Mali virtuelni klub pesnika

  • Začetnik teme Začetnik teme BAUK
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Pošto nije bilo nikakvih izmena, možemo reći da su ovaj put pobedili Manhunter i Devojchica 73. Treće i četvrto mesto ravnopravno dele Hesse i Just happoyface. Izvinite ako sam negde pogrešio. Može se primetiti da se našem klubu priključilo dosta dobrih pesnika...
 
Ovo je prva od jednakih , pobednička pesma za mesec februar:
devojchica73:
Ne smem da volim

Ne smem da volim!
Dusa mi ne da!
Jer,kad se slucajno nekome preda,
sibana bude toljagom teskom,
i sve sto ucinim ispadne greskom!
Greska mi sudba,i zivot mi greska
ne znam-valjda sam gresnica teska.
Valjda je voleti greh,
valjda ja nemam pravo na smeh.
smeh je za ljude druge,
sto se iza lazi kriju,
a istinu traze...neka...
neka im njihove sarene laze!
Neka...meni je dosta i suza koja...
Barem cu znati da je moja.
Znam,prepisana nije-i necu,
necu da je krijem.
Sto Vama sreca-to meni tuga nek' je
nek' mi makar ona smiraj da...
bar ona-jer drugo vise nemam ja!
 
Ovo je druga od jednakih, pobednička pema za mesec februar:
manhunter:
RAZGOVOR SA DAVIDOM



Reci nam, Davide,
imena umrlih
daj da cujemo
njihove krike

Reci nam, svemocni care,
Koliko puta
Po trideset dukata si uzeo
Da li si ikad sebe optuzio?
Pricaj o zabludama svojim,
koje nisi hteo da priznas
o, vladaru nas

reci nam cenu nasih dusa

Zasto cutis Davide,
Slatkorecivi prince,
Pricaj

Pricaj o porazima svojim
I bitkama koje nisi dobio
Reci Davide,
zeljni smo znanja
zasto cutis
o, ponizni slugo nas?
 
manhunter:
devojchice cestitam na prvom mestu,a hvala svima na poenima :D
nadam se da cemo se jos dugo druziti.Ovde imamo nesto sto je veoma vredno,i trebamo biti ponosni na to..
Manhunter,hvala tebi na cestitkama,a ja ti ih od srca uzvracam,jer ipak smo se zajedno nasle na ovoj poziciji :wink: .
Takodje se zahvaljujem svima na glasovima,koji ce mi zaista biti podtrek da i dalje "piskaram" :D
Pozdrav svima na ovom divnom poeticnom mestu :D
 
...
Jednog jutra,
beše sreda,
skočio mišić
na teglu meda
da medić lizne
umoči brk
i pobegne
kao zvrk.

Al' :(
skliznuše nožice
upade rep
zgrabi ga medić
k'o šapa splet
i ciknu mišić
Joooooooooj
puuusti me
molim te
mediću moj!!!

Medić žuti
slatko ćuti,
jače ga steze
i rasteže
kao da hoće
repoć svilen
u čvor da veže.

Jadničak mali
poče da plače,
upomoć zove,
na poklon daje
sireve svoje
šunku od juče
prvom ko ga
iz meda izvuče.
...............
Čula to maca
čula i pođe,
u tri skoka
do tegle dođe,
šnjufnu desno,
šnjufnu levo;
pa obliza dugi brk -
Mmmmnjauuuuuuuu
(medom mišić filovan)

I on malen
ciknu jače,
tek sad vide
sta ga snađe;
s'jedne strane
med do grla
s'one druge
mačka crna...
Jaaaaaoooo!!!
.............
Obilazi maca smelo,
vrti repom
pravi krug,
pa šapicom
miša taknu,
k'o da mu je
pravi drug :)

I gle čuda!

Pomeri se,
zaljulja se,
pade tegla
ču se....
TRAAAAAAS
med poteče
prava reka;
slatka, meka,
zlatni spas.

Kao strela,
kao munja,
žut do brade
kao dunja,
medenjak se
u beg dade...
i nestade!!!

A maca?!
Maca sape oliza.

***

Za promenu...jedna pesmica posvecena najmladjima :)
 
Можда мало мрачна, али ова песма је означила прекретницу у мом животу. После ње, заиста, ништа више није исто.

---------------------
Тражење

Бежала сам.
Од свих.
Од себе нарочито.
Још увек сам ту.

Борила сам се.
Са свима.
Са собом, пре свих.
Изгубила сам.

Тражила сам.
Љубав у свима.
Љубав у себи.
Нашла сам само патњу и бол.

*

А онда сам заронила.
Дубоко, у срце своје.
Дубоко у душу, испуњену мраком.

Бежим од света у дубину.
Борим се са болом који све је јачи.
Тражим...
Тражим трачак светла на крају тунела.
Тражим наду у бољу себе.
Тражим веру...
Тражим љубав...

Још увек сам у мраку.
Још увек осећам бол.
Али, ближа циљу,
кроз разговор са собом,
у срце уселих спокоја зрак.

И полако крећем ка Њему,
као дете кад учи да хода.
Јер знам да спокој што постоји у мени
једини и прави је пут до Бога.
-----------------

Поздрав свим љубитељима лепе речи!
 
Olovne suze-KOV 1998
Odabrao je blago uzvišenje na spoljnom obodu uskog šumskog lanca, koje mu je obezbeđivalo prikladan zaklon od neprijateljskog pogleda vatre. Tako postavljen, u polusedećem stavu, osmatrao je širinu ispred sebe, a da mu je pri tom iz trave virila samo maskirna kaciga i uperena cev oruzja. Razmaknuo je sve kamičke koji su mu smetali i ispod sebe postavio par mekanih grančicai busen trave, kako bi se što više izolovao od hladne i vlažne zemlje. Nije znao dokle će na ovom položaju ostati, pa se trudio da sa što manje pokreta i šumova obezbediti najpovoljniji položaj za iščekivanje. Okolni blagobrežuljkasti teren, neravan tek toliko da naruši nepreglednu ravnicu, bio je mestimično ispresecan uskim trakama drvoreda, ne širim od par metara, koji su služili da uspore i razbiju jake vetrove, česte u ovim krajevima. Između šumaraka sejana je detelina, pšenica ili kukuruz. Normalno, ukoliko bi kukuruzi spajali šumarke, zbog nemogućnosti blagovremenog opažanja neprijatelja, nije bilo moguće postaviti vatrenu liniju na takvim mestima. Čistina ispred Bobe, nastala nakon žetve pšenice, davala je svojom preglednošću blagu sigurnost. Pronašao je nekoliko praznih čaura, dok je zamišljeno, kratkim štapićem preturao po travi. Nije mu prijala stalna napetost živaca i pažnje.Uz to , smetalo mu je što ovaj položaj tela izaziva mučninu u stomaku i nepodnošljivu prazninu u mislima. Sve mu je preselo i puklo pred očima.
Ništa sem starih uspomena nije moglo da ga otrgne iz neraspoloženja. Jednostavno se našao u matici iz koje nema izlaza. Pomirio se sa nastalom situacijom. Polako je u mislima počeo da slaže slike iz prošlosti ne bi li se uhvatio za neku da ga uvuče u stanje čišćenja unutrašnjosti, izbacivanja prašine i zlih duhova. Tom stanju je uvek pribegavao jer je tako najlakše punio istrošene baterije svog organizma. Da je kojim slučajem, u njemu goreo drugačiji duh možda bi se sećao sportskih uspeha, pobeda u kojima je on najviše donosio ekipi ili muzičkih koncerata koje nije želeo da propusti, možda putovanja sa drugovima na kojima su uz gitaru i uz vatru pevali stare svima poznate pesme, možda radnih akcija gde je sticao svoje prve žuljeve, ali on je bio čovek kome je ljubav punila sva jedra i donosila najviše nemira duši. Zato je sada u svojim mislima najpre tržio NJU, jer mu je ona u srcu ostavilamagičnu crnu rupu i kad god bi se umom sagao ka svojoj unutrašnjosti i otvorio vrata prošlosti, povukao bi ga taj kovitlac kao da zaista pre i posle Nje, za njega ništa nije postojalo i nije bilo bitno.
 
Zdravo svima... ovde ima dobrih zapisa... nastavite

Sizifovo brdo

Kotrljam se dugo uz duhovno brdo,
u isto vreme Sizif i Sizifov posao.
Teško mi je biti i jedno i drugo,
teško je ubiti lik u ogledalu
a svakog jutra se buditi živ.

I osmeh svoj pretvoriti
u osmeh pume,
nevidljive u tami,
keženje u mrtvoj noći
podsmeh je samome sebi.

Na kraju,
niko ne želi da bude ono što jeste.
A to je siguran put
uz ovo brdo.
Sebi se vraćamo
negde pred smrt,
lukavo,
mešajući boje (istine i laži)
da niko ne primeti.

I samoubistvo duše
jeste ubistvo,
a slon se ne može sakriti
u mišjoj rupi,
niti se može prevariti strah.

Nadu mi daje
ono kopno na jugu,
što kopni već dugo
a još uvek traje.
Tragovi večnosti
ne nestaju.
Samo se smanjuju
ili rastu,
poput nas.
 
Природа се буди,
и пред нама се рађа
један потпуно другачији свет.
Поља и шуме облаче свечана,
зелена одела,
птице изводе своју химну складно,
а кад ли су увежбале
то не морам да знам.
Шарени дани тек ће доћи
са лептирима и цвећем
и зујањем пчела.
Улице у граду већ су пуне деце
и мајки што шетају бебе.

Где смо се крили целу зиму
кад ни сунце није хтело да сија?
А сад поносно стоји на небу
и гледа нас срећно и задовољно
својим топлим очима живота
и Божанске љубави.
----------------------------------
Поздрав свим љубитељима лепе речи!
 
Ustaj
U dahu izgubljene pobede

Pepeo obrishi sa lica
odavno mu nije tu mesto

Udahnuo si prashinu vec previshe puta
davao osveti vreme da se razvije

Jer sad je vreme
da svoju istinu im namethnesh

Sebe da oslobodish
shvatish koliko mocan mozesh biti
samo ako svoj duh prihvatish
u svoj njegovoj svetlosti

-------------------------
 

NAJDUBLJA INTIMA

Smem li usniti na ramenu tvom?
ljubavi moja najiskrenija.
Sme li se moja žedna duša
napiti na izvoru ljubavi tvoje?

Smem li se prepustiti dodiru tvom,
u ovoj noći punoj tajni -
okovati dušu ovim osećanjem
i načiniti se robom tvojim.

Dal´ je ovo ljubav iskrena,
ili samo varka.
Dal´je moja duša opijena
ljubavlju koju priželjkuje,
ili su najiskrenija osećanja
ono što nas noćas spaja?
…...
Dok slušam tvoj dah -
umiren snom,
ostaje mi samo da mislim o tom -
uviđa li ljubav tvoju razum moj,
il´je samo željno srce sluti…..

Svetlost već počinje da se gasi;
zamiru i poslednji zvuci.
Ležim u tom groblju tišine,
i novu tugu počinjem da slutim.
Ja plačem, mene tuga guši…

Ne želim da dođe kraj ljubavi našoj,
mom srcu patnja nije draga.
O voljeni - budi moj nebeski svod,
zaštiti me od surovog sveta,
jer tuga mi ne sme biti sestra…...
 
CUTIMO...

Proteci ce Dunavom nasim hladnim
jos mnogo,mnogo vode
i vetrova cemo jos dugo slusati huk
a onda ce cas doci,kada cemo napokon moci
ove tisine prekinuti muk.

Ma,tisina ova i nije nasa volja
al' ipak bar je od pogrde bolja.
Jer,svaka nasa rec izrecena sada
samo je nalicje ljubavi,izgubljena nada.

Cutimo...tako je bolje...
Reci neka se zalede nase
Cutimo...
Da nas nikada vise ne uplase.

Da nas ne zaprepasti
taj ton sto znacenja nema,
taj zvuk sto smisao svaki gubi
onoga trena kad oci u oci stanemo
onoga casa kad u istinu padnemo
i vidimo da dusa jos dusu ljubi.

Molim te,Cutimo...
Daj nam priliku poslednju
da u tisini beskrajnoj prihvatimo...
Odlazimo-a ljubimo...
 
Ја једноставно морам да прокоментаришем. Наиме devojchica73 је написала:
Kako odgovoriti...Znas..ja se odusevljavam trima stvarima...Bogom,Prirodom i Ljubavlju...Bice da neko od njih moje stihove pise U svakom slucaju,znajuci ko mi ove reci upucuje (jos jedna divna,poeticna dusa),od srca ti se zahvaljujem

Е, па, мислим да је потпуно у праву. Јер тако лепе стихове које овде прочитах заиста и може креирати Бог, наравно кроз одабране појединце.

Мени се свиделе следеће песме:
- Invisible - "Sizifovo brdo"
- Manhunter - "Mojsije"
- BlueNote - без наслова
- terapeut - без наслова
- devojchica73 - "Cutimo"

Мислим, свиделе... Да знам тако лепо писати, опет не бих могла на тај начин исказати као они. Хвала вам свима.

Поздрав свим љубитељима лепе речи!
 
Mogu reci da mi se do sada sve pesme veoma svidjaju,ne znam da li sam kompetetan da sudim,ali cini mi se da nam kvalitet raste :lol:
I evo jos necega od mene:


NOSTRA CULPA



Skupise se Cigani
Da operu moje telo
Noc je vodila ljubav
sa senkama na zidu
osetih ulje u mojoj kosi

AVE CESAR

Spalise me Indijanci
I videh
Pepeo moj
Kako hrani njihovu decu

AVE MANITOU

Cuo sam pojanje
Nemih fratara
I osetih hladnocu
Manastirskih zidova
Kisa je padala

AVE MARIA

Uzeh mac
Podjoh da popijem vode
Iz reke pune leseva
Skupih hrabrost da kazem
Ko sam

AVE ZEUS

Plakao sam
Neko je presekao vrpcu
Sto me s Bogom povezivase
Poceh da disem
Dok su u mene gledale
Neke nove
Nepoznate oci

AVE
 

Back
Top