Милан Недић - збирна тема

Milan Nedić - kolaboracionista ili svesna žrtva?

  • Kolaboracionista

    glasova: 5 55,6%
  • Svesna žrtva

    glasova: 2 22,2%
  • Nevin

    glasova: 1 11,1%
  • Nisam sigur/an/na

    glasova: 1 11,1%

  • Ukupno glasova
    9
Gubiš se,pričamo o SveSrbiji a ne o Jugoslaviji,i pričamo o 1943 a ne o 1940 niti o direktivi25.
Mauthauzen od kraja 1942,možeš mi pokazati kakve hoćeš slike.

ti izgleda ne razumes da ako hitler nesto odluci, nema vise razgovora o tome....a nedic je bio samo figura . on je izabran iz citavog niza figura, 1941, koje su opsedale nemce, za tu poziciju...i to zbog toga sto im je odgovarao njegov profil.
ljotic, odnosno ZBOR, zive na nemacki racun, jos od 1935 godine. SDK je formacija ciji pripadnici ( i njihove porodice) imaju pravo na nemacku vojnu penziju...(i dobivali su je..). pod komandom damjanovica su se predali amerikancima u italiji.
mathauzen , kao zatvorenici, niko od njih nije video. ti likovi su ucestvovali u streljanju dece u kragujevcu ( nemoj mi reci da to nije istina, ili da to ne znas....)
sta pa znaci , ta svesrbija? opravdanje za nedica? srbijanski san? saveznici ne priznaju vladu nedica..oni priznaju kraljevsku vladu gde je mihailovic ministar.
ne moraju svi srbi da budu ljubitelji nemaca, kao nedic. a nedic je jako dobro radio razliku .on je bio "majka" prema svojim istomisljenicima, ali "maceha", prema drugima, i to bez ikakve milosti. politicki je vidljivo da je znao sta radi, i nastojao da sedi na par stolica....politicki oportunista. koji je koristio neki sladunjavi srpski nacionalizam , za svoju novu karijeru
 
Poslednja izmena:
ti izgleda ne razumes da ako hitler nesto odluci, nema vise razgovora o tome....a nedic je bio samo figura . on je izabran iz citavog niza figura, 1941, koje su opsedale nemce, za tu poziciju...i to zbog toga sto im je odgovarao njegov profil.
ljotic, odnosno ZBOR, zive na nemacki racun, jos od 1935 godine. SDK je formacija ciji pripadnici ( i njihove porodice) imaju pravo na nemacku vojnu penziju...(i dobivali su je..). pod komandom damjanovica su se predali amerikancima u italiji.
mathauzen , kao zatvorenici, niko od njih nije video. ti likovi su ucestvovali u streljanju dece u kragujevcu ( nemoj mi reci da to nije istina, ili da to ne znas....)

sto stvari napišeš,obično polu-istina i onda kada odgovorim ti napišeš 101 stvar,ovog puta sve laži.

Nemci su pre Nedića već imali jednu takvu ,,figuru,, kao što ti kažeš,Milana Aćimovića i njegovu komesarsku upravu.
Nemcima su tražili od Srba predstavnika a Srbi SAMI su odlučili da to bude Nedić koji to odbija! Tek posle nekoliko insistiranja i Dankelmanovog ultimatuma Nedić pristaje.

Zbor nije živeo na nemački račun,da jeste,nebi Ljotić pisao protiv Hitlera.a pisao je.

Pa nije ceo SDK išao u Italiju većina je otišla u Austriju (tri puka).

Streljanje u Kragujevcu je posebna tema i ne bih ovde o tome,a rećiću ti da je V odred SDK u Kragujevcu imao samo i JEDINO spasiteljsku ulogu.
 
Streljanje u Kragujevcu je posebna tema i ne bih ovde o tome,a rećiću ti da je V odred SDK u Kragujevcu imao samo i JEDINO spasiteljsku ulogu.
:zcepanje::zcepanje::zcepanje:

ti si ljubitelj perverzija?

ljotiv protiv hitlera? pa ljotic je najveci velimirovac, a velimirovic se kune u svog firera...znam da su interesantni delovi ljoticevih tekstova izbaceni, u lokalnim izdanjima....
 
Poslednja izmena:
:zcepanje::zcepanje::zcepanje:

ti si ljubitelj perverzija?

ljotiv protiv hitlera? pa ljotic je najveci velimirovac, a velimirovic se kune u svog firera...znam da su interesantni delovi ljoticevih tekstova izbaceni, u lokalnim izdanjima....

prestani da lazes i lupetas...Dok na jednoj strani branis ''blazenog'' Stepinca, u stranoj literaturi poznatog kao nadbiskup genocida, na drugoj na sve moguce nacine blatis Velimirovica....tipicna potreba crvenog ustase....zato si i ovde, na srpskom forumu, jer imas tu potrebu....imas, jer se duboko u sebi gadis svega sto tvoj narod predstavlja.....

Taj isti Velimirovic, koji se ''kune u svog firera'' je citav rat proveo po zarobljenistvu....i tu cinjenicu ne moze da promeni ni jedan zlonamerni hrvat u svojoj stalnoj potrebi da ustase, stepince, ndh trazi i na drugoj strani....
 
Taj isti Velimirovic, koji se ''kune u svog firera'' je citav rat proveo po zarobljenistvu....i tu cinjenicu ne moze da promeni ni jedan zlonamerni hrvat u svojoj stalnoj potrebi da ustase, stepince, ndh trazi i na drugoj strani....


budi realan...........:D

Septembra 1944. godine kada su nemačke trupe počele da se
povlače iz Srbije pred naletima sovjetske Crvene armije, Velimirović i
Dožić su prebačeni u inostranstvo, prvo u Austriju, a potom u Nemačku.
Na kraju su se obreli u ozloglašenom koncentracionom logoru Dahau.
Velimirović i Dožić su u logoru držani kao 'počasni zatvorenici'
(Ehrenhafling) nešto manje od tri meseca. Pitanje zašto su Velimirović i
Dožić pušteni u decembru 1944. godine i dan danas je sporno. Međutim,
istorijski dokazi upućuju na to da su ovu dvojicu crkvenih
velikodostojnika nemačke vlasti koristile kao adut u pregovorima sa
srpskim nacionalistima i kolaboracionistima, kao što su bili Dimitrije
Ljotić i Milan Nedić. Puštanje Velimirovića i Dožića iz logora Dahau bilo
je deo pogodbe Ljotića i Nedića s nemačkim izaslanikom Hermanom
Nojbaherom (Petranović, 1983; Kostić, 1949; Parežanin, 1971).
Pošto su pušteni iz Dahaua, Velimirović i Dožić su pod
nemačkom pratnjom sprovedeni u Sloveniju gde se Ljotić sa drugim
srpskim nacionalističkim vojskovođama pripremao za konačnu ofanzivu
protiv Titovih partizana. Za vreme boravka u Sloveniji Velimirović je
blagoslovio Ljotićeve dobrovoljce, kao i druge kolaboracioniste i ratne zločince poput četnika Momčila Đujića i Dobroslava Jevđevića (Kostić,
1949; Parežanin, 1971).

Njegov antisemitizam,ekstremizam i sve ostalo što uz to ide nisu prestali te 1935,već su
se sasvim lepo nastavili i dalje,izmedju ostalog i logoru Dahau(kakva ironija),i sve do
njegove smrti.u dahau je nastavio dalje sa svojim antisemitskim opservacijama i stihovima
Nikolaj u logoru u kome su ubijani Jevreji,Srbi,Romi i ostale "niže rase" ne
reče ni jednu ružnu reč o nacistima koji su ga i strpali u taj logor - tragikomično.Još valja
napomenuti da je dotični u logoru proveo nešto više od dva meseca(ne 4 godine) i da ga
je iz istog izvukao Dimitrije Ljotić..
 
ne,više volim normalno vođenje ljubavi

nemci nisu imali planove da sami upravljaju osvojenim teritorijama, nego su tokom 12 dana rata, uzeli u razmatranje osnivanje neke kolaboracijske vlade, na celu sa dragisom cvetkovicem , koji je imao blagu zelju da se vrati na vlast.17 aprila 1941 ( na dan kapitulacije, nemci su doveli cvetkovica iz niske banje, na njegov zahtev, u beograd, gde se sastao sa dva regenta, radenkom stankovicem i ivanom perovicem, da prodiskutuju stvaranje neke nove , svejugoslovenske vlade
(iz AMHI, nedic arch.,doc. 20 file 7 . box 1, interrogation of alexandar cincar-markovic; microfilm from bonn, no.2,frame 672, citirano kao referenca u knjizi stefanovica
Stefanovic, Mladen 1984."Zbor Dimitrija Ljotica",narodna knjiga, beograd
istog dana kada je cvetkovic ponudio svoje usluge nacistima ( sve u ime ocuvanja srpskog bica....), u beogradu su se pojavili;
penzionisani general djura dokic iz sarajeva;bosko kostic iz gorazda, bosko becarevic iz crne gore, velibor jonic iz foce,pukovnik tasa dinic i novinar danilo gregoric, koji je stigao u beograd u nemackom vojnom transportu

stefanovic, str 113 (AMHI, cetnicka arhiva, ispitivanje djure dokica...)

13 augusta pod vodstvom velibora jonica, 545 srbina su potpisali "poziv srpskom narodu",objavljen u beogradskoj stampi, koji poziva na lojalnost nacistima, i osudujuje partizanski otpor kao "ne patriotski"
29 augusta 1941, dva dana nakon hitnog sastanka acimoviceve vlade,nemci su ustolicili nedica i njegovu vladu narodnog spasa.
 
sta kazu nemci o streljanju u kragujevcu.....

PARTIAL TRANSLATION OF DOCUMENT NOKW-387
PROSECUTION EXHIBIT 99

REPORT TO COMMANDING GENERAL IN SERBIA. 20 OCTOBER 1941
CONCERNING SEVERE REPRISAL MEASURES
* * * * * * *
[Handwritten] Supplement 37
Kragujevac, 20 October 1941
Copy
District Headquarters 1/832
Diary—A./41
To the 610th Administration Area Headquarters Pancevo
And simultaneously for information:
To Commander Serbia, Section la, Belgrade
During the period 14-17 October 1941, the 3d Battalion, 749th
Regiment, stationed in this area carried out an operation at
G. Milanovac, where the 6th Company, 920th Regiment, had been
kidnapped. The unit was accompanied by two interpreters, in
German uniform, of the district headquarters who informed me
about details. The unit, marching on the highway, was allegedly
shot at numerous times from the surrounding heights whereby
they sustained losses of 9 dead and 27 wounded (of the latter
one more died later). The interpreter, who knew the country,
called the attention of the battalion's commanding officer numerous
times to the fact that different tactics were necessary in this
terrain in order to be able to combat the bandits, otherwise he
would have unpreventable losses, without being able to do anything
himself. That is what actually happened in the end.
Eighty-seven of the enemy were killed.
The battalion found G. Milanovac rather empty. About 40 male
inhabitants who had concealed themselves, according to information
of the battalion commanding officer and had waited for the
return of the German armed forces, were arrested and brought
back with them as hostages.
G. Milanovac was completely destroyed; likewise the villages
bordering on the highway on the way back.
After the return from there the battalion of the 749th Regiment
received the order to shoot 100 Serbs from Kragujevac for
each soldier killed and 50 [Serbs] for each wounded.
Accordingly, in the late evening hours of 18 October [19] 41,
all male Jews and a number of Communists, altogether about
70 men, were arrested according to lists.
Since this number was not sufficient by far for the 2,300 to be
shot, it was proposed to collect the number lacking through arrests
on the streets, squares, and dwellings in a unified action in the
town of Kragujevac by both the 3d Battalion, 749th Regiment,
and the 1st Battalion, 724th Regiment, stationed in Kragujevac.
Since the planned measure was in contradiction to the orders
of the Plenipotentiary Commanding General—file note 73/41
Secret (Section III) of 9 October 1941 and file note Ill/Chief of
Military Administration/Quartiermeister No. 2842/41 Secret of
10 October 1941, as well as Commander Serbia, Administration
Staff-Diary No. 224/41 of 10 October 1941—1 attempted to
inform the senior garrison officer, Major Koenig, of the execution,
in the sense of the order cited, in that I suggested that the villages
in the vicinity and surroundings of Kragujevac, known to the
district headquarters for a long time as completely strewn with
Communists, be surrounded and the necessary number to be shot
obtained there. He accepted my suggestion voluntarily at once,
and it was proposed that the 1st Battalion of the 724th Regiment
mop up the villages Grosnica and Belosovac on Sunday. On Monday
both battalions were tp mop up, by a joint action, the villages Meckovac, Marzic, Korman, Botunje, and Dl. and Gor
Komarice in the middle of which the ill-famed Parlog mountain
lies, where the bandits allegedly have their forest quarters.
If then the number of those arrested would not have been sufficient,
I suggested the combing through of villages further infested
with Communists according to my information. I emphasize
expressly that in the whole time of the existence of the
district headquarters, not a single member of the German armed
forces or ethnic German was wounded or shot in the city.
The citizens of the city, numbering about 42,000, always showed
themselves loyal and inclined toward cooperation with the German
armed forces, whereby it should not be disregarded that a part of
these citizens were always inclined to the bandits; but nothing
happened.
In the evening of 19 October 1941, I was invited to a renewed
conference with Major Koenig, where I learned to my astonishment
that the whole plan had been thrown over. On 19 October
1941, the villages Grosnica and Milatovac were mopped up by the
1st Battalion, 724th Regiment, and burned down, and Meckovac
and Marzic by the 3d Battalion, 749th Regiment. At the same
time 422 men were immediately shot on the spot in the villages
without any losses on our side, among them a priest of the Russian
church in whose church tower munition had been found
concealed.
In order to obtain the number of 2,300 lacking, a combing of
the town Kragujevac was ordered again for 20 October 1941.
The arrests on the streets, squares, shops, dwellings, stores, etc.,
took place accordingly today without regard for the persons
involved, taking men between 16 and 60 years of age.
According to a statement of Major Koenig, the following were
to be pulled out from those under arrest in German hands:
a. Those who were in possession of a special pass of the district
headquarters or another troop unit stationed here.
6. Members of a vital profession or trade (doctors, druggists,
bakers, butchers, grocers, technicians, workers of the light and
water plants, etc.)
c. Those who could prove themselves members of the Ljotic
movement.

In this case, no consideration was taken in any way for the
points stated under paragraph 2 in the order 2848/41 secret.
Furthermore, the last sentence of the second paragraph in the
order, diary 4224/41 ("in order to prevent the annihilation of completely
innocent people * * *"), was observed in no way.
This order of State Counsellor Turner which I brought expressly
to the attention of Major Koenig, the latter did not even wish
to read saying that he had to act exclusively according to the
order of the regimental commander of the 749th Infantry Regiment,
which set him the task of bringing together the necessary
number of those to be shot from the men of the town of Kragujevac.
By radio, I urgently requested at 0600 hours, 20 October 1941,
an airplane from the Ic section, Commander of Serbia, in order
to attain through personal conference in Belgrade that the orders
issued would be carried out according to their sense. Unfortunately
the airplane was not sent so that an interference of the
superior office is no longer possible because the shootings were
set for 7 o'clock in the morning of 21 October 1941. I should
like to state that the losses of the 3d battalion 749th Regiment
occurred in an operation against the guilty locality G. Milanovac
and not in the city of Kragujevac. If 2,300 bandits and those
sympathizing with them had been captured and shot, the order
issued would have been taken care of to a sufficient extent.
According to my viewpoint, the shooting of people from this
city, some of whom are entirely innocent, can have directly harmfuleffects.
It is to be expected that embittered relatives of those
shot will now practice acts of revenge on members of the German
armed forces.
Sabotage acts on drinking water and on the current temporary
light supply, as well as a large attack of the bandits against the
city, in which the units could suffer more losses than before, are
not out of the realm of possibility. Above all, the psychological
effect will be catastrophic. The residents of Kragujevac have
expected of the German armed forces the elimination of the Communist
danger and the aligning into the new framework of
Europe. With the methods used here, we shall certainly not
manage to win back the favorably inclined elements.

Signed: v. BISCHOFSHAUSEN
Captain and Commandant
Captain v. Bischofshausen reported personally in the above
affair—
On 28 October 1941, to the Chief of Staff, Commander Serbia.
On 29 October 1941, at Plenipotentiary Commanding General
in Serbia (through Major Jais).
Certified true copy:
[Illegible Signature]


V. HOSTAGES, REPRISALS AND COLLECTIVE
MEASURES IN THE BALKANS. MEASURES
AGAINST PARTISANS AND PARTISAN AREAS
Captain

odred broj 5, SDK,. pod komandom marisava petrovica
1. dali kamione ( i to one americke, sto ostale od kraljevske vojske...)
2. pokupili taoce za streljanje, stavili u barake
3. odpremili nemcima
4. pripadnici zbora su bili izuzeti iz spiska taoca

ili recimo, cacak 7 decembar 1941;
pop dragutin bulic, istaknuti clan zbora je birao tko ce biti streljan, a tko izuzet....
 
budi realan...........:D

Septembra 1944. godine kada su nemačke trupe počele da se
povlače iz Srbije pred naletima sovjetske Crvene armije, Velimirović i
Dožić su prebačeni u inostranstvo, prvo u Austriju, a potom u Nemačku.
Na kraju su se obreli u ozloglašenom koncentracionom logoru Dahau.
Velimirović i Dožić su u logoru držani kao 'počasni zatvorenici'
(Ehrenhafling) nešto manje od tri meseca. Pitanje zašto su Velimirović i
Dožić pušteni u decembru 1944. godine i dan danas je sporno. Međutim,
istorijski dokazi upućuju na to da su ovu dvojicu crkvenih
velikodostojnika nemačke vlasti koristile kao adut u pregovorima sa
srpskim nacionalistima i kolaboracionistima, kao što su bili Dimitrije
Ljotić i Milan Nedić. Puštanje Velimirovića i Dožića iz logora Dahau bilo
je deo pogodbe Ljotića i Nedića s nemačkim izaslanikom Hermanom
Nojbaherom (Petranović, 1983; Kostić, 1949; Parežanin, 1971).
Pošto su pušteni iz Dahaua, Velimirović i Dožić su pod
nemačkom pratnjom sprovedeni u Sloveniju gde se Ljotić sa drugim
srpskim nacionalističkim vojskovođama pripremao za konačnu ofanzivu
protiv Titovih partizana. Za vreme boravka u Sloveniji Velimirović je
blagoslovio Ljotićeve dobrovoljce, kao i druge kolaboracioniste i ratne zločince poput četnika Momčila Đujića i Dobroslava Jevđevića (Kostić,
1949; Parežanin, 1971).

Njegov antisemitizam,ekstremizam i sve ostalo što uz to ide nisu prestali te 1935,već su
se sasvim lepo nastavili i dalje,izmedju ostalog i logoru Dahau(kakva ironija),i sve do
njegove smrti.u dahau je nastavio dalje sa svojim antisemitskim opservacijama i stihovima
Nikolaj u logoru u kome su ubijani Jevreji,Srbi,Romi i ostale "niže rase" ne
reče ni jednu ružnu reč o nacistima koji su ga i strpali u taj logor - tragikomično.Još valja
napomenuti da je dotični u logoru proveo nešto više od dva meseca(ne 4 godine) i da ga
je iz istog izvukao Dimitrije Ljotić..

ako nisi sposoban sam da napises post nije u redu da kopiras postove drugih forumasa, koji ti se svide sa raznoraznih foruma....Ovaj je sa foruma Blica od forumasa Nox koji bar stavlja pod citat ili odavde

http://www.helsinki.org.yu/serbian/doc/Ogledi06.pdf

ali to vec dovoljno govori o tebi....na to smo navikli...najgore kad pokusas da ispadnes pamet, a zapravo samo spamujes svime sto bi ti se svidelo, a sto je naravno u korist crvenih ustasa....sjajnih li izvora....nekad mislim da i ne citas sta postavljas, bitno da je izvor proveren crveno-ustaski, ili forumas sa hrvatsko/bonjackih foruma...

Ovo sto si iskopirao nema veze sa istinom....gubis se u postu jer kopiras sa vise strana zato i dolazi do tragikomike..

Вишеструки плодни рад и утицај Владике Николаја на добробит Српског народа и његове Светосавске Цркве прекинуо је пожар II светског рата, који је међу првима захватио и нашу Отаџбину, и чији смо сведоци многи од нас, па и ми као деца. Капитулација старе Југославије затекла је Николаја у манастиру Жичи. Од првих дана окупације Владика је, као и његова Света Жича, делио тешку судбину свога народа, раскомаданог н немилосрдно уништаваног.

Николај је од Немаца ухапшен већ на Петровдан 1941. године и одмах конфиниран у манастир Љубостињу, а затим је пребачен у строжији затвор у манастир Војловицу код Панчева и заточен тамо заједно са Патријархом Српским Гаврилом Дожићем, строго контролисани оружаном немачком стражом. У условима заточеништва Владика Николај је страдао више душом него ли телом, проводећи дане и ноћи у сузним и вапајним молитвама Богу за спас свога народа и читавог рода људског. (Сачуван је из тих дана, у једној свесци, Николајев "Молбени канон и Молитва" Пресветој Богородици Војловачкој, као и касније написане, у Бечу јануара 1945. већ познате "Три молитве у сенци немачких бајонета", забележене на корицама Јеванђеља у Српској цркви у Бечу).

14. септембра 1944. године Немци су Владику Николаја и Патријарха Гаврила спровели из Војловице у злогласни концентрациони логор Дахау, где су они остали до пред сам крај рата. У Дахау су доживели све страхоте овога пакла на земљи, а о њиховом тамошњем страдању и патњама, о трајном нарушењу њиховог здравља сведоче и многи очевици, а и они сами у својим потоњим казивањима, усменим и писменим. Обојица су коначно ослобођени тек 8. маја 1945. године од стране савезничке 36. Америчке дивизије. Неко време после тога потуцали су се по западним земљама, а затим се Патријарх вратио у земљу, на кормило Српске Цркве, док је Николај кренуо тешком и трновитом стазом емиграције, потуцајући се од немила до недрага по белом свету. У срцу и души носио је топлу љубав према своме народу и отаџбини, распињан дубоком носталгијом и жељом да у својој земљи буде сахрањен.

http://www.mitropolija.co.me/ustrojstvo/radio/vladika/vladika/index.html
 
Poslednja izmena:
ako nisi sposoban sam da napises post nije u redu da kopiras postove drugih forumasa, koji ti se svide sa raznoraznih foruma....Ovaj je sa foruma Blica od forumasa Nox koji bar stavlja pod citat ili odavde

http://www.helsinki.org.yu/serbian/doc/Ogledi06.pdf

ali to vec dovoljno govori o tebi....na to smo navikli...najgore kad pokusas da ispadnes pamet, a zapravo samo spamujes svimae sto bi ti se svidelo, a sto je naravno u korist crvenih ustasa....sjajnih li izvora....nekad mislim da i ne citas sta postavljas, bitno da je izvor proveren crveno-ustaski, ili forumas sa hrvatsko/bonjackih foruma...

Ovo sto si iskopirao nema veze sa istinom....

da, sigurno...kako god ti kazes...
 
Не знамо колико је Милошевић добио гласова 1990. и никад нећемо сазнати. Први пут када је опозиција реално могла да исконтролише изборе (1996) Милошевић је ухваћен у крађи. И сваки следећи пут - 1997. (два пута) и 2000.
Сигурно да је било крађе и '90, али ипак, није могао баш толико накрасти да то буде пресудно.
Како год, гласало је за њега тада много људи.
По мојим мерилима - превише, али, то је чињеница. Трагична, али неспорна.

Он и није хтео да се прихвати ничега али је уцењен. Делови Србије би били предати НДХ.
Онда је и - преварен.
Немци су, понављам, о СВЕМУ одлучивали.
Да су хтели, распарчали би Србију, било с Недићем, било без њега.

Не знамо ни да ли су га "комунци" убили. Смрт јесте сумњива, али у најмању руку нема доказа да су га убили.
Могуће је да би се ти докази нашли, кад би неко хтео.

Но, добро, за сад, да кажемо, под врло сумњивим оконостима, и озбиљним индицијама да то није био самостални скок кроз прозор. :think:
 
Забога, по који пут већ? :roll:

Кад ће већ једном Срби схватити да "српска мајка" сигурно не може бити онај ко је, најмање, дозволио убиства и затварање у логоре на хиљаде Срба? :think:

Недић је квислинг, сарадник окупатора.

Једино позитивно код њега је, можда - добра намера. Али, не мере се нечија дела по намерама, већ по резултату.

А реално, резултат:

У Недићевој Србији хиљаде и хиљаде Срба бива убијено или затварано у логоре.
Ово болдовано јесте тачно. Али, проблем је у твојој замени теза: наиме, да није било Недића - не би било дозвољено да хиљаде Срба буду у логору већ СРБА НЕ БИ БИЛО УОПШТЕ!
Не би их нико могао заштитити (у том случају) јер би усташе владале Србијом!...
То је био избор "или-или".
Није Недић крив због нацистичке окупације већ енглески полтрони од 27.марта 1941.:rtfm:

И да... Једино што замерам Недићу је то што се залагао за Миланковићев календар који јесте астрономски тачнији од јулијанског али није богословски дозвољен и оправдан. То је сада друга тема...
 
Сигурно да је било крађе и '90, али ипак, није могао баш толико накрасти да то буде пресудно.
Како год, гласало је за њега тада много људи.
По мојим мерилима - превише, али, то је чињеница. Трагична, али неспорна.

И ја мислим да није било пресудно али ипак довољно да никад не сазнамо колико је људи тада било за њега. С обзиром на то да је крао на камионе када је то било целом свету на видику могу да замислим шта је рађено када то нико није могао да зна. Чак верујем да није ни посотјао неки нарочити план о крађи, локални бирачки одбори су радили шта су хтели а Милошевић то није ни морао да зна. Могло им се, колико је било бирачких места где опозиција практично није ни имала представнике. Али се ми вратимо ђенералу Недићу.

Но, добро, за сад, да кажемо, под врло сумњивим оконостима, и озбиљним индицијама да то није био самостални скок кроз прозор.

Нерадо то кажем јер не бих да огрешим душу, али лично не верујем да су га убили. Не само зато што нема доказа него просто не видим разлог за то. Комунистима је одговарало да га изведу пред суд и да направе параду од тога. За Недића бар није било спорно да је био квислинг и не би било тешко доказати му умешаност у злочине. Нити би нека међународна јавност закукала за ратним председником марионетске владе у Србији. Нити су партизани сматрали да Недић може да им наштети или да каже нешто незгодно на суду. Он је био много бољи материјал за оптуженичку клупу од ђенерала Драже. Па најзад, сам Недић је говорио да му је јасно у шта се упустио и какав ће му бити (политички) крај.

И на крају, и да су хтели да га убију, па ваљда би то урадили тако да мање буди сумњу. Отровали га, шта ја знам.


]
 
Недић- Генерал часних намера, међутим није имао снаге да до краја одбрани Србе. Треба му одати признање што је и штитио друге народе, мислим на Јевреје и Словенце и наравно што је спасао многе Србе.
Међутим, самим тим што нисмо ушли у директан сукоб са усташама, пропуштена је прилика да део Крајишких и Далматинских Срба буде спашен.
Нити је херој, нити је издајник. Да би човек постао херој, нису довољне само намере.
 
његов режим је сарађивао са нацистичким окупатором, његов режим је спроводио репресију над српским патриотама који су се оружано супротстављали Хитлеру и његова политика нема историјско оправдање јер је занемаривала чињеницу да Хитлеров поредак није предвиђао будућност за српски народ као народ изразито слободарске традиције. Једноставно, ма колико реалполитички било оправдано, сарађивање са Хитлеровим новим светским поретком је било толико морално неоправдано и супротно свим традицијама српског народа да таква политика ничим не може бити рехабилитована.
Према томе, Недић не може бити рехабилитован.

И готова прича.
 
U noći između 11 i 12.maja 1945 II,III i IV puk Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa pod komandom potpukovnika Tatalovića prešao je iz Slovenije u Austriju,pod punom ratnom opremom,2800 Dobrovoljaca.

13.maja 1945 Sva tri puka predaju se VIII Engleskoj Armiji,koja im oduzima naoružanje i smešta ih u improvizovani logor(ogromna livada) u kome je već bilo jedinica Slovenačkog Domobranstva,Ruskih belogardejaca iz Srbije i ustaša.

Cilj Dobrovoljaca je prebacivanje u Italiju i priključenje ostatku SDK pod komandom Đenerala Mušickog.Tatalović sa ovim zahtevom upoznaje Engleze koji pristaju,čim za to bude uslova da se prebace,takođe garantuju zaštitu,sada kad su Dobrovoljci predali oružje,zaštitu od partizanskih grupa koje su se prebacivale u Austriju.

Dana 24.maja 1945 počelo je prebacivanje Dobrovoljaca na železničku stanicu Marija Elend,u dve grupe,prvog dana II i deo IV puka a drugog dana III i deo IV sa Tatalovićem.
Dobrovoljci su u pratnji Engleza dovedeni na stanicu,tu su Englezi oficire stavili u putnički vagon a vojsku u vagon za stoku,na opšte zaprepašćenje vojnika SDK Englezi u njihove vagone ubacuju nekoliko oficira ustaša,koji su bili odmah pretučeni.
Tataloviću je od komandanta Engleske VIII armije data časna oficirska reč da će voz ići u Italiju i da ih neće predati Titu.

Voz je kretao....u tom času,iz zgrade železničke stanice istrčava 30 partizana i upada u putnički vagon,počinje krađa,otimačina...otimaju se čizme,satovi,dvogledi,bluze,novac sve,bukvalno sve što je moglo koristi pojedincima iz partizanskih redova. Voz je kretao a Englezi su se mirno postrojavali,izvršili su još jedan zadatak....oficiri SDK su nemo posmatrali kako se neki vojnici Englezi smeju....

Voz je skrenuo u Jugoslaviju u Jasenice,odatle su izbačeni iz voza i u jakoj partizanskoj pratnji Dobrovoljci su sprovedeni u logor Šent Vid na periferiji Ljubljane.Obe grupe.
U prvoj grupi došlo je do bekstva,Marisav Petrović i stotinak Dobrovoljaca uspelo je da pobegne partizanima.Petrović je izbegao u Nemačku gde je 1974 ubijen od Jugoslovenske DB.

U Šent Vidu Dobrovoljci su bili smešteni sa još nekoliko hiljada zarobljenika,Slovenačkih Domobrana,ustaša,Nemaca,Rusa,četnika...I u ovim uslovima vojnici SDK zadržali su svoje anti-komunističko ponašanje,nastavili su pukovski sveštenici sa Službom,tajno,nastavili su pukovski prosvetari sa tajnom nastavom i borbom u ovako teškim uslovima....

Treba napomenuti da su se Dobrovoljcima u Austriji pridružilo i oko par stotina crnogorskih četnika i civila iz grupe Pavla Đurišića koja je decembra 1944 krenula iz Crne Gore,do Austrije ih je stiglo 700,Englezi su ih predali tri dana posle Dobrovoljaca...tako je okončana možda i najveća tragedija i golgota u istoriji Srpskog i Crnogorskog naroda,kada je polazio iz Kolašina,Pavle Đurišić je za sobom poveo 17 000 četnika,civila,sveštenstva....u Austriju ih je stiglo 700,koje su Englezi predali Titu...
 
Знаш како Лаутнеру, друго се није ни могло очекивати од Енглеза, кад су издали своја два највернија савезника-Дражу и Комаровског, онда се не треба чудити томе што су предали формацију која је била на њима непријатељској страни. Срби и Србија су били само једна у низу жртава.
 
Poslednja izmena:

Back
Top