Mali virtuelni klub pesnika

  • Začetnik teme Začetnik teme BAUK
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Hocu

hocu da sagorim kao uzarena kometa
dok mi je dusha jedino muzikom prozeta
shto nisam shkorpion sa otrovnom zaokom
vec davno se vrtim u krugu zacharanom

u tom krugu samo se vatrena granica
vidi, vazduh je tezak i stranica
nova se ne okrece, negde je zapela
volja za boljim sutra davno je ischezla

samo kotrljanje po navici se nastavlja
i secanje koje vishe nishta ne predstavlja
na dane izgrizene od nekih chudnih aveti
dani lepo shto su pocheli, sada prokleti

nade bili su puni, u bolje sutra da ce doci
sada samo stoje, ravnodushno se daju samoci
samo mali plamen, duboko u nekom tamnom uglu
tajno se nada, da nece sve biti izvrnuto ruglu
 
Ptica

O, odushevljena, jadna budalo
ti, shto chesto ko ptica poletish
kao da si iznad i sve ti se predalo
a ne znash da cesh skupo da platish

svaki osmeh nehajan i besbrizan
bash svaki dan sunchan i vedar
kaznice jedan sumoran i tuzan
to je druge strane mrachni odar

i ne mozesh od njega nikad pobeci
razdvojiti ne mozesh radost od boli
jer doci ce uvek kraj iskrenoj sreci
zalud shto srce tvoje tako jako voli

jedino shto od sudbe mozesh uzeti
jeste smirenost pred mrachnom stranom
ono shto nikad nisu znali prokleti
koji uvek su bili na prostoru brisanom
 
Nerecena istina

Odgrizak neba preti surovom kisom.
Borci u letnjoj uniformi zatrpavaju les.
U nekoj brvnari kockar stari, krisom
u rukav slaze svoj poslednji fles

Danasnji grobari, sutrasnje zrtve
Od brvnare ce nekad postati basta
kockareve ruke vec odavno mrtve
i prevareni partner, velikodusno prasta.

Ova pesma na kriske isecena
istruli ce u nekom budzaku
nedokuciva istina ne recena
cuti u meni kao u mraku.
 
Ona

jaka muzika odzvanja u glavi
u mrachnim sobama miris plavi
obuzeo je moju dushu, srce baca
secanje iz krvi sve ponovo vraca

kosa i crna koza, dim i polumrak
tamo gde se ne trazi sunchev zrak
gde se ispija poslednja kap noci
kada se ne razmishlja gde ce se poci

prebiram po polumrtvim secanjima
budan se prepushtam buri i snovima
zamishljam da sam njen, u tamnim hodnicima
da me grli na mermernim hladnim pokrovima

ona, samo ona, ona ne tuguje, nije ranjiva
od nje sva bol bezi, svaki nemir sakriva
za nju drugi pati, za nju trpi boli
i ona je srecna, i on to voli
 
***
U ovakvim noćima
prizivam čopor Vukova
Uvek dođu
Ližu me
Grizu mi nadlaktice
tek toliko da bol
prija
Srećni prate moj prokleti trag
Ne pitaju
Rastrgnu svakog
kog naciljam očima
Kad zazviždim odu
A onda dolaze
dani
u kojima
bez prestanka
zavijaju u meni.
 
Upozorenje dragim ljudima

Nemam ni krune ni kraljevstva
nemam ni kralja ni deteta
često sam praznih džepova
i ono najgore
smrtno sam zimogrožljiva
Ali zato umem
da prespavam kišu
da pomazim ljutog psa
da uspavam bolesnog dečaka
Da skinem sve sa sebe
sem osmeha
i pokažem
ono što jesam
Uplaši se
i beži
 
Pogresne brave

Crkava sneg na krovu moje kuce
sto lazno usijanim crepom
mami divlje golubove.
Dva nedogleda do prvog puta
usamljen luta
sin moje nesudjene zene.

Kliza se zima izmedju prstiju
proklete prazne sobe
u kojoj nicega nema...Osim mene.
Zasto za tobom ceznem
kad kljucevi izgubili pamcenje
i pogresne napadaju brave.
 
Bar Dami

Ti si smeh pijanog,nasrtljivog gosta.
Mases tudjim novcanikom kao lepezom
od toga malo ti sta osta
spavas sa stitonosom i vitezom.

More banalnih izraza ima
za tvoje ljagom okaljano ime
ti i dalje ugadjas svima
smejes se dok nosis njihovo breme.

Prespavas naj lepsi,naj svetliji dan
da bi u ponoc sveza i lepa bila
i tvoj milionerski cekajuci san
nikada nece dobiti krila.

Od koga ces naplatiti
strah prve osvetnicke bore ?
Kog Boga ces moliti
da ti vrati probdevene zore ?

Cena ti sve niza, losiji lokali
lepota vene, krvari, gubi se
toliki su na tvojim grudima plakali
cije ce rame, da kvase tvoje suze ?
*** 1978.god.
 
Izveli smo druga na oprostajno momacko vece u jedan bar.
U drustvu sa nama su bile 4 zenske primetio sam jednu koja je bila
"kao" vesela ali cim je niko ne prati, preko lica joj preleti senka tuge.
Vratio sam se kuci u 4 ujutro i nisam spavao u jednom dahu sam
napisao pesmu Bar dami.
 
Apsana
U mom damaru stoje zapisane
hrpe vetrovitih zora.
Leprsava sunceva krila
otvorila vrata apsane
znajuci sta se zbiva.

Ja nisam zaledjen
za druga vremena.
Ovaj zivot se navalio
svom svojom tezinom
na moja prkosna ramena.

Gladne su repate zvezde
neba i...Vasione
osmocasovnom danu
zaparali brazde
kao radnickom dlanu.

U mom damaru stoje zapisane
hrpe vetrovitih zora.
Otvaraju se vrata apsane
nek bezi ko moze i hoce
ostace onaj koji mora.
 
Zrtva

Nebo je nemilosrdno
samaralo oblake.
Svevisnja krv
bez topline.
Zaledjena.

Da li je sve to kazna
za ljubav
bez blagoslova ?

Vampiruse traze zrtvu
ovna ne primaju.
Noktima mi razdiru vene
moja krv je toplija.
Zecevi napali vukove.
Sigurno su loknuli
par kapi
sto se prosuse po travi.

Stojim ispruzenih ruku
ispod hrasta
nesto starijeg od mene.
On ostaje
ja odoh dalje
da ljubim
...Vesticu.
***
*
 
IVH:
Prokletstvo; gospodine Dadel, pocinjem da mislim da ste vi neki opasan... Pa, ne znam ni ja sta. Zasto tako ruzno o pijanim devojkama? Pa nije ona bedna zato sto je malo popila, pa je tuzna. Boze gospode, zasto tako nekog otvoreno unakaziti? Ne, nije to lepo.

Od svega ovog sam najbolje razumeo onaj Arapski tekst.Ipak posto
sam "jako" osetljiv otisao sam u cosak i stideo se citava tri minuta.
:cry:
 
ŽELJA GREŠNE ŽENE

Želim da
umesto srca
imam
nešto bezopasno,
možda,
šoljicu vrućeg čaja
od kamilice.
Želim da
umesto ovih ruku
što grabe čaše i bacaju pesme
imam svilenu maramu
kojom se maše na rastancima.
Želim da
umesto pohotnih očiju
imam stotine velova
kojim bih zasmejavala decu
i plašila gavranove.
 
~Samodestrukcija kauzaliteta konfuzije~

Nesto nalik laganom spustanju od samoga sebe uvredjene glave, nesvesno prihvatamo poraz zadrzavajuci pogled u samo jednoj tachci. Razvlachimo je srazmerno sa dijalektikom sumanute konfuzije. Neznajuci za pochetak kao ni za kraj, bezeci u kauzalitet stvari gonjeni novim izmisljenim demonima. Tako se ponekad osecaju ljudi od samoga sebe pregazeni, uvredjeni. U bezdan propale presusene, nerazumljive, isprevrtane reci podsecaju na pomuceni mir starog ognjista za nedefinisane osecaje. Trulez kupi vlagu jos nenastalih protivrecnih nesporazuma koji se oslanjaju na zapusene noseve koji su nekada imali predstavu o mirisu sprzenih vrednosti uopshte. Nije retka ni ona kasnije nastala paranoica teznja za skupljanjem tog istog raspalog djubreta koje ni reciklazom ne daje prethodne kauzalne nocne more, one koje ne znaju za svoj pocetak. Ne znaju za svoj kraj.
 
Ukradeni stihovi

reci mi dragi druze, setni
obuche li ikad, odecu bez nalichja
ljubio li si bez ijedne skrivene suze
skochio si u ponor, ne misleci na sunce

nisi li mislio o igri neba i blata
shto je zajedno predu u beskraj
ono suze daje, usnule u glibu
a cvecem mu zemlja uzvraca

nisi li u zivotu, pochetak smrti video
nisi li je prezreo, potajno joj se nadao
bezglasan joj krik, i pesmu uputio
nisi li znao, da ima njene ochi

njene ochi, dva mala vala
dva mala vala da te potope
svezinu, miris sunca da poklone
dubinu, nemani da te progutaju
 
*** Kletva ***

Kome umiru kceri bremenite ?
Pricaj mi o tome bedo pripovedacka.
Koje si ruho navukla pre ponoci ?
Koji si lazni kamen ispod jezika stavila ?

Osedlao sam nebo, leka da trazim.
Sav sam od zezenog zlata
ispod pohabane kabanice.
Sto kaludjera sam platio da se mole
za miris bozura, za besmrtnu amajliju.
Jezdim kroz grbavu maglu svemirsku.
Groznom pesmom u krug mi celo opojali
Planine, praznine, bezzubi vilenjaci lazovi.

I jezivi ironicni smeh na kraju putesestvija
na tvojoj odsecenoj dojci, u tvom slepili
na grobu tvog surovog cutanja.

Razvezi, nikad ne razvezala
Ljubavi moja.
 
NOC

Konacno smaknuce izgubljenog.
Svativsi granicu prepreke,
Preskocih predrasudu danasnjice.
Otplovilo je more za sjajem,
Koje se nudi poput *URVE potrosenom vremenu.
Okoncale se dve sudbine dna,
I u krosnji plod ukazuje na zastoj
Ali zamisao se ne da zaboraviti
...jer zivi.....
Snovi ponekad zamrse komplikovano,
Jedino ih krajnost lisava kazne.
Verujuci da je sve obradjivano
Probudi(h) se!
 

Back
Top