Mede i dečaci

Strela:
Новинар је само пренео шта је неки дебил из градске владе изјавио!
Штета што не кажу име тог генија који је дао ову изјаву!

Mora da je onaj gradski menadzer Stanojevic.
S obzirom da covek ne zna ni da mu zena ima restoran verovatno ni o ovome pojma nema
 
eto. takva nam je omladina.
pijana i drogirana, van sebe.
umesto da se bave time, gradski oci udarili po vuku.
i opet za lepe pare...
mislim da je ovo deja vue?
još jedan krug političkog karusela.
 
Lopovčine iz gradske vlade...hteli bi da izmeste Zoo vrt i prostor iznajme samima sebi na 99 godina,za jedan evro po godini! Inače isključivi krivci za sva dešavanja su vladajući iz gradske vlasti:napravili su od Dorćola svinjac,25 maj i šetalište uništili građenjem debilnih splavova i trpanjem para sebi u džep...Beerfest je samo vrhunac neorganizacije...takav svinjac nisam video odavno,a tek luna park na Beerfestu :shock: ...najseljačkija stvar dosad viđena! Obezbeđenje nikakvo,policije niotkuda...Hrustanovićka i Stanojević su krivci za ruiniranje Kalemegdana kakvog nije bilo od 1914!!! :evil:
 
savrshenstvo&atrakcija> zmija u lavoru
zmijemala.jpg
 
Beogradski zoološki vrt je izgrađen 1936. godine i jedan je od najstarijih u Evropi. Zauzima površinu od 6 hektara kulturno istorijskog spomenika "Kalemegdanska tvrđava".

Zoološki vrt ima oko 2000 životinja koje na ovako malom prostoru nemaju nikakve uslove za život.

Kalemegdan kao i sve druge tvrđave, ima visoke zidove, zaštitne bedeme, koji su tokom istorije imali adekvatnu funkciju odbrane grada, ali u sadašnjoj situaciji, ti bedemi guše zoološki vrt pa on više liči na bunker nego na zoološki vrt.

U letnjim mesecima takav položaj zoo vrta dodatno pogoršava uslove za život životinja, jer je kamena podloga pa se kavezi zagreju do usijanja a nigde drveta ni hlada u koji bi se životinje sakrile od letnje žege.

Kako bi ste se vi osećali da vas neko drži na 39C na betonu?

Kada tokom letnjih vrućina uključite klima uređaj u stanu i na poslu, pomislite na stanovnike zoo vrta. Zoo vrt mora da se preseli na drugu lokaciju.

Svaka rekonstrukcija postojećeg zoo vrta bila bi bacanje novca jer je na prostoru Kalemegdanske tvrđave nemoguće napraviti dodatne zelene površine ili napraviti odgovorajući drenažni sistem.

Zoo vrtu NIJE mesto u gradu, zoo vrtu NIJE mesto na kulturno istorijskom spomeniku, zoo vrtu NIJE mesto na kamenoj podlozi (a drugačija ne može da bude jer Kalemegdan je tvrđava)

Ovo je veoma mali prostor za 2000 životinja.
Zoološki vrtovi ne bi smeli da se nalaze blizu saobraćajnica i stambenih naselja.
Životinjama smeta buka a žive na par metara od ulica kojima prolaze kola, kamioni, tramvaji...
Ovakav položaj zoo vrta stvara velike probleme ljudima koji žive u okolnim zgradama.
Pitajte naše sugrađane sa Dorćola kako se osećaju. Reći će Vam da nekada danima ne smeju da otvore prozore zbog smrada koji dolazi iz pravca zoo vrta.
Pogledajte koliko su blizu stambene zgrade i škola.

Restoran "Kalemegdanska terasa" se nalazi iznad dela zoo vrta u kojem su kavezi sa vukovima, divljim mačkama i medvedima. Ako ljudi slušaju muziku, ako je to naš način zabave, da li se to sme nametati životinjama?
Oduzeta im je sloboda, oduzeto im je pravo na život u prirodi, svakoga dana stotine ljudi prolazi pored kaveza, neki posetioci su pristojni, ali mnogi nisu, uznemiravaju životinje, viču, gađaju ih raznim predmetima, blicevi fotoaparata sevaju... a noću umesto mira i tišine trešti muzika iz restorana i kafića !
Da li Vam smeta kada neko noću pušta muziku? Da li su prijatne noćne zabave naših komšija?
Uvek neko pozove miliciju...
A kome ove životinje mogu da se požale?
 
Историјат....

princevitomislaviandrejso6.jpg

Принчеви Томислав и Андреј са лавићима

Београдски зоолошки врт је настао 1936. године. Основао га је тадашњи градоначелник, индустријалац, господин Влада Илић. Свечано је отворен на Петровдан - 12. јула.

Први становници врта су били: лавови, леопарди, бели и мрки медведи, вукови, макаки и мангабеј мајмуни, антилопе, биволи, зебуи, муфлони, јелени, срне, роде, ждралови, паунови, фазани, сове, пеликани и папагаји.

Убрзо по отварању Београдски зоолошки врт је постао једно од најомиљенијих места на које су Београђани долазили. Више пута је угостио и чланове краљевске породице Карађорђевић. Краљица Марија је са краљевићима Томиславом и Андрејом време намењено разоноди често проводила управо у Врту, а млади краљ Петар Други се приликом посета редовно интересовао за даље планове и изградњу.

Када је формиран, Зоолошки врт је заузимао простор нешто већи од три и по хектара, да би, врло брзо, био проширен на седам, а затим, изградњом ресторана "Калемегданска тераса" и припајањем једног дела Доњег града, чак на нешто више од четрнаест хектара, и на тој површини је дочекао и Други светски рат. Међутим, током Другог светског рата Врт је два пута бомбардован: најпре 1941. од стране немачких фашиста, а затим и савезника, 1944. године. Скоро цео животињски фонд је уништен. Због разарања и драстично смањеног броја експоната, површина Врта се после рата, нажалост, свела на око седам хектара, колико и данас заузима.

По казивању Дане Савковић-Глигорић, чији је отац, Милорад Савковић, био директор Врта у то време, приликом бомбардовања 1941. станари околних зграда наивно су поверовали да Врт неће бити мета бомбардера, па су листом похрлили да у њему нађу уточиште. Али, бомбе су неконтролисано падале, па је у Врту, нарочито у пећини у којој су данас склоништа за зебре и антилопе, изгинуло много људи. Својим очима је видела и како многе животиње, погођене бомбама, лете у ваздух. Посебно јој се у памћење урезала слика слона разнетог на комаде. Многе животиње су тада побегле из разрушених кавеза, а оне које су представљале опасност по околину, морале су бити поубијане да би се спречила већа трагедија. Међу ретким које су преостале налазили су се нилски коњ Буца и алигатор Муја.
 
Легенда Зоо врта - Сами...

samivn1.jpg

Шимпанза Сами

samijevoiibekstvoagu9.jpg
samijevoiibekstvobju3.jpg
samijevoiibekstvocul1.jpg

Самијево бекство

Шимпанза Сами, мајмун који је веома брзо постао љубимац свих Београђана, стигао је у Врт 12. 01. 1988. године.

Био је то крупан мужјак тамног лица и густе црне длаке. Паметан поглед је одавао зрелу, искусну животињу. Уплашен новом, непознатом средином, првих дана је агресивним понашањем непрестано давао до знања да са њим нема шале, а онда се привикао на нови смештај па је постао мирнији и дружељубивији.

Смештај никако није био завидан. Радило се о малом, неугледном кавезу, чије су решетке морале бити ојачане да би одолеле снази одраслог шимпанзе. Врата су додатно осигуравана дебелим ланцима на сваком углу и јаким катанцима.

Показало се да предузете безбедносне мере нису биле довољне. Сами је врло брзо, и то два пута, успео да развали решетке, побегне из кавеза и прошета самим центром Београда. Постао је познат. Снимци његовог хватања су обишли свет - његова бекства су пренета у етар широм земљине кугле, британски ВВС је међу првима пренео јавности вест о "митингу" којем је присуствовало око десет хиљада људи.

Сами је био први који је организовао митинг у Београду, а после су почели невешто да га копирају, користећи његово револуционарно искуство у друге сврхе...

Први пут је побегао 21. 2. 1988. око 20.00 часова, направивши праву пометњу када је дорћолским улицама - Господар Јевремовом и Краља Петра кренуо према Дому ЈНА, праћен у стопу од полиције и чувара зоолошког врта. Мајмун је ноншалантно дошао до биоскопа "Балкан". Да то није само "слатки мајмун" пролазници су схватили када се накострешио и раширених руку им потрчао у сусрет. Настала је паника, бежало се главом без обзира, а жене су децу прибијале уз зидове зграда, правећи пролаз шимпанзи. Тада се запутио право у теразијски тунел, али су полицајци и вртни радници успели некако да га усмере ка Калемегдану. Уз пратњу десетак полицијских аутомобила и патрола, које су му крчиле пут са циљем да истовремено заштите грађане и одбеглу животињу неповређену врате у кавез, Сами је улицом Васе Чарапића стигао до Студентског трга. Непосредно за њим од куће је дошао и директор Вук Бојовић (око 21.00). Он је успео да разговором одобровољи Самија, да га ухвати за руку и уз речи: "Хајде Сами, идемо кући", уведе у свој ауто, лично довезе до Врта и уведе у кавез.

Био је то чин за дивљење. Нигде у свету није забележено да је неко одраслог шимпанзу, којег веома кратко и површно познаје, смео да уведе у свој ауто и вози по граду. Свакоме ко познаје понашање, нарав и снагу тих животиња, јасно је да се радило о великом ризику и огромној храбрости.

23. 2. 1988. у 10.00 часова се одиграло Самијево друго бекство. Опет је развалио решетке свог кавеза и мирно дошао до просторије у којој су доручковали радници врта (трпезарија је тада била у продужетку старе мајмунаре). Отворио је врата и знатижељно провирио унутра. Радници су, угледавши га, почели уз гурање и повике да искачу кроз прозор, а Сами је, збуњен оваквом реакцијом, брзо изашао на врата и опет се сусрео са тим истим радницима, који су овај пут у још већој паници почели кроз исти прозор да ускачу назад у трпезарију. Сами је тада прескочио ограду врта и кренуо улицом уз навијање и скандирање радника фабрике "Беко" и ученика Средње машинске школе "Петар Драпшин", који су, видевши га кроз прозор, почели да напуштају погоне и учионице. Неколико радника из врта је са великим мрежама кренуло за њим, не би ли му тако препречили пут и усмерили га назад ка Врту. Пролазећи између камиона и трамваја који су стајали на семафору и из којих су га путници зачуђено посматрали, искористио је прилику да се одупре шакама о камион и трамвај и мало их заљуља, тек толико да покаже колико је јак. Тај моменат су искористили радници врта па су стали са мрежама и, као, ухватили га у обруч, али за секунд је Сами савладао и ту препреку. Радници су му опет препречили пут мрежама и тако га усмерили да уђе у двориште у Улици Цара Душана бр. 33, где се попео прво на једну вишњу, а касније на кров гараже. Чим је вест о његовом поновном бекству објављена у електронским медијима, у Душанову се сјатило око четири хиљаде људи, али број је наставио да се увећава. Грађани су носили пароле: "Сами, ми смо с тобом!", "Сами, ти си прави!", "Вратите нам мајмуна!", "Сами, не силази!", "Не дај се, Сами!"... Прозори, балкони, терасе, хаустори, тротоари, коловоз, дрвеће - све је било начичкано народом. Било је гласног навијања у стилу "Чувај се, Сами!", "Не дамо те, Сами!"... Улица је била блокирана, зауставили су се трамваји и аутобуси, сударили аутомобили... До тада нигде није виђен толики број новинара, фоторепортера, сниматеља, извештача... Радио-станице су директно, из минута у минут, преносиле догађаје на Дорћолу.

После дуготрајног и безуспешног убеђивања, одлучено је да се Сами успава и тако врати у кавез. Пушку за успављивање Београдски зоолошки врт тада није имао, чекало се да је донесу из Осјечког врта. Сами је успаван око 17.00 када се температура већ приближавала нултом подеоку. Опорављање је трајало неколико дана, уз антибиотике и топле чајеве.

Сами је угинуо, од изненадне опасне болести, 11. 9. 1992. у један сат после поноћи. Обдукцијом је установљено да је узрок био инфаркт црева.
 
Вук са својим штићеницима...

01saslonombojomsl1.jpg

Вук са слоном Бојом

03sanilskimkonjemnidjomxz6.jpg

Вук са нилским коњем Ниџом

04sakamilomjovanomki2.jpg

Вук са камилом Јованом

06sazirafomfi0.jpg


10samalimrakunomfx3.jpg

Вук са малим ракунима

2000532870141964502_rs.jpg

Вук са Самијем Јуниором

2000596528068209771_rs.jpg

Вук са тигром
 
Drago mi je da sam bila u pravu, kad sam rekla da treba kazniti one medije koji su objavili sliku raskomadanog mladica, evo i potvrde:

Prekršajni postupak za fotografije
stana - 21. avgust 2007.

Ministarstvo kulture najavilo je prekštajni postupak protiv medija koji su objavili fotografije raskomadanog tela mladića. Reč je o mladiću koji je stradao u Zoološkom vrtu u Beogradu. U saopštenju Ministarstva navodi se da su objavljivanjem tih fotografija, bez ikakve posebne zaštite, na skandalozan način prekršene osnovne moralne norme, a žrtva izložena javnom poniženju. Te fotografije juče su osvanule na naslovnim stranama listova Pres i Kurir, kao i na internet izdanju Glasa javnosti. Pomoćnik u ministarstvu kulture zadužen za medije Dragan Janjić za B92 kaže da je prekršajni postupak pokrenut na osnovu zakona o javnom informisanju koji predviđa novčanu kaznu od 30 do 200 hiljada dinara.

„Za tako nešto imamo osnov u Zakonu o javnom informisanju, gde se pominje ugrožavanje prava maloletnika. To je u nekom zaskonskom smislu šta možemo da uradimo. Naravno, to podrazumeva neku novčanu kaznu koju medij može da plati i, uslovno rečeno, ponovo da objavi ovako nešto. Važnije od toga jeste da se jasno osudi, da svi društveni segmenti jasno osude ovakve pojave i da se ide u pracu kampanje koja bi podigla nivo profesionalnosti u medijima”, kaže Janjić.

Novinarska udruženja osudila su pomenute medije za neprofesionalnost, neetičnost i morbidnost. Iako ovo nije prvi put da se slične fotografije objavljuju u medijima, država za sada osim prekršajnog postupka nema drugo rešenje, kaže Janjić:

„Tome se staje na put tako što svi nastoje da se ne pojavljuje tako nešto. Slične se stvari pojavljuju i u drugim, daleko razvijenijim demokratskim društvima nego što smo mi. To se generalno može vrlo teško suzbiti, ali se može stvarati opšta društvena klima koja će učiniti da takve stvari budu van bilo kakve pristojnosti. Postoje zakoni i postoji mogućnost zakonskog gonjenja samo na osnovu člana 41. Da li će se menjati zakon, videćemo, možda bi trebalo učiniti”, dodaje Janjić.

Dnevni list Pres danas se izvinio čitaocima zato što u želji za ekskluzivom nije poštovao pravila etike.

Međutim, list je istovremeno na naslovnoj strani objavio još jednu fotografiju nastradalog mladića u kavezu sa medvedima. (B92)
 
*BILJA*:
Drago mi je da sam bila u pravu, kad sam rekla da treba kazniti one medije koji su objavili sliku raskomadanog mladica, evo i potvrde:

Prekršajni postupak za fotografije
stana - 21. avgust 2007.

Ministarstvo kulture najavilo je prekštajni postupak protiv medija koji su objavili fotografije raskomadanog tela mladića. Reč je o mladiću koji je stradao u Zoološkom vrtu u Beogradu. U saopštenju Ministarstva navodi se da su objavljivanjem tih fotografija, bez ikakve posebne zaštite, na skandalozan način prekršene osnovne moralne norme, a žrtva izložena javnom poniženju. Te fotografije juče su osvanule na naslovnim stranama listova Pres i Kurir, kao i na internet izdanju Glasa javnosti. Pomoćnik u ministarstvu kulture zadužen za medije Dragan Janjić za B92 kaže da je prekršajni postupak pokrenut na osnovu zakona o javnom informisanju koji predviđa novčanu kaznu od 30 do 200 hiljada dinara.

„Za tako nešto imamo osnov u Zakonu o javnom informisanju, gde se pominje ugrožavanje prava maloletnika. To je u nekom zaskonskom smislu šta možemo da uradimo. Naravno, to podrazumeva neku novčanu kaznu koju medij može da plati i, uslovno rečeno, ponovo da objavi ovako nešto. Važnije od toga jeste da se jasno osudi, da svi društveni segmenti jasno osude ovakve pojave i da se ide u pracu kampanje koja bi podigla nivo profesionalnosti u medijima”, kaže Janjić.

Novinarska udruženja osudila su pomenute medije za neprofesionalnost, neetičnost i morbidnost. Iako ovo nije prvi put da se slične fotografije objavljuju u medijima, država za sada osim prekršajnog postupka nema drugo rešenje, kaže Janjić:

„Tome se staje na put tako što svi nastoje da se ne pojavljuje tako nešto. Slične se stvari pojavljuju i u drugim, daleko razvijenijim demokratskim društvima nego što smo mi. To se generalno može vrlo teško suzbiti, ali se može stvarati opšta društvena klima koja će učiniti da takve stvari budu van bilo kakve pristojnosti. Postoje zakoni i postoji mogućnost zakonskog gonjenja samo na osnovu člana 41. Da li će se menjati zakon, videćemo, možda bi trebalo učiniti”, dodaje Janjić.

Dnevni list Pres danas se izvinio čitaocima zato što u želji za ekskluzivom nije poštovao pravila etike.

Međutim, list je istovremeno na naslovnoj strani objavio još jednu fotografiju nastradalog mladića u kavezu sa medvedima. (B92)

Ревија 92 је показала заиста стравични снимак, с асве гримасом на лицу.
Боље да на насловне стране стављају голе жене него ово! Ужас!
 
Realno,nigde u svetu ne postoji zoo-vrt u strogom centru grada i na tako maloj površini unutar spomenika istorije kao što je kalamegdanska tvrđava.
To treba hitno izmestiti,a oslobođenu površinu popuniti kvalitetnijim sadržajima.
 
E bas treba vrt prosiriti. Jedan je od najstarijih i zbog Kalemegdana ima svoj poseban shmek.
I ako je nekome stvarno stalo do tih zivotinja (a zeli zoo vrt) treba da prosire vrt na neku od susednih parcela i povezati ih nekim lepim mostom ili tunelom sa izlozbenim prostorom. Zasto ne uloziti pare u jos par hektara umesto da se pravi ceo novi vrt negde u pm gde ionako nece ici mnogo ljudi.
 
~Petar~:
Beogradski zoološki vrt je izgrađen 1936. godine i jedan je od najstarijih u Evropi. Zauzima površinu od 6 hektara kulturno istorijskog spomenika "Kalemegdanska tvrđava".

Zoološki vrt ima oko 2000 životinja koje na ovako malom prostoru nemaju nikakve uslove za život.

Kalemegdan kao i sve druge tvrđave, ima visoke zidove, zaštitne bedeme, koji su tokom istorije imali adekvatnu funkciju odbrane grada, ali u sadašnjoj situaciji, ti bedemi guše zoološki vrt pa on više liči na bunker nego na zoološki vrt.

U letnjim mesecima takav položaj zoo vrta dodatno pogoršava uslove za život životinja, jer je kamena podloga pa se kavezi zagreju do usijanja a nigde drveta ni hlada u koji bi se životinje sakrile od letnje žege.

Kako bi ste se vi osećali da vas neko drži na 39C na betonu?

Kada tokom letnjih vrućina uključite klima uređaj u stanu i na poslu, pomislite na stanovnike zoo vrta. Zoo vrt mora da se preseli na drugu lokaciju.

Svaka rekonstrukcija postojećeg zoo vrta bila bi bacanje novca jer je na prostoru Kalemegdanske tvrđave nemoguće napraviti dodatne zelene površine ili napraviti odgovorajući drenažni sistem.

Zoo vrtu NIJE mesto u gradu, zoo vrtu NIJE mesto na kulturno istorijskom spomeniku, zoo vrtu NIJE mesto na kamenoj podlozi (a drugačija ne može da bude jer Kalemegdan je tvrđava)

Ovo je veoma mali prostor za 2000 životinja.
Zoološki vrtovi ne bi smeli da se nalaze blizu saobraćajnica i stambenih naselja.
Životinjama smeta buka a žive na par metara od ulica kojima prolaze kola, kamioni, tramvaji...
Ovakav položaj zoo vrta stvara velike probleme ljudima koji žive u okolnim zgradama.
Pitajte naše sugrađane sa Dorćola kako se osećaju. Reći će Vam da nekada danima ne smeju da otvore prozore zbog smrada koji dolazi iz pravca zoo vrta.
Pogledajte koliko su blizu stambene zgrade i škola.

Restoran "Kalemegdanska terasa" se nalazi iznad dela zoo vrta u kojem su kavezi sa vukovima, divljim mačkama i medvedima. Ako ljudi slušaju muziku, ako je to naš način zabave, da li se to sme nametati životinjama?
Oduzeta im je sloboda, oduzeto im je pravo na život u prirodi, svakoga dana stotine ljudi prolazi pored kaveza, neki posetioci su pristojni, ali mnogi nisu, uznemiravaju životinje, viču, gađaju ih raznim predmetima, blicevi fotoaparata sevaju... a noću umesto mira i tišine trešti muzika iz restorana i kafića !
Da li Vam smeta kada neko noću pušta muziku? Da li su prijatne noćne zabave naših komšija?
Uvek neko pozove miliciju...
A kome ove životinje mogu da se požale?


respect....
 

Back
Top