Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 36.784
Istorija je, kažu, učiteljica života. Problem je, što mi istoriju ne znamo.
Moto kongresa Espeesa 2018 bio je "Mi stojimo postojano".
Treba znati da je ta pesma uvedena u Hrvatoslaviji kao zvanična himna sa minimalnim izmenama teksta ("Oj, Hrvati" je zamenjeno" sa "Hej, Slaveni") jer je to bila omiljena hrvatska budnica, kao prepevana Tomašikova pesma "Hej Slovaci" iz 1835. prepevana 1865, objavljena u Danici Hrvatskoj i od tada se među Hrvatima rado pevala.
Oj Hrvati! (1865.)
Oj Hrvati! jošte živi
Rieč naših djedovah,
Dok za narod srdce bije
Njihovíh sinovah.
Živi, živi, duh hrvatski
Živit će vjekoma,
Zalud ponor prieti pakla,
Zalud vatra groma.
Jezika, dar, dade nam Bog
Silni gromoviti,
Nitko dakle nesm'e nam to,
Blago ugrabiti.
Makar na nas navalile
Svega svieta čete,
Bog je snami, koj prot nami,
S njime hajd pod pete.
Neka ista nad nami se
Grozna bura uznese,
Stiena puca, dub se lama
Zemlja da se trese:
Mi stojimo postojano
Kanu klisurine.
Bio proklet izdaica
Svaki domovine.
(Pa im još nije bilo dosta nego se od 1972. u SR Hrvatskoj uz nju peva i Runjaninova verzija arije "O sole piu ratto", koja se i danas peva sa Pavelićevim dopunama Mihanovićevog teksta, pre nego što zaigraju užičko, to jest.)
... preložil i Tomášikovu hymnu Hej, Slováci, ktorá je veľmi obľúbená medzi Horvatmi a spieva sa ešte i dnes s textom Oj, Hrvati, jošte živi. Zaujímavé je, že prvý a tretí verš piesne Gdje je stanak môj vyšla v Danici ilirskej (časopis tento začal
Mislim da bi najadekvatniji tekst za nas Srbe bio "Fejs palm Srbi, još ste živi"...
Moto kongresa Espeesa 2018 bio je "Mi stojimo postojano".
Treba znati da je ta pesma uvedena u Hrvatoslaviji kao zvanična himna sa minimalnim izmenama teksta ("Oj, Hrvati" je zamenjeno" sa "Hej, Slaveni") jer je to bila omiljena hrvatska budnica, kao prepevana Tomašikova pesma "Hej Slovaci" iz 1835. prepevana 1865, objavljena u Danici Hrvatskoj i od tada se među Hrvatima rado pevala.
Još za rata Broz uvodi kao "prelazno" i od svastike mu Mire Marković (uz sv. 29. novembar) do užasa tvrdoglave doslednosti istrajano rešenje - "Hej, Slaveni", koja je po prvi put prevedena na srpski jezik i adaptirana 1865. kao popularna hrvatska popevka i kao takva kod nacionalne inteligencije Hrvata upamćena:
Oj Hrvati! (1865.)
Oj Hrvati! jošte živi
Rieč naših djedovah,
Dok za narod srdce bije
Njihovíh sinovah.
Živi, živi, duh hrvatski
Živit će vjekoma,
Zalud ponor prieti pakla,
Zalud vatra groma.
Jezika, dar, dade nam Bog
Silni gromoviti,
Nitko dakle nesm'e nam to,
Blago ugrabiti.
Makar na nas navalile
Svega svieta čete,
Bog je snami, koj prot nami,
S njime hajd pod pete.
Neka ista nad nami se
Grozna bura uznese,
Stiena puca, dub se lama
Zemlja da se trese:
Mi stojimo postojano
Kanu klisurine.
Bio proklet izdaica
Svaki domovine.
(Pa im još nije bilo dosta nego se od 1972. u SR Hrvatskoj uz nju peva i Runjaninova verzija arije "O sole piu ratto", koja se i danas peva sa Pavelićevim dopunama Mihanovićevog teksta, pre nego što zaigraju užičko, to jest.)
... preložil i Tomášikovu hymnu Hej, Slováci, ktorá je veľmi obľúbená medzi Horvatmi a spieva sa ešte i dnes s textom Oj, Hrvati, jošte živi. Zaujímavé je, že prvý a tretí verš piesne Gdje je stanak môj vyšla v Danici ilirskej (časopis tento začal
Mislim da bi najadekvatniji tekst za nas Srbe bio "Fejs palm Srbi, još ste živi"...
