ne zaboga. naravno da ne.
kad ljude prihvatis objektivno, onda je cela prica o poverenju suvisna, narocito o bezgranicnom poverenju..
cinjenica jeste da su ljudi promenljivi, da zivot dugo traje, da ne mozes biti siguran ni u sta. ne mozes drzati pod kontrolom nista.
jedino sto mozes je da odaberes onog nekog, sa kojim si najbolji covek koji mozes biti, i da ga volis bez lupanja glave o tome da li mu i koliko mozes verovati. naravno da mu verujes, ne bi mogla da ga volis ako mu ne verujes. i to je poverenje u njegovu sustinu, poverenje u njega kao ljudsko bice vredno ljubavi i postovanja. sto opet nije garant da neces biti povredjena, jer i on kao takav, najbolji na svetu, te moze povrediti. kao i ti njega.
ne znam da li me razumes.
svi smo mi nesavrsena bica. sto ne znaci da smo losi.
i ljubav je retko vecna, sto ne znaci da ne treba voleti.