Olovne suze-KOV 1998
Odabrao je blago uzvišenje na spoljnom obodu uskog šumskog lanca, koje mu je obezbeđivalo prikladan zaklon od neprijateljskog pogleda vatre. Tako postavljen, u polusedećem stavu, osmatrao je širinu ispred sebe, a da mu je pri tom iz trave virila samo maskirna kaciga i uperena cev oruzja. Razmaknuo je sve kamičke koji su mu smetali i ispod sebe postavio par mekanih grančicai busen trave, kako bi se što više izolovao od hladne i vlažne zemlje. Nije znao dokle će na ovom položaju ostati, pa se trudio da sa što manje pokreta i šumova obezbediti najpovoljniji položaj za iščekivanje. Okolni blagobrežuljkasti teren, neravan tek toliko da naruši nepreglednu ravnicu, bio je mestimično ispresecan uskim trakama drvoreda, ne širim od par metara, koji su služili da uspore i razbiju jake vetrove, česte u ovim krajevima. Između šumaraka sejana je detelina, pšenica ili kukuruz. Normalno, ukoliko bi kukuruzi spajali šumarke, zbog nemogućnosti blagovremenog opažanja neprijatelja, nije bilo moguće postaviti vatrenu liniju na takvim mestima. Čistina ispred Bobe, nastala nakon žetve pšenice, davala je svojom preglednošću blagu sigurnost. Pronašao je nekoliko praznih čaura, dok je zamišljeno, kratkim štapićem preturao po travi. Nije mu prijala stalna napetost živaca i pažnje.Uz to , smetalo mu je što ovaj položaj tela izaziva mučninu u stomaku i nepodnošljivu prazninu u mislima. Sve mu je preselo i puklo pred očima.
Ništa sem starih uspomena nije moglo da ga otrgne iz neraspoloženja. Jednostavno se našao u matici iz koje nema izlaza. Pomirio se sa nastalom situacijom. Polako je u mislima počeo da slaže slike iz prošlosti ne bi li se uhvatio za neku da ga uvuče u stanje čišćenja unutrašnjosti, izbacivanja prašine i zlih duhova. Tom stanju je uvek pribegavao jer je tako najlakše punio istrošene baterije svog organizma. Da je kojim slučajem, u njemu goreo drugačiji duh možda bi se sećao sportskih uspeha, pobeda u kojima je on najviše donosio ekipi ili muzičkih koncerata koje nije želeo da propusti, možda putovanja sa drugovima na kojima su uz gitaru i uz vatru pevali stare svima poznate pesme, možda radnih akcija gde je sticao svoje prve žuljeve, ali on je bio čovek kome je ljubav punila sva jedra i donosila najviše nemira duši. Zato je sada u svojim mislima najpre tržio NJU, jer mu je ona u srcu ostavilamagičnu crnu rupu i kad god bi se umom sagao ka svojoj unutrašnjosti i otvorio vrata prošlosti, povukao bi ga taj kovitlac kao da zaista pre i posle Nje, za njega ništa nije postojalo i nije bilo bitno.