Tačno je da sam odvalio branik od Peglice kojim sam se branio kad me je napala grupa momaka u Crnoj Gori. Ja protiv 30 kršnih Crnogoraca! Bio sam u nekoj diskoteci i potučem se sa nekim dečkom, izujem ga iz papuča. Došo sa nekim naočarima i počeo da se beči, kad sam ga udario pesnicom, prevrnuo sam ga, jedna papuča odletela kao Baošićima, druga ka Miločeru! Prevrnem ja njega, došla braća sa Cetinja, odavde, odande, kao šta vi Beograđani bijete našeg brata, usrana motka, kuka i motika se skupila. Tražim čime da ih gađam, ono kamenjar, drvlje i kamenje, nema ništa, možeš da vataš el onaj pesak da ih gađaš, el ona palma de Majorka, ono lišće! Gledam šta ću i vidim Peglica! Trula sajtna, ovo ono, gledam ja, možda imam sreće, zgrabim ja ono, razdrndam malo, malo leg, malo mrtvo dizanje, malo čučanj, tap otkinuh ja one nitne! Kad su oni videli onu tablicu iskrivljenu, ono od prohroma rđavo, ko skija velika! Udri po njima, masovna tuča, viču”: Joj, ubi nas ovaj sa ovu lajsnu!” I uhapsie me! Neki sa bradicom kaže: “Nisi ti za more, ti si za ludnicu”, i oteraše me iz Crne Gore.