Više puta si ovde dokazao da nemaš osnovnog znanja o španskom društvu i Frankovom kultu.
Jednostavan primer iz svakodnevnog života. Na pola puta između Madrida i Malage, odmah pored autoputa, nalazi se servisna oblast koja je dobro poznata širom Španije: obojena jarko žutom bojom, gostionica sija izdaleka, sa crvenim slovima ispisanim imenom "Casa Pepe". Boja nije slučajna. crvena i žuta su boje španske zastave, prisutne su svuda, čak i na tanjirima i salvetama. Nacionalni ponos je glavni prioritet u "Kaza Pepe". Tu me vodio moj tadašnji španski kolega.
Ogromne glave bikova i desetine fotografija Franciska Franka visilu su na zidovima. Čelični šlemovi, vojne kape i zastava Franko Španije na kojoj dominira orao upotpunjuju dekoraciju. Bio sam iznenadjen
Tu sam razgovarao sa običnim narodom. Dobar deo misli, da za razliku od mnogih današnjih političara, Franko se tokom svoje vladavine nije lično obogatio. Pre svega, Španci su imali posao i dom. Drama prinudnih deložacija, koja sada pogađa mnoge Špance koji više ne mogu da otplaćuju hipoteke, tada nije postojala. Ono što im danas najviše nedostaje je jedinstvo i patriotizam. Bauk secesije, otcepljena Katalonije i donekle Baskije, sve je to bilo nezamislivo pod Frankom. To je puls naroda.
A recimo američko prisustvo na španskom tlu mnogi Španci povezuju sa Frankom. Upravo on je dozvolio SAD da postave američke vojne baze u Španiji 1950-ih. Amerika je bila u Hladnom ratu sa Sovjetskim Savezom i bile su joj potrebne različite baze da bi Moskvu držala pod kontrolom. Zauzvrat, Španija je dobila ekonomsku pomoć i vojnu opremu
Od četiri baze koje NATO danas održava u Španiji, tri su stvorene u sklopu američkih ugovora sa Frankom. To su vazduhoplovna baza Moron de la Frontera, pomorska luka u Roti i vazdušna baza Torejon kod Madrida. Američke i španske snage već godinama tamo dele baze. Novi dodatak je bio štab španskih trupa za snage za brzo reagovanje NATO-a u Beteri kod Valensije. I to je Frankovo nasleđe