Sanja
jos uvek samo tebe sanja.
;-);-);-)
 
Nepovratna pesma

Nikad nemoj da se vraćaš
kad već jednom u svet kreneš
Nemoj da mi nešto petljaš
Nemoj da mi hoćeš-nećeš.
I ja bežim bez povratka.
Nikad neću unatrag.
Šta ti znači staro sunce,
stare staze,
stari prag?
Tu je ono za čim može da se pati
Tu je ono čemu možeš srce dati.
Al' ako se ikad vratiš
moraš znati
tu ćeš stati
I ostati.
Očima se u svet trči
Glavom rije mlako veče
Od reke se dete uči
ka morima da poteče.
Od zvezda se dete uči
da zapara nebo sjajem.
I od druma da se muči
i vijuga za beskrajem.
Opasno je kao zmija
opasno je kao metak
da u tebi večno klija
i čarlija tvoj početak.
Ti za koren
nisi stvoren
Ceo svet ti je otvoren.
Ako ti se nekud žuri,
stisni srce i zažmuri.
Al' kad pođes - nemoj stati
Mahni rukom.
I odjuri.
Ko zna kud ćeš.
Ko zna zašto.
Ko zna šta te tamo čeka.
Ove su zelje uvek belje
kad namignu iz daleka.
Opasno je kao munja
opasno je kao metak
da u tebi večno kunja
i muči se tvoj početak.
Ti si uvek krilat bio
samo si zaboravio.
Zato leti.
Sanjaj.
Trči.
Stvaraj zoru kad je veče.
Nek' od tebe život uči
da se peni i da teče.
Budi takvo neko čudo
što ne ume ništa malo,
pa kad kreneš - kreni ludo,
ustreptalo,
radoznalo.
Ko zna šta te tamo čeka
u maglama iz daleka.
Al' ako se i pozlatiš,
il' sve teško,
gorko platiš,
uvek idi samo napred.
Nemoj nikad da se vratiš.
 
a na jucerasnji dan 7 god od ubistva curuvije... covece :shock:
bas me interesuje da li ce ikad u ovoj zemlji biti reda i rada... ili cemo ostati marginalci do kraja...
u svakom slucaju prestala sam da se nadam da ce to biti 'za mog zivota'
 
GoldenLady:
a na jucerasnji dan 7 god od ubistva curuvije... covece :shock:
bas me interesuje da li ce ikad u ovoj zemlji biti reda i rada... ili cemo ostati marginalci do kraja...
u svakom slucaju prestala sam da se nadam da ce to biti 'za mog zivota'


pa bilo je reda dok je tata sloboda bio na vlasti
a onda ste vi, korumpirana mladez, podojena mlekom dekadentne evrope i teroristicke amerike, glasali za haos i bezakonje!
 
Vojvodina

Vjeruju vo jedinu,
i vo jed,
i vo inu
ravnicu - mater moju i zapljuvanu i svetu,

tu Vojvodinu u soli,
u hlebu
i u vinu
i ne veruj joj, veru joj njenu,
i krv joj smotsku i prokletu.

I slepacki joj se molim dok mi na usni skrguce i mirise
rdja i rze blagoslovena kao pricest
i zrno aprilske kise,

i dok me kolje pod grlom njen dah
ljut kao vila
pa teme i celo skropi beli cvet bagremova
i dok se rvem sa zitom
dok zvezde po meni mile
a ona rominja i tinja
i survava se s krova
sva torzestvena i rozdestvena od lepote
i rugla
i kao srca mokra i kao srca okrugla.

Jao, ravnico, zloslutnico
zlatna sacmo u sisi
Jao, svevisnja moja iz birtije i crkve!

Ti duso sto isplazena
i bosonoga visis
i pozlacena
i placena
i detinjasta
i lukava...

A tako sasvim sveta,
i zlikovacka
i lomna
I kao nebo niska i kao nebo ogromna.


Volim je od stala do neba
I od blata do psenice
Toplu od ciganskih gudala
i od blagdanskih ocenasa.
 
VOJVODINA

Volim je od štala do neba, od blata do pšenice,
toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša,
vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice,
tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša,
gde su služili bdenija i ljude za glavu skraćivali,
gde su starice tepale i pragove branili golim šakama,
pa su je brali i jeli rukama, pa su crkavali i živeli,
pa su je voleli ljudi, i kleli, i psovali, i plakali, -
tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku,
belju od jaganjaca, crnju od paljevina,
tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku,
kad se lumpovalo od Vršca do Temišvara, Sombora i Segedina,
pa niko nije imao u brkovima gustu pesmu kao taj narod
robijaški i prvomajski, razbijenih temena i zuba,
ta Vojvodina ašova, britvi, molitvi i šamara,
zarasla u želje, u laž, u borbu, u izdajstvo, u ljubav -
volim je, jer svi smo široki i obični kao ova ravnica,
jer smo i veliki i prokleti na ovim zelenim travama,
i milioni rumenih suludih zvezdanih ptica
večito će lepršati nad našim umornim glavama.

I volim je prosjačku pred crkvama, nedeljama u ritama,
i svatovsku, astragansku, neucveljenu bolovima,
i Vojvodinu vašarsku i hramonikašku, čas raspusnu, čas pitomu,
i birtijašku, što osvanjiva štucajući pod stolovima,
pa Vojvodinu bečku i varmeđsku, sa tuđim barjacima pred četama,
K.u K. regimente, kraj druma istorija silovana i zaklana
i Vojvodinu solunsku i krfsku nad bajonetima
sivu kao vojnička smrt u koporanima i zajedničkim rakama,
ej, pa je volim šestoaprilsku, logorašku, isprebijanu,
obešenu o bandere, probušenu po čelima,
uzoranu od tenkova, od krvi izopijanu,
i partizansku, kad je oktobra donela proleće selima,
volim je koliko je zla i dobra. Volim je podjednako.
Prskajte kajsije zvezda z kosi drveća njenog.
Uvek će biti krovova pozadi krova svakog,
jer uvek se rumeno nastavlja na rumeno.
I danas, zemljo rodna, kad nisi bosonoga,
kad nisi gola beda, u dronjcima i plaču,
ti, što se moliš bogu, ti što pljuješ na boga,
ti što si dugovala i naplatila račun,
nazdravlje, diži čaše, razbij astale šakom,
zapevaj preko njiva, neka zabride kosti,
volim te što si prosta, sirova, divlja tako,
i tako mnogo luda, volim te... volim... oprosti,
ti,što si danas lepša, ti, bez krasta i vaški,
ti, ljuljaško i rakožut, zubat osmeh ne skrivaj,
pevaj pijano racki, mađarski, totski, vlaški,
makedonski i lički, preko dalekih njiva,
i voleću te uvek, krvavo moje odojče i srećo nova,
jer se e stidim tvog otegnutog govora i slanine i kudeljnih gaća,
od paorske sam krvi, psovki, radosti, snova...
Razdrlji prsluk i gutaj! Ja ovu zdravicu plaćam!
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top