Marko Vidojković

Ok, cetiri romana, jedna nagrada za zlatni bestseler, u knjigama sve vrvi od seksa a glavni lik je uvek pogubljen.Jezik kojim pise je neposredan i zato privlaci citaoce.
Sta vi mislite o Marku Vidojkovicu?Da li je on dobar pisac, da li je on dobar govornik?Da li ce trajati?

Procitala sam samo Kandze i na osnovu te jedne knjige mogu da primetim da doticni pisac ima ideju ali ne zna da je razvije dovoljno dobro...Npr. kandze kao simbol tereta, u nekim trenutcima i kao opomena, su mogle (kao i sto su trebale) da nose jacu piscevu rec...okay, vreme i mesto romana kao i glavni junak i ne traze bog zna kakvu slozeniju emociju...sirovo u sirovom rekla bih, ali lightmotiv je trebao da uzdigne knjigu na visi nivo...my opinion
 
Jako je pitka, pročitala sam je za manje od deset sati efektivnog čitanja. Ali to može i prevariti. Nije naivna uopšte. Lično mi nisu smetale psovke. To smo mi i to je naš život. Ne zaprerašćuje me takav način izražavanja, a stekla sam utisak da sve te likove iz Kandži nekako iz života znam. Mislim da je baš to pisac hteo da postigne. Još bih samo mogla da kažem, Vidojković ima duha. Ima, ima...
Za neke ozbiljnije analize, nije da se vadim, nego je zaista rano. Svaka knjiga traži vreme, pa i naše Kandže.
 
Cini mi se da je bas u knjizi Sve crvenkape su iste pise nesto sto bi se moglo reci, tako mi se cini, i o Vidojkovicevim knjigama. Glavni lik Crvenkapa a istovremeno i narator jeste pisac koji je upravo postigao veliki uspeh, ima oko 30 godina, mnoooogo sve to lici na zivot samog autora, ali, ofkors, nemam pojma koliko je to autobiografija; vazno je da u knjigama glavnog lika - pisca ima puno seksa, droge i tako dalje, tako da i to lici na Vidojkoviceve knjige. I receno je da je taj lik-pisac prodao toliko knjiga zahvaljujuci opisima seksa a to vrlo vole citateljke. Imam utisak da i Vidojkovica citaju pre svega devojke, a one vole da citaju o seksu kojeg ima u izobilju u Vidojkovicevim knjigama ;)

I sad mi je pala na pamet jos jedna stvar :D Poznato je da se zena/devojka zavodi recima. Momak mora umeti da prica ako hoce da smuva devojku. Vidojkovic valjda nema problema s pricanjem (mislim na knjige) pa mozda zato devojke toliko vole njegove knjige :D
 
Cini mi se da je bas u knjizi Sve crvenkape su iste pise nesto sto bi se moglo reci, tako mi se cini, i o Vidojkovicevim knjigama. Glavni lik Crvenkapa a istovremeno i narator jeste pisac koji je upravo postigao veliki uspeh, ima oko 30 godina, mnoooogo sve to lici na zivot samog autora, ali, ofkors, nemam pojma koliko je to autobiografija; vazno je da u knjigama glavnog lika - pisca ima puno seksa, droge i tako dalje, tako da i to lici na Vidojkoviceve knjige. I receno je da je taj lik-pisac prodao toliko knjiga zahvaljujuci opisima seksa a to vrlo vole citateljke. Imam utisak da i Vidojkovica citaju pre svega devojke, a one vole da citaju o seksu kojeg ima u izobilju u Vidojkovicevim knjigama ;)

I sad mi je pala na pamet jos jedna stvar :D Poznato je da se zena/devojka zavodi recima. Momak mora umeti da prica ako hoce da smuva devojku. Vidojkovic valjda nema problema s pricanjem (mislim na knjige) pa mozda zato devojke toliko vole njegove knjige :D


:lol::lol::lol::lol:.......Sladak si....:D....Pa, ne muva se žena samo rečima?..Ima toga još......;)......A, ova priča iz Kandži i nije neka za muvanje......:rolleyes:

Ih ih.....Šta sad, kao opise sexa ne vole da čitaju muškarci? Samo žene to rade...? .:D
 
Koliko vidim, ovde vecina ljudi pljuje po njemu i njegovim knjigama!!! Mozda ste ljubomorni na njega i njegov uspeh?!?
Chovek prikazuje Srbiju kakva jeste. Puno droge, sexa, alkohola, malo para, nimalo zivota.
Pa shta ako ima previshe psovki? Vi kao niste nikad opsovali?!?
 
Pa psujemo mi svi, ali to koliko bar ja znam ne bi trebalo da stoji u knjigama....koje su tri osnovne uloge knjizevnosti? Pobudjuje osecaj za lepim, uci i obrazuje i moralno vaspitava....cini mi se da degradiranje jezika psovkama...hm bas i ne pomaze tu....

A od njega sam citao "Kandze" i "Ples sitnih demona". Svidele su mi se jer su pune akcije i jednostavno prilicno dobro opustaju mozak, mada ima par citata (posebno iz Kandzi) koji su mi se svideli....a to sto je prepuno psovki mi se nikako ne svidja, ni ono sto pljuje po Crkvi onoliko..
 
Ljudi, ja nisam čitao Vidojkovića, tako da o njegovim knjigama ništa ne mogu da kažem. Javljam se pobuđen ovom diskusijom o psovkama. Psovka u knjizi ima ulogu kao i bilo koja druga riječ ili rečenica. Znači, ako je upotrebljena kad treba i kako treba, nije problem. Ako on pomoću njih vjerno prikazuje diskurs koji dominira određenom društvenom grupom na nekom mjestu u nekom vremenu, to je u redu. E, sad, koliko shvatam on govori o Srbiji devedesetih, što je period koji je svima i dalje u živom sjećanju. Ako neko ko je bio mlad devedesetih u Beogradu zapaža da Vidojković pretjeruje sa psovkama, onda tu nešto ne štima. Kažem, ništa nisam čitao od njega pa ne mogu na se izjašnjavam o knjigama, govorim samo načelno u upotrebi psovke u književnosti.
 
Ja sam knjigu procitala dva puta. Prvi put, mislim da je bila, 2004., a drugi put u oktobru mesecu prosle godine. Sigurno, svi imate onaj osecaj (pa, i kada gledate film) da vam zbirni utisak zavisi i od trenutnog raspolozenja, trenutnog promisljanja, a i od zrelosti vase, odnosno dobi u kojoj se nalazite. Naravno i da je sve stvar ukusa. Kada sam je prvi put procitala bila sam odusevljena. Laka za citanje a opet nosi neku odredjenu tezinu. Inace sam protivnik bestsera i zaista sam slucajno dosla do nje. A, opet sa druge strane volim konciznost u pisanju i direkt u prenosenju emocija, dakle volim "udar". Sve to postoji tu. Na drugo citanje sam se odlucila posto sam je kupila drugarici kao poklon i kao ajde da se podsetim. I tada sam dosla do zakljucaka koje sam predhodno istakla. Fali mu ona tanka nit, fina paucina koja cini jedno delo umetnickim. Ima on pokusaj toga, ali nekako nikako da ga razradi kako treba, necu da se ponavljam.
Sto se psovki tice, to nikome ne treba da smeta. Svi psujemo. Uvek se setim Ramba kada su ga u nekom intervjuu pitali, dobro zasto stalno psujes, a on je rekao, ja dok kazem npr. izvini, ali me zaista toliko nerviras ti i tvije prisustvo i to sto pricas gluposti i neznas nista o tome i bla, bla, bla,...meni je lakse da kazem: odyebi, bre!
 
"Kandže"-M.Vidojković, Samizdat B92, Bgd 2007. str. 11.

..............................................................................*
"Nema ničeg strašnijeg od Urgentnog po lepom danu, a dan je bio takav da vam se dizala kita pri svakom pogledu na bilo šta obasjano suncem. Zakasnela novembarska vrućina po bolničkim zidovima. Džeri je poslednja dva dana ležao na intenzivnoj nezi. U petak po podne krenuo je da preveze zeta od tačke A do tačke B na kavasakiju ZX 10. Na tački X, negde na Bulevaru JNA, čovek se baš isparkiravao, kad je na njega brzinom svemirskog broda naletela "žuta munja". Tako je Džeri tepao svom kavasakiju. U subotu je u "Politici" pisalo da se u Bulevaru JNA desila teška saobraćajna nesreža, a tri lica su zadobila teške telesne povrede. Pisalo je da se ulica orila od jauka povredjenih. Džerijev zet ostao je bez jaja i pola glave,a čovek iz kola dožieo je prelom obe noge. U nedelju je bio drugi krug lokalnih izbora, a u ponedeljak, pre proslave izborne pobede na Trgu, otišao sam Džeriju u posetu. Džeri je bio jedan od retkih kojima je uspelo da sami sebi nadenu nadimak.
U Džerijevoj sobi bila su još tri kreveta, a u njima sve same nakaze. Noge su mi se odsekle. Trudio sam se da ne gledam u njihova iskasapljena, izlomljena i kukajuća tela. Odmah do vrata bio je Džeri, pokriven do nosa, lica žuto-crvenog od joda i krvi.
"Ej, matori, gde si", promrmljao je, "razbili smo komunjare na izborima, a?"
"Izgleda", odgovorio sam, gledajući u hodnik. Bolelo me je pri samoj pomisli na to šta se dešavalo ispod tog ćebeta.
"Matori, znaš kolika su mi jaja?" Ogromna su. Leteo sam kroz vazduh pet kilometara, sve tribine na "Marakani" sam video"
"Pa, dobro, šta ti je? Šta su ti rekli?"
"Ništa mi nisu rekli. Plaše se unutrašnjeg krvarenja, šou program." Onda je napravio značajan izraz lica. "Znaš šta, skroz sam go ispod. Možeš da mi vidiš jaja, ako hočeš."
Pretrnuo sam.
"Zašto si go, je.bote, nemaju pidžame?"
"Ne, sav sam isečen i odran. Ne smeju ništa da stave na mene. Samo su me premazali jodom i pokrili. Jaja me otkidaju. Ali bolje je i to, nego kao moj zet."
Gutao sam knedle. Jedan od Džerijevih cimera počeo je da kuka
"Sestro, skičao je, "sestro, pomagaj!".
Gledao sam u patos, a Džeri je gledao u plafon. Onda je konačno došla sestra, navukla paravan, i počela nešto tiho da objašnjava tom kukavcu. On je jednom urliknuo, a ona je ubrzo izašla s ledenim izrazom lica. Bilo mi je loše. Sve me je bolelo. Kad su mi devojke govorile kako ih bole jajnici, ja sam to osećao, kad mi je ujak govorio kako je dvadesetogodišnjem dijabetičaru amputirano nogu, ja sam to osećao, kad sam gledao slike s ratišta, ja sam to osećao. Sve živo sam osećao. Bio sam prokleta devojčica.
"Matori, kako faks?" prekinuo je moja osećanja Džeri.
"Treća godina."
"To ti je do jaja. Završi to, pa pali u tri pi.čke materine odavde."
"Na zapadu sa Pravnim mogu da uradim isto što i sa osnovnom školom. **** me onaj ko me naterao da upišem to gov.no."
"Pa dobro, možda ćeš nešto s tim pravima moći da uradiš i kod nas."
"Ma, ovo je jama bez dna."
"Ej,'oćeš da mi vidiš jaja? Nemoj da propustiš ovakvu priliku."

..........................................................................................*
 
str.12.
...................................................................*
"Trčao sam od Urgentnog do Trga. Na Trgu je bilo milion ljudi, koji su bili van sebe od oduševljenja. Udarali su jedni druge čelima, grlili se, ljubili, vrištali, plakali. Izgledalo je ne kao da je opozicija osvojila lokalnu vlast nego kao da smo Miloševića obesili na Terazijama. Na stanici "dvadeset šestice" našao sam se sa Ćeletom. Čele je bio kolega, posek devet i po, bubnjar u strejt hardkor bendovima "Red Brick" i "Union Smile", a to Ćele bilo je skraćeno od Četnik. Bio je zaljubljen u Vuka Draškovića. Prepričavao je kako je prethodne noći video Vuka na Trgu. Izljubili su se triput i zviždali kada se na Trgu pojavio Vučelić. Ćele je zaurlao tačno sto pedeset tri puta te noći. Pomagao je Hiberu da nosi barjak Gradjanskog saveza uz Kneza Miloša, a na pandure koji su stajali ispred opštine Palilula lajao je. Tog popodneva na Trgu bio je jpotpuno promukao i izbečen.
" Je. bali smo im mater, je. bali smo im mater!" ponavljao je.
Prethodne noći sam i ja s nekim društvom iz kraja bio na Trgu. Njih petorica su poveli svoje kučiće. Svi su imali pitove, šta će, Dorćolci. Krenulo se u nekakvu šetnju, valjda od silne sreće, a u onoj rulji nisam sreo ni Ćeleta, ni Vuka, ni Hibera, ni Vučelića. Ipak, pandure sam ispred oštine Palilula video i na njih lajao."
.........................................................................*
 
. Znači, ako je upotrebljena kad treba i kako treba, nije problem. Ako on pomoću njih vjerno prikazuje diskurs koji dominira određenom društvenom grupom na nekom mjestu u nekom vremenu, to je u redu. .

Tačno tako.
Rekla sam već da sam knjigu lako pročitala za par sati, ali za par sati ne mogu doneti nikakav sud o njoj. Nije naivna. Izmedju ostalog, Vidojković je ovim psovkama namerno dirnuo u naš moral. Svi mi psujemo! Svi mi znamo kako mladi žive i kakav im je rečnik, ali kad nam se to ovako drsko servira u obliku jedne knjige, e, onda zatvaramo oči pred istinom, i lakše nam je na pljujemo po piscu nego da se zamislimo i opet priupitamo šta je to pisac hteo da nam kaže.
 
Ja sam knjigu procitala dva puta. Prvi put, mislim da je bila, 2004., a drugi put u oktobru mesecu prosle godine. Sigurno, svi imate onaj osecaj (pa, i kada gledate film) da vam zbirni utisak zavisi i od trenutnog raspolozenja, trenutnog promisljanja, a i od zrelosti vase, odnosno dobi u kojoj se nalazite. Naravno i da je sve stvar ukusa. Kada sam je prvi put procitala bila sam odusevljena. Laka za citanje a opet nosi neku odredjenu tezinu. Inace sam protivnik bestsera i zaista sam slucajno dosla do nje. A, opet sa druge strane volim konciznost u pisanju i direkt u prenosenju emocija, dakle volim "udar". Sve to postoji tu. Na drugo citanje sam se odlucila posto sam je kupila drugarici kao poklon i kao ajde da se podsetim. I tada sam dosla do zakljucaka koje sam predhodno istakla. Fali mu ona tanka nit, fina paucina koja cini jedno delo umetnickim. Ima on pokusaj toga, ali nekako nikako da ga razradi kako treba, necu da se ponavljam.
Sto se psovki tice, to nikome ne treba da smeta. Svi psujemo. Uvek se setim Ramba kada su ga u nekom intervjuu pitali, dobro zasto stalno psujes, a on je rekao, ja dok kazem npr. izvini, ali me zaista toliko nerviras ti i tvije prisustvo i to sto pricas gluposti i neznas nista o tome i bla, bla, bla,...meni je lakse da kazem: odyebi, bre!

Upravo sam to rekla, laka za čitanje, što može biti i varka za razumevanje.

Hm....tu tanku nit o kojoj govoriš i ja sam primetila. Ali, sad, ni o tome ne znam šta da kažem. Da li je to posledica njegovog realizma, ili nedostatak talenta, posle jedne pročitane knjige ne bih da sudim.
 
:lol::lol::lol::lol:.......Sladak si....:D....Pa, ne muva se žena samo rečima?..Ima toga još......;)......A, ova priča iz Kandži i nije neka za muvanje......:rolleyes:

Ih ih.....Šta sad, kao opise sexa ne vole da čitaju muškarci? Samo žene to rade...? .:D

Negde sam čula ili čitala da muškarac gleda, a žena sluša :) I zato žene toliko vole da im se priča kako su lepe, kako su voljene, posle seksa hoće da čuju koliko je bilo dobro i tako dalje :D Ja bih se s tim složila :) Naravno, ima valjda toga još :lol:

Hm, ali porniće češće gledaju muškarci, čini mi se :D Zato one knjige tipa Harlequin čitaju žene.. :D

@tema
Vidojković se brzo i lako čita, to sigurno :) I dobro prikazuje stvarnost. Neposredan je, pa ga možda zato svi čitaju, jer svi razumeju šta hoće da kaže. :)

Umberta Eka npr. ne čitaju svi.. ;)
 

Back
Top