Znači gotovo?

Šta dalje?
Kao što sam rekao, slijede (i inicirane od strane Srbije, ali i drugih, u prvom redu Rusije) razne debate koje će se baviti nalizom donešenih Savjetodavnih mišljenja. S obzirom da je Generalna skupština Ujedinjenih nacija dobila svoj odgovor, sada slijedi diplomatski rat za rezoluciju koja bi konstatovala da je primila Savjetodavno mišljenje Međunarodnog suda pravde.
Spor nije riješen, dobijen je konačni odgovor na
jedno pitanje, a to je da izabrani predstavnici naroda Kosova, kao što sam još kada je pitanje postavljano naglasio,
nisu prekršili međunarodno pravo. Kosovsko pitanje se sada vraća i prebacuje iz pravne sfere
nazad u političko, jer je sada ostavljeno na Generalnoj skupštini UN-a da se donese, konačno, rezolucija o kosovskom proglašenju nezavisnosti i o državnopravnom statusu Kosova. To će biti, kao što je najavljeno Klinton-Jeremić, najžešći dio diplomatskoga rata, jer će se svesti na borbu između dvije strane. Treba pokazati da brojčano ima više država koje podržavaju jednu stranu od one druge.
S obzirom da se ovo može smatrati porazom Srbije, i njena pozicija je oslabljena, tako da je vrlo teško da će uspjeti da vodi ovu posljednju diplomatsku ofanzivu. Prvenstveno ciljam na to da su građani lojalni Srbiji na teritoriji Kosova masovno razočarani u Beograd, da će vjerovatno ipak svašta izbiti sada u Sjevernoj Kosovskoj Mitrovici (i za nerede će Srbi, naravno, biti dežurni krivci; a možda i biti opravdanje za akcije Prištine i njenih saveznika na Sjevernom Kosovu), i što već u javnosti Srbije postoje pozivi za ostavku svih funkcionera Republike Srbije i za opšte izbore. Možda "backup plan" Beograda nije najbolje rješenje. Kako bi Đinđić postupio?